Idi na sadržaj

Preporučene poruke

Ogorcenost je emocionalni kompleks koji uz specifične misaone sadržaje izaziva određeno ponašanje, a sadrži očaj, nelagodu, ljutnju, bijes, antipatiju, averziju, indignaciju, mržnju, neprijateljstvo, agresivnost, zlonamjernost, želju za osvetom, aroganciju, ponekad ljubomoru i prijezir..-ovo  je otprilike  definicija.

U svakodnevnom  zivotu sve  cesce  srecem ogorcene ljude,mogu  slobodno  reci  da  sam i  sama ponekad  medju njima. Zato  znam da ne moram  imati  sve od  navedenih  osecaja ,dovoljan je  i  jedan.Znam je  to  osecaj   koji  izjeda,ali  kako  se  boriti  protiv  njega?Osecate li  vi  ponekad ogorcenost,kako  se izborite  sa  njom?

Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima

Bilo je ogorčenosti (jedna reč za puno emocija).

Onda sam naišla na ovo: "

"Ako ste oprostili čoveku sve, znači, završili ste sa njim, zauvek.

 

Frojd"

 

Jednostavno neću više da se borim sa tim! 
Pronašla sam izlaz....

...i shvatila da ću poštedeti sebe  te odrvratne koncentrovane emocije u sebi. 
...da mi to ne treba i počela sam da "opraštam sve!" 

 

 

 

Izmenjeno od strane člana vesticara
Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima

Kako onda ne biti ogorcen?

​Radom na sebi.
Cenim tvoju iskrenost, zato bih te zamolila da prvu rečenicu ne uzimaš previše k' srcu. 
Ja sam prolazna u tvom životu, a možda i nisam. 

Uspela si da se održiš na forumu, što je zaista bilo jako teško, jer se svi mi odavno znamo. 

Znamo životne priče. Manje-više. 
Napisaću ti svoju, i zamolila bih te da ceniš samo to, što sam izdvojila vreme, voljni i umni napor da ti ispišem svoju. 

Stvar izbora. 

Smeta ti nešto? Eliminiši to ''nešto'' iz svog života. 

Recimo ja se trudim, teorijski da ostavim cigarete, ali nisam još došla do stadijuma da ću morati. 

Eliminiši novine, nepravdu koju ne možeš da ispraviš. Možeš samo sebi da naškodiš, a zašto bi to radila, ok si osoba. Da te ne vidim kao takvu, ne bih obraćala pažnju na tvoje pisanje. 

Lm.. kada su mi pre četiri godine i kusur otkrili tumorčić.. znala sam da će sve da bude dobro. Put do ozdravljenja nije bio lak. Malo dete, otac me je već sahranio.. jer je video sudbinu moje majke u mojoj. Suprug.. koji se požderao u sebi, ali je to pokazao samo jednom, kada me je ostavio u zemunskoj bolnici. 

Nekoliko meseci pred operaciju prošla sam zilion analiza, magnetnu rezonancu.. i sve što ide - pride (evo meni rime :lol: ) 

Znaš li ko mi je bio najveća podrška, pored mojih najbližih? 

Upravo ljudi sa ovog foruma. 

Moja najveća sreća je bila kada sam se probudila iz totalne anestezije, koje sam se najviše i plašila. 

Da, plašila sam se da se neću probuditi, svega ostalog ne. 

Otada, svaki dan doživljavam kao dar, novo rađanje. 

Imam svoje crnjake, kada bih samu sebe ugrizla za dupe, ali neću. 

 

Dakle, da ne širim priču. Sve je stvar izbora. 

Na individiualnom planu sam ok. Svet i dešavanja ne mogu da promenim, ali mogu da menjam sebe, da se prilagođavam. 

Da, i to je moj izbor. Prilagođavanje. U početku je teško... a posle... prelazi u difolt. (ne po svaku cenu, jedino pod uslovom da moje zdravlje, samim tim i zdravlje moje porodice ne bude narušeno). 

Pročešljavanje prioriteta. 

Ja sam na prvom mestu. 

Deset mesta prazno. 

Zvuči odvratno, sebično? 

E pa ko me tako doživljava - to je njegov - njen problem, a ne moj. 

Ja ne mogu da ispravljam krive drine, ali mogu da korigujem sebe. 

Sve je u glavi. 

A ti jesi jedan pozitivac i borac, mnogo veći nego što misliš. 

 

Evo ti još jednog ektemnog primera. Pre nešto više od šst meseci, kada smo sahranjivali mog omiljenog ujaka, najrođenijeg, moja sestra, a njegova ćerka nas je onako uplakane odvela pred stub gde su umrlice. Mladi ljudi.. Kaže ona: ''Ovo je tuga, jad.. kada ne ide po redu''. 

Dokle god je živa glava na ramenima, ima i rešenja. 

Veca oprašta, ja eliminišem.. dakle - stvar izbora. Inače - paf! 

Dođi 'amo :zagrljaj: i nema ljutiš, moliću :) 

Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima

Ja sam malo proradio na sebi, recimo dodirnuo sam Scientologiju, mada samo taj strucni deo. U principu vec 20 godina nisam ogorcen i nemam depresije, uzivam u svim trenucima i skoro uvek sam zadovoljan. Jedini izuzetak su ljubavni raskidi, oni me znaju baciti u bedak na godinu, dve, ali to je samo jedan nivo moje licnosti, koje pustim da odmara. Ostali nivoi su i onda puni zelja za kreativizmom i zadovoljstvom. Iako se malo smejem, iznutra sam kao kristalan luster. I mnogo prastam ljudima, potrebno im je to.

 

Da ne bude zabune, onaj dodir iz prve recenice je krenuo sasvim spontano i neopazeno, da bi se u jednom trenutku stojeci na tvrdjavi u Petrovaradinu kristalizirao ceo smisao svog bica. 

Izmenjeno od strane člana shumica
Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima

Nisam ogorčena...

To je vrlo jaka emocija, i to negativna emocija,

a ja ne volim negativne emocije :jok:

Jednom davno, neko mi je rekao - Ne trudi se uzalud, ne mogu te svi voleti :beyond:

Ok. Ne mogu. Istina. Ne volim ni ja sve ljude ovog sveta.

Ali se trudim da budem čovek prema svima.

Svako ko pokrene i najmanju negativnu emociju u meni,

prestaje da bude deo mog sveta,

jer ne želim ljude sa takvim stavom...

Jednostavno, zar ne?

Veca im oprašta, Goga eliminiše, a ja se klonim takvih ljudi

i takvih naslova koji bi mogli da me izvedu na put ka takvom osećanju....

jednostavno, ne želim da rasipam svoje vreme na njih...

okružena sam sa toliko divnih ljudi sa kojima uživam da provodim vreme :srce:

Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima

Join the conversation

You can post now and register later. If you have an account, sign in now to post with your account.

Gost
Odgovori na ovu temu...

×   Pasted as rich text.   Paste as plain text instead

  Only 75 emoji are allowed.

×   Your link has been automatically embedded.   Display as a link instead

×   Your previous content has been restored.   Clear editor

×   You cannot paste images directly. Upload or insert images from URL.

×
×
  • Create New...