Idi na sadržaj

Praznični običaji i zanimljivosti


Preporučene poruke

Praznični običaji i zanimljivosti

 

 

Bela nedelja i Bele poklade

 

Bela nedelja je poslednja sedmica pred Vaskršnji post, a poslednji dan te sedmice se zove bele poklade. Datum belih poklada zavisi od Vaskrsa, koji je tzv. „pokretni“ praznik.

Prema verovanju, bele poklade prate običaji radi zaštite od zlih duhova i veštica. Nekada su tokom cele bele nedelje išle maskirane povorke i pevale ispred kuća, dok su ih ukućani darovali mesom, slaninom i kolačima, a jajima obavezno. Učesnici povorke su najčešće predstavljali svatove i uz smeh i šalu igrali i pevali u dvorištima ne ulazeći u kuću.

Ovo je veseo dan, pun šala, pesme, radosti. U nekim krajevima se okupljaju oko velike vatre, koju preskaču, negde se prerušavaju u razne smešne kostime, igraju, pevaju, ljuljaju se na ljuljaškama. U domovima se spremaju bogate trpeze, pune raznih đakonija mlečnog porekla, sa kojima se od tog dana do Vaskrsa prestaje.

 

U nekim mestima u Srbiji se još uvek neguju običaji vezani za ovaj praznik. 

 

Bele poklade su dan za praštanje. U poslepodnevnim časovima se služi tzv. ‘oproštajno večernje’, jer se tada obavlja ‘čin praštanja’ u hramovima, a po povratku i u domovima. Vernici jedni od drugih traže oproštaj, a i daju ga za dotadašnje uvrede, nemar, klevete, zavade, ili još teža međusobna ogrešenja, kako bi ‘čiste duše’ otpočeli post.

 

U crkvi Sv. Đorđa se svake godine na bele poklade služi ‘oproštajno večernje’, sa početkom u 17h.  Praštaj!… je reč koja odzvanja u crkvi kao eho nakon završetka službe. Toplim zagrljajem i iskrenom željom, svi tražimo oproštaj jedni od drugih i dajemo ga za sve loše što smo pomislili, rekli ili uradili u prethodnoj godini.

 

***

 

U svetu se proslave poklada obično smatraju periodom neobuzdanog uživanja u hrani, piću i proslavama pod maskama, poznatim kaokarneval. Karnevali se održavaju neposredno pred post i označavaju njegov početak. Reč karneval potiče od latinske reči carne vale – ‘zbogom meso’, što znači da su to poslednji dani pred post, kada može da se jede meso. Najpoznatiji karneval u svetu – Rio Karneval u Brazilu, uvek počinje u subotu, a završava se u utorak, na Bele poklade (Mardi gras, što na francuskom znači ‘debeli utorak’).

 

***

 

Danas se završava Bela nedelja,

sutra počinje uskršnji post.

Danas su Bele poklade - Dan za praštanje...

 

(tekst preuzet sa sajta hora Sv. Đorđa) 

Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima
  • 4 sedmica kasnije...

Mladenci - 22.mart

 

Thumb_RUKE.jpg

 

 

Mladence slave supružnici u prvoj godini braka, oni koji su se venčali posle 22. marta prethodne godine. Na taj dan mladi tek venčani u svoj dom primaju goste, koji im donose poklone i na taj način pomažu na početku njihovog braka i života. Mlade domaćice dočekuju goste i pokazuju svoje umeće i spretnost.

 

  U slavu hrabrih hrišćana

  Mladenci su posvećeni uspomeni na stradanje Svetih četrdeset vojnika jednog puka u gradu Sevastiji, koji su 320. godine, za vreme cara Likinija, prešli u hrišćanstvo, uprkos izričitoj carevoj zabrani. Svi su bili vojnici u rimskoj vojsci i verovali su u Isusa Hrista. Zbog svoje vere, ovi hrabri hrišćani su najpre bičevani, a zatim i bačeni u tamnicu. Ubrzo su izvedeni pred vojni sud. Pogubljeni su bacanjem u jezero nadomak grada. Praznik je u crkvenom kalendaru obeležen crnim slovom u spomen na njih. Dan kada se crkva priseća četrdesetorice Svetih mučenika sevastijskih, u narodu je poznat pod nazivom Mladenci.

  Na ovaj dan se proslavljaju mladenci jer su stradalnici bili mladići. Dvadeset drugi mart je posvećen njima i zbog venaca kojima su mučenici ovenčani (venčani) ljubavlju Hristovom. I na venčanjima u crkvi, na glave mladenaca se stavljaju venci, koji imaju trostruku simboliku: carski venci - svaki čovek je car u svom malom carstvu u svojoj kući, mučenički venci - jer u braku treba podnositi žrtve i venci besmrtne slave - u Hristovom carstvu.

  Ovim se ukazuje na to da supružnici treba jedno drugom da budu verni, kao što su sevastijski mladenci bili verni Hristu i da tu vernost i ljubav nikakvo iskušenje ne može i ne sme da savlada.

