Idi na sadržaj

Majčino pismo


Preporučene poruke

U jednoj grupi na FB čiji sam član, gde sakupljam podatke od studenata kolega povodom mojih obaveza, neko je objavio ovaj tekst.

E sad...ja zamislih da je istinit i da je neka majka stvarno ovakvo pismo napisala učiteljici.

Ja inače i sam to radim. Kada primim generaciju, zamolim roditelje da mi u prvoj nedelji napišu "pismo"...sve što i koliko  god žele o detetu, porodici i sl. Takvo pismo mi puno govori i dugo ga čuvam i ponovo čitam kada god moram da razrešim neki problem ili vidim kako da pomognem detetu...

 

Voleo bih da pročitate ovo i date svoje mišljenje...

 

CRVENPAKA PROTIV SISTEMA
Draga nepoznata učiteljice, ja sam Anina mama.
Ana, to je jedna mala plava s kikama koja
stanuje u mom srcu od trenutka kada sam je
ugledala. Uselila se tu na brzaka i zauzela sav
raspoloživi prostor, kao tečnost kad ispuni posudu
ili vazduh pluća. Da, ovo drugo je pravo stanje
stvari. Iz tuđeg trbuha pravo u moje srce je
došla kao poklon i ja ću je sad, na kratko,
pozajmiti Vama.
Kada je upoznate, shvatićete o čemu pričam.
Dobro, možda ćete je ipak prvo primetiti kad
usred časa povija zalutalog leptira, što će vaše
izlaganje prekidati upadicama jer je radoznala i
što će trčati najbrže u razredu a haljine će joj
biti ukrašene čokoladom.
S njom nećete imati velikih problema, tako mi se
čini, ako zanemarimo kikotanje na času. Ja sam
je učila da se smeje i raduje svemu, molim Vas,
nemojte to ubiti u njoj. I ono, sve pod konac, to
će ići teško. A to i nije za decu, kad Vam kažem.
Deca ionako suviše brzo porastu...
Ana je super, ja sam ona što već dve nedelje ne
spava ko svet. Ona što treba da prepusti kontrolu
nekom drugom, nepoznatom, bar na par sati. Ona
što je plakala na testiranjima jer je shvatila da
više nema bebu u kući, što sedi kao kreten i
razmišlja da li je za prijem prvaka zgodnija
bela haljina na tufne ili ona zelena s
bubamarama. Samo da znate, imamo mi i majice
s mrtvačkim glavama, nego hoćemo da ispadnemo
fine, eto. I nismo Vas birale niti uticale na to da
nas dodele baš Vama, birao vas je školski
psiholog. Kako uopšte izabrati nekoga koga i ne
poznajete? Ni Vi nas ne poznajete pa ćete nas
trpeti, znam da neće biti lako ali se nadam da
ćemo se nekako snaći.
I da znate, kaže se „Crvenpaka“ i „reftlekor“ a
ne reflektor, i Deda Mraz postoji. Postoji i dobra
vila Zubić koja kupuje poklone kao nenormalna
Ani, mada je mene svojevremeno nekako
previdela, nema veze. Kučka. Ana je voli pa je
volim i ja, šta drugo. Zato nam fale neki zubići,
ako se i ne ljuljaju mi im malo pomognemo. Moje
dete nije vampir niti ikakav potomak Drakule,
bar se nadam i cenim da vam život nije ugrožen.
Za živce to isto ne mogu da tvrdim
Nadam se da se ne plašite gmizavaca i buba kao
ja, u Vašem je interesu da ne padnete u nesvest
ako Ana nađe neku zalutalu zmijuljicu ili
guštera i sva srećna Vam je donese na poklon. To
je videla od naših pasa. Uvek kažem sebi, bolje
je da donese zmiče nego bombu ili pištolj, mada
baš i nisam sigurna šta bi me više usrećilo. Ana
je naučena da voli životinje i da ih se ne plaši i
ako pokušate da je plašite smejaće vam se u lice
i dobićete guštera gratis. Samo kažem.
Crtaće svuda, i po klupi, znam. Ja to nisam
uspela ili umela da rešim, nadam se da ćete Vi
moći. Misli da je novi Pikaso i uglavnom crta ono
što želi a ne ono što joj se naredi. Ako joj date
lošu ocenu ona će pored nacrtati cvetić. Ima živce
kao konj, nadam se da ih imate i Vi.
Veronauka, plašenje natprirodnim pojavama i
slične gluposti po mom mišljenju ne treba da su
deo školskog programa, a jesu. Želim da sama
odluči da li da veruje ili ne i u šta, kad poraste.
Ja joj se neću mešati u takve odluke, a Vi, ako
samo pokušate, imaćete posla sa mnom, to Vam
obećavam.
I olabavite malo s tim domaćim zadacima. Pustite
ih da još malo budu deca, znate i sami da brzo
odrasti i nije neki benefit. Neće biti pametnija
ako radi zadatke do osam uveče, odgovorno
tvrdim. Naučite je svemu što treba, pritisnite,
kaznite, sve je to za ljude. Neka nauči da život
nije samo šećerlema, neka se uhvati u koštac s
problemom koji put bez Vaše i moje pomoći. Ni
kod kuće joj nije sve servirano, neću Vam dovesti
razmaženog i nesposobnog kretena, ne brinite.
Nemojte ni vi meni takvog da vratite iz škole, pa
smo kvit.
I ako ta matematika bude išla malo teže, to je
samo zato što kod nas u kući dva i dva ne daju
uvek četiri kao zbir, luda smo familija skroz. I s
bojama nismo načisto, crna i bela skoro i da ne
postoje nego su to uvek neki valeri i sve je
osenčeno i šareno, tako volimo i takvo nam je i
dete. Voli da preispituje, istražuje, filozofira.
Moja mama kaže da se to meni sve vraća, jer
sam i sama bila takvo dete. Meni ne smeta, sličan
se sličnom raduje, biće da je to.
I kad Vam ponudi pola užine, uzmite, čak i ako
držite dijetu. Uzmite, usrećićete moje dete. I ako
Vam usred predavanja sedne u krilo, nemojte da
je oterate. Ona samo voli da grli. Nadam se da to
školski sistem ne smatra strašnim prestupom,
mada, ko zna. Majčinsko srce i školski sistem
nisu uvek na istoj strani.
A sad odoh da otplačem još jednu turu u
kupatilu, totalni sam slabić od žene. I da vežbam
one sentence „dok si na mom 'lebu“ i „dok si pod
mojim krovom“, čujem da su evergreen.
I ostavite mi Crvenpaku još malo, još samo
malo...

Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima

Disključim na trenutak svest o sadašnjem trenutku.

 

KLIK

 

Dobro. Sad da kažem da je tekst fantastičan, da devojčica ima sreće što pored sebe ima zdravog, razumnog i odgovornog roditelja koji od nje "pravi" istog takvog čoveka. Imao sam (imam) istog takvog roditelja na svojoj strani, drago mi je da takvi primerci još postoje. :ok:

 

Ovo je genijalno:

 

neka se uhvati u koštac s
problemom koji put bez Vaše i moje pomoći. Ni
kod kuće joj nije sve servirano, neću Vam dovesti
razmaženog i nesposobnog kretena, ne brinite.
Nemojte ni vi meni takvog da vratite iz škole, pa
smo kvit.

 

KLIK

 

Ovo dete će biti neshvaćeno, posmatrano kao debil i ismevano, duh će joj svakodnevno biti na testiranju. Nadam se da će roditelj to uspeti kanalisati ka izgradnji karaktera deteta, da neće dozvoliti da ga idiotski sistem obeshrabri i ozlovolji, da mu ispere boje kojima tako lepo šara po svom svetu.

Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima

Kako imam tu profesionalnu privilegiju da stvaram "slike" u glavi, potpuno sam zamislila Anu. 
Mama je sjajno opisala Anu ali još bolje sebe!!! 
Ono što je učiteljima i nama vaspitačima je jako bitno šta se krije u roditeljskim glavama!
Sa decom mi lako komuniciramo-roditelji su veća "muka"

Ovde u porodici mama je "glavni lik" :hhh: 
Šalim se naravno.

No lepo, zaista lepo je videti da roditelj tako jednostavno i obično opiše svoje dete.

Da ne veliča mogućnosti i sposobnosti deteta. 

Blago toj učiteljici. 
Dobila je sjajne temelje na kojima može da nastavi da gradi "kuću".

 

Slično pismo imam i ja.

Malo je predugačko da bi ga celo ovde kopirala, pa ću vam staviti samo neke delove.

Dobila sam ga nakon prvog susreta i mog iskrenog priznanja mami da sam ja ne veilikom mukama i šta ću i kako ću sa njenom ćerkom koja inače ima dijagnozu Autizam.  

Pošteno sam priznala da do sada nisam imala takvog iskusktva  u svom radu...

 

Evo nekih delova:

 

"Postovana vaspitacice,

poslacu vam Draganicine lekarske izvestaje, a moj, kao roditelja  je u ovom mail-u ;)

Inace sto se nje tice ona je kao i svako dete, samo joj je govor problem, a to joj stvara dodatne probleme. Ne treba da je izdvajate i da posebno jede kraj vas ili da joj vi perete ruke i slicno . Ja cak i volim kad sto vise imitira drugare iz vrtica , a to je dobro i za nju....

