Idi na sadržaj

Hedonist' sam, tim se dičim!?


Preporučene poruke

Do pre par godina sam bila apsolutni hedonista..sve, ali bas sve sam radila iz cistog zadovoljstva uzivajuci u tome maksimalno..onda su se izdesavale neke stvari mimo moje volje i mimo mog uticaja i sve poremetile..ali bez obzira na sve i dalje mu tezim..

Ali i u hedonizmu treba imati meru jer itekako moze postati i negativna osobina ako pocnemo gledati samo svoja licna zadovoljstva i u toj jurnjavi za uzicima postanemo sebicni i samozivi..pravi egoisti..

Treba teziti hedonizmu, ali je uvek lepse kada imas nekoga s kim mozes to zadovoljstvo da podelis..

Iako živim relativno skromno

Ne moras imati novac da bi bio hedonista..koliko samo bogatasa ima koji ne znaju da uzivaju..

Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima

Trudim se da uzivam u svakom trenutku...neko posebno zadovoljstvo za mene je kada sednem s prijateljem,pijuckamo rakiju i cavrljamo o raznim temama. Pogotovo volim da pecam...onda kupim tompus,zapalim i ceo dan tako buljim u reku,razmisljam i uzivam u pogledu. Nisam potpuni hednosita,ali kada mi se ukaze prilika za cist hedonizam,necu izbeci oo ne nikako :roll:.

Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima

Prva pomisao na hedonistu, - je boem. Postoji razlika, znam, i nekako se vise misli na muskarca nego na zenu (iako i zene mogu da budu boemi). Kako je hedonizam shiri pojam, i predstavlja zelju/potrebu za uzivanjem u zivotnim blagodetima (i duhovnim i matrijalnim), svi smo na neki nacin hedonisti, s tom razlikom sto nas ima umerenih, neumerenih, sebicnih, etc. Bitno je to da pokusavamo da ugodimo sebi, da znamo da prepoznamo te trenutke koji su nam bili 'cilj' - da bi u njima uzivali, tj. imali onaj slatki osecaj zadovoljstva...

Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima
  • 8 meseci kasnije...

Daleko sam od hardkor hedoniste (što bi rekli boema), ali hedonista... uklopio bih se u koncept. Meni je u stvari ceo život uživanje, u svemu što radim nađem čašu zadovoljstva i ispijem je, ma koliko mala ona bila. Što kaže slavkos, voleo bih da sam bar malo bliže boemu, ali ne umem ja to.. zahtevalo bi radikalnu promenu ličnosti.

Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima

na neki nacin prezirem hedonizam. toliko je prenaglasena da ga smatram nedostatkom nekih dusa... nesto kao, ne vole me dovoljno, pa cu voleti samog sebe (samu sebe)... niceg u tome nema od jacanja karaktera jutarnjim metlaljen stepenista ili hladnim umivanjem... hedonist sam ali se ne gojim jer jedem kvalitetno fino... cek, onda si bogatas a ne hedonista... :fijuk:

Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima

Nije neophodno da budeš bogat da bi bio hedonista.

Ako umeš sebi da ugodiš kako voliš i to činiš "sa guštom" već si hedonista.

E sad...neko tu reč koristi u negativnom, a neko u pozitivnom značenju.

Ako svoj hedonizam pretpostaviš bliskim ljudima i prijateljima, ondaK si malKo i sebičan.

Ali ako si hedonista koji ume i da čini lepo i drugima, i ne zapostavljaš ljude oko sebe, onda si "majstor hedonizma" i ni po koju cenu od toga ne smeš da odustaneš...jer onda nećeš valjati ni sebi ni drugima! :kez:

Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima
  • 1 godinu kasnije...

Hedonizam nije sebičnost i ne mora bit neumerenost, a nije nu nužno vezan za socijalni status. Priča o jačanju duha i ljubavi prema sebi (jer nas kao ne vole drugi) mislim da ne stoji, jer hedonizam je raširen u svim slojevima pa tako i među vrhunskim intelektualcima. Imao sam priliku da sedim u istoj kafani sa Liberom Markonijem, Giustavom Krklecom, a navraćao sam i u Klub književnika i gledao i slušao Mihiza.... Teško da se mogu zamisliti veći hedonisti nego što su oni bili i ja ne mogu a da se ne nasmejem da njihovim dušama nešto ne dostaje, a eto imaju drugi, da kažem normalni ljudi...

Hedonizam je ustvari umeće uživanja u bilo čemu i on je, verujem, ponešto derivirana i lakše ostvariva varijanta fenomena carpe diem, odnosno Kairos i za takvo umeće potreban je jedan vrlo specifičan pravac, da ne kažem kvalitet, koji se zove širina duše ma kako to nekima izgledalo drugačije...:)

Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima

Hedonista ima raskošne prohteve za užitkom pa se pitam, da li je dovoljno to što slobodno oseća, govori, uživa, i nije li to ograničenje za ukus istinskog hedoniste?

Rekla bih da biti hedonista nije ni malo jevtino, zato se oprezno deklarišem. Nisam hedonista iako su u meni, iznad svega, dominantni čulni doživljaji i jedino me oni podignu iznad trivijalnosti koja je neizbežna u svakodnevnici svih nas, a većine zasigurno.

Hedonista ne poznaje "moram" već "želim" i bude tako, a svi mi nešto moramo a tek po nešto želimo svesni da drugačije ne možemo. Da sam hedonista sada bih uživala na nekom meni ugodnom mestu, uz martini (užitak ukusa), muziku koja me odvodi u idealno prostranstvo čiste lepote kako to Bodler lepo kaže, i neku ljudsku veličinu. A ja sam samo u svom stanu i svojoj iluziji.

Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima

Join the conversation

You can post now and register later. If you have an account, sign in now to post with your account.

Gost
Odgovori na ovu temu...

×   Pasted as rich text.   Paste as plain text instead

  Only 75 emoji are allowed.

×   Your link has been automatically embedded.   Display as a link instead

×   Your previous content has been restored.   Clear editor

×   You cannot paste images directly. Upload or insert images from URL.

×
×
  • Create New...