 

  Starinski običaji

  Mladenci su praznik koji obiluje brojnim običajima. Na ovaj dan žene ustaju rano i mese četrdeset kolačića, koji se nazivaju mladenčići i koji simbolizuju dug, srećan i sladak život. Peku ih, premazuju medom, nude decu i sve koji pre podne dolaze u kuću. Kolačići mogu biti kružnog oblika, ali i u obliku noža, makaza, sablje, ovce, pileta. Stariji tvrde da pre Mladenaca nije dobro jesti ništa što je izniklo posle nove godine. Na Mladence je dobro jesti med, kuvanu koprivu i zelje da bi se očistila krv. Posećivanje mladenaca uz obavezno nošenje poklona običaj je modernih dana koji je nastao u gradu, ali ga je selo veoma brzo prihvatilo. Uz pravilo reciprociteta - „oni su bili kod nas, moramo i mi kod njih" - materijalni pokloni su potpuno zamenili sve druge i lepše strane običaja.

  Smatra se da na Mladence moraju doći svi koji su bili na svadbenom veselju. Čak i oni koji su bili pozvani na svadbu, a nisu joj prisustvovali, obavezni su da dođu na Mladence. Međutim, u praksi je to drugačije. Bračnom paru koji slavi Mladence u goste uglavnom dolazi najuža porodica i prijatelji.

 

  Moderni običaji

  Iako se po tradiciji ovaj praznik slavi u kući mladenaca, nije neobično da mladenci ili njihovi roditelji zakupe salu u restoranu. Ranije je to bilo nezamislivo, ali mnogi novi običaji slede primer svadbenih ceremonija i održavaju se u iznajmljenim prostorima. Nov način praznovanja zahteva nova pravila, kojima se moraju prilagoditi i mladenci i gosti. Dok je ranije defile gostiju kroz stan ili kuću mladenaca mogao trajati praktično ceo dan, i za goste, osim pristojnosti i domaćeg vaspitanja, nije bilo nikakvih vremenskih ograničenja, u restoranima vreme zakupa je uvek precizirano i ograničeno. To zahteva od gostiju da dođu u predviđeno vreme, a mladencima nameće obavezu da goste unapred obaveste o vremenu i mestu održavanja slavlja. Nekad nije bilo potrebno obaveštavati poznanike i prijatelje o tome gde ćete biti u vreme Mladenaca, jer se to jednostavno znalo. Danas to u većini slučajeva izgleda drugačije i zato su mladenci prinuđeni da šalju pozivnice kao za svadbu, što daje sasvim novu dimenziju običaju. Nekadašnje posluženje pretvara se u gozbu ili, još češće, u običan kafanski jelovnik (sir, kajmak, pršuta, proja, čorba, pečenje, salata).

 

izvor: stil magazin

Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima
  • 2 sedmica kasnije...

Danas je Vrbica...

 

Vrbica - praznik pobede nad smrti

 

vrbica_zpslcqo3c1m.jpg

 

Praznik Vrbica zove se još i Lazareva subota, a obeležava se subotu pre praznikaCveti. Cveti su uvek šeste nedelje Velikog posta. Vrbica je posvećena četvorodnevnom Lazaru i njegovom vaskrsenju, dok se tada slavi i ulazak Isusa u Jerusalim.

Večernje bogosluženje koje se služi u svim pravoslavnim hramovima ima posebnu čar kada je Vrbica . Crkve su prepune dece najrazličitijeg uzrasta, jer je u pitanju praznik dece kada im majke, osim što ih sečano obuku, kupe zvončiće vezane za trobojku. To ih naročito raduje. Zvončići oko vrata simbolično predstavljaju pobedu nad smrti. Naime, na Lazarevu subotu, za koju smo reklida se još zove i Vrbica , Isus je umrlog prijatelja Lazara oživeo, dok su deca, u znak pobede, Hrista pozdravljala vrbovim grančicama.

 

Povratak u život

 

Četvorodnevni Lazar živeo je u Vitaniji sa svojim sestrama Martom i Marijom. Kada je preminuo, bio je sahranjen četiri dana pre nego što je isus došao. Došavši, Hrist je naredio se skloni grobni kamen i pozvao Lazara da izađe, što se i dogodilo. Upravo to čudo razljutilo je judejske sveštenike zbog čega su mu presudili raspećem.

Nakon vaskrsenja, Lazar je živeo na Kipru još četrdeset godina, a njegove mošti odatle su prenete u Carigrad 890. godine, gde i danas počivaju.

 

Običaji

Na Vrbicu, u crkvu unose tek olistali vrbovi lastari koje sveštenik osveti, a potom podeli narodu. Sledi trokratni ophod, te svi vernici koji su te večeri došli u crkvu zajedno obilaze oko nje i pevaju tropar. Kada se služba završi, vrbove grančice se odnose kućama i ostavljaju pored ikone.

Kod starih Slovena postojali su običaji kićenja zeenilom, a vrba je bila naročito omiljena. Ona je simbolisala napredak u svakom pogledu, podmlađivanje i verovalo se da odagnava bolest i mnoga druga zla. U selima širom Srbije nekada se negovao običaj po imenu Lazarice. Tog dana, devojke su se kitile vrbom i tako “odevene” išle od kuće do kuće pevajući pesme kojima se priziva zdravlje. Danas, ovaj običaj je malo gde sačuvan.

 

izvor: navidiku.eu

Izmenjeno od strane člana Smucalica
Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima

Join the conversation

You can post now and register later. If you have an account, sign in now to post with your account.

Gost
Odgovori na ovu temu...

×   Pasted as rich text.   Paste as plain text instead

  Only 75 emoji are allowed.

×   Your link has been automatically embedded.   Display as a link instead

×   Your previous content has been restored.   Clear editor

×   You cannot paste images directly. Upload or insert images from URL.

×
×
  • Create New...