...Ona bi najvise htela da se zavuce negde u cosak i da se igra sa nekom igrackom koja joj se dopada i ne obazire se na druge, ali treba je sto vise izvlaciti iz tog njenog sveta i uvlaciti medju drugare ;)

...

Sad zna da kaze 30-tak reci: mama,tata, maaauuu, av-av-av, pi-pi, muuuu, beee, palila, pije , sok, pa-pa-pa, am-am, oko, nos, uta (usta), baaa(kad se ugasi svetlo), ne-ne-ne(to nazalost cesto kazemo...), voli da brojimo razne stvari i kaze jedan,dva,tri,pa nesto na kineskom..i onda pet, a kaze i psss psss za piskenje i sedne na nosu, ali ne shvata svrhu tj. sta treba uraditi u nosi.voli da na peleni pokaze sliku i imitira tu zivotinju...

Kad nesto zeli vuce za ruku i gleda u recimo casu kad je zedna uz mrmljanje.Medjutim sad sve cesce kaze pije ili sok.Ja kad god nesto radim govorim joj sta radimo.
Cesto se i napravim nevesta da ne znam sta hoce da bih izazvala da mi nesto kaze.
Takodje pokusavam da me sto vise gleda u oci jer je bitan kontakt ocima....

....

Cesto se ne odaziva na ime. Kuci mnogo voli da citamo knjige i pokaze prstom na nesto kad zeli da joj kazem. Ali kad ja pokazem prstom na nesto, pa da ona kaze, onda cesto hoce da prevrce sledecu stranicu. Takodje voli da crta i zna da nacrta smeska i slovo A , O., grozdje, jelku, svoju ruku i moju ruku.  Kod kuce crtamo. Imamo i malu tablu po kojoj pisemo i veliko ogledalo u kome se ogledamo i vezbamo pokrete gore-dole i delove lica da pokazemo na mami i sebi.

....

Inace , ja radim u skoli.Predajem  ,,omiljeni" predmet-matematiku ;)  Mi imamo sad jednog decaka koji ce da krene u treci razred i ima Aspergerov sindrom (oblik autizma). On se lepo uklopio u skoli, ali se uciteljica jako plasila jer nikad nije radila sa takvom decom. To Vam kazem da ohrabrim Vas jer vidim da je i Vama tesko  . I mene bi ranije bio  strah  kad bih imala u razredu dete koje je slepo, gluvonemo , sa autizmom, sa cerebralnom paralizom,...Ali nikad nisam ni pomisljala da cu ja imati dete sa posebnim potrebama...Stres, plakanje,...nocne more i sve ostalo sam resila da ostavim u nekom proslom vremenu i da je najbitnije sad da budem vedra , vesela, pozitivno raspolozena,...mama.  Mislim da me je to sto imam dete sa posebnim potrebama naucilo da budem bolji covek i da vise znam  i da je imati dete nesto najlepse na svetu.
Nisam dozvolila da me to slomi, vec me je naprotiv ucinilo jacom i boljom osobom.
Zato ne treba nesto specijalno da se pripremate i plasite da necete znati ili moci da radite sa mojim detetom , jer se  ni ja nisam spremala da rodim dete sa posebnim potrebama ;)

Veliki pozdrav od Draganine mame"

 

Ovo pismo je pisano pre dve i po godine.(Devojčica je tada imala 3.5 godine)

Naravno stavila sam samo jedan maali deo...
Meni lično je jako pomoglo, jer sam i pre nego što sam se prvi put srela sa Draganicom već otrplike znala šta mi je činiti...

Izmenjeno od strane člana vesticara
Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima

Ja imam tu čast i privilegiju da kad primam novu generaciju mališana (a to je na jesen :uredu: )

dobijem ovako slične sastave roditelja o svojoj deci :)

To čuvam i na kraju, kad odlaze u školu,

ja im vratim, da imaju da ih podseti kako su nekad videli svoje dete

i šta se dogodilo u međuvremenu sa njima...

 

U tim pismima ima svega....

kroz njih upoznate roditelje, vidite kakvi su, koliko posvećeni

i kako gledaju na svoje dete, šta im je važno, 

o čemu brinu....

a upoznate i neke sitnice koje su u stvari krupnice vezane za njihovo mezimče....

 

Ovo Majčino pismo što si iskopirao ovde,

je zaista dirljiv i divan momenat 

kada jedan posvećen i usredsređen roditelj

pokušava da opiše svoje dete kako ga on vidi

i pri tome želi od vas samo jedno - da ga ne sputavate

i da ga prihvatite i razumete upravo takvog kakvo njeno dete i jeste :)

Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima

Hmmmm....čitam i mislim se...

Da nisam ja postao preosetljiv, čim se vama troma ovo baš dopada?

 

Ovo pismo...čitano kao literarni sastva je predivno. Ali realno, ja bih se "plašio" ovakve majke. Ne zato što mislim da nisam sposoban da ispunim njena očekivanja...nego zato što se bojim da NIKO NIKADA neće moći da ispuni njena očekivanja.

I sve što je napisala je predivno, ali ja bih nju pitao...ume li Ana da kaže: Molim, hvala, izvini...ume li da veže pertle, ume li da posluša upoutstvo?

I šta joj znači ono "I olabavite malo s tim domaćim zadacima." Radno vaspitanje je takodje bitno za decu...

Nigde ne pročitah kakva je u odnosu sa drugom decom' Divno je što ju je majka tako uputila na samu sebe, ali šta je sa vršnjacima?

 

OK. Znam ja kako "uskogrudih" i nesposobnih učitelja ima koji se "sistema" drže kao pijan plota...Možda ipak previše gledam kroz sopstvene "naočare"...

Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima

Hmmmm....čitam i mislim se...

Da nisam ja postao preosetljiv, čim se vama troma ovo baš dopada?

 

 

Ja sam tekst i shvatio više u nekom opštem smislu, "ne ubijte mi kreativnost u detetu, ne uskratite joj slobodu baš u potpunosti, ne pretvarajte je u robota koji će samo izvršavati zadatke bez razmišljanja o njima", nego kao taksativno nabrajanje pravila i očekivanja od budućeg profesora. Uz nesumnjive literarne kvalitete, naravno. Ne verujem da majka, ako je pismo stvarno, zaista ima očekivanja postavljena na najvišu moguću lestvicu. Živi ovde, pa bi trebalo da je bar u nekoj meri svesna sa čim će se njeno dete potencijalno suočiti.

Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima

Grešni, možda nisam bila baš dovoljno direktna, jasna, i konkretna...pa nisi video ovaj deo

 

 

 

Kako imam tu profesionalnu privilegiju da stvaram "slike" u glavi, potpuno sam zamislila Anu.
Mama je sjajno opisala Anu ali još bolje sebe!!!
Ono što je učiteljima i nama vaspitačima je jako bitno šta se krije u roditeljskim glavama!
Sa decom mi lako komuniciramo-roditelji su veća "muka"
Ovde u porodici mama je "glavni lik" 

 

Iza ovog lepo napisanog pisma krije se opis jedne po malo razmažene, slatke devojčice koja po mami jednostavno ne treba da odraste... jer mama voli da ima malo dete uz sebe-tako će možda uspeti da je "zamrzne" i da nikad ne odraste....i neće morati da se suoči sa gomilom problema koji je čekaju u predstojećem delu odrastanja njene (ne njihove mezimce), jer tata se baš i nešto ne spominje mnogo!!

Svakom učitelju će ovo pismo biti dovoljan putokaz kako sa mamom (roditeljima). Namerno nisam rekla-kako sa Anom.

Ili...da budem slikovitija to se može reći i jednostavno ovako:
Pismo nam govori da je u ovoj porodici redosled "starosti" ovaj:
1-ANA

2-

3-

4-

5-

6-MAMA

7-Bog

8-

9-

10-tata

Izmenjeno od strane člana vesticara
Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima

Vidiš Grešni,

većina pisama nam najpre govori o samim roditeljima.

Prvo, sam način kako su ih sastavili i napisali - 

u tome vidiš njihovu posvećenost, predanost i ozbiljnost u shvatanju 

zadatka koji je tražen od njih.

Drugo, upoređujući sa pismima koje sam ja dobijala,

ovo koje si ti kopirao, je retkost do sad... bar kod mene...

 

Retko ko od roditelja će napisati za pertle, oblačenje, svlačenje, hranjenje...

pisaće o omiljenim igrama i igračkama,

navikama pred spavanje i opisaće sve najlepše osobine svog deteta

(što je sasvim ok i lepo za pročitati...)

 

Imala sam ja i bisere među sastavima,

kad je jedan tata opisivao rođenje male N.

sa sve  detaljisanjem o kafani, svircima i iscepanim košuljama...

a onda otrežnjenje kad je video koliko je N. sićušna

i njegov strah i bojazan kako i koliko će biti uspešan kao roditelj :)

 

svaki sastav je za mene divan i koristan

i veruj mi,

u grupi od 25-26 roditelja,

nađu se i i njih par koji ne misle da je potrebno tako nešto odraditi...

Naravno, i to govori o njima,

ali zato i kažem, svaki sastav je za mene divan i vredan :ok:

Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima

Join the conversation

You can post now and register later. If you have an account, sign in now to post with your account.

Gost
Odgovori na ovu temu...

×   Pasted as rich text.   Paste as plain text instead

  Only 75 emoji are allowed.

×   Your link has been automatically embedded.   Display as a link instead

×   Your previous content has been restored.   Clear editor

×   You cannot paste images directly. Upload or insert images from URL.

×
×
  • Create New...