Idi na sadržaj

Preporučene poruke

herman_zps7da6aeec.jpg

 

 

 

 

Nemački pisac, dobitnik Nobelove nagrade za književnost 1946. godine. Pisao je lirske pesme, novele i romane. U početku svog stvaranja bio je romantičar, u proznim delima pod uticajem psihoanalize i orijentalne mudrosti. U Heseovim delima jasno je uočljivo njegovo zanimanje za egzistencijalne, duhovne i mistične teme i veliki uticaj budističke i hindu filozofije. Njegova najpoznatija dela su Stepski vuk, Sidarta, Igra staklenih perli.

Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima

Šala

Moje pesme
stidljivo kucaju na tvoja vrata
da se pred tobom poklone:
hoćeš li mi otvoriti?

Moje pesme imaju
zvuk svile poput šuštanja
tvoje haljine u predvorju

Moje pesme mirišu
kao ljupki zumbul
u tvom vrtu.

Moje su pesme u boju
krvi odevene,
u boju haljine tvoje
šuštave i sjajne.

Moje najlepše pesme
blistaju,
one su kao ti!

Pred vratima stoje
da ti se poklone:
hoćeš li mi otvoriti?

Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima

Tajanstvene

U zanosu,
zaljubljene žene otkrivaju
svoju tajnu i ona je naša
za ceo život.
Jer, ako Ljubav obmanuti ume,
ako i Žudnja poznaje prevaru,
kada se sjedine lagati ne mogu.

Ti i ja smo se zakleli,
i Žudnja se s Ljubavlju stopila,
a ipak, nikad mi nisi otkrila,
tu nemirnu zagonetku ko si.
Za mene si večno ostala tajna!

Onda si iznenada otišla,
umorna od mene,
i tako mi nanela poslednju bol;
ali deo mene ostao je u tebi zarobljen.
Kad ugledam te izdaleka kako ideš vitka,
ja poželim tu nepoznatu lepu ženu
kao da jednom nismo bili par.

Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima

Bez tebe

Moj jastuk me gleda svako veče
Prazan kao nadgrobni kamen
Ne znadoh da će toliko da peče
Kada ostanem sam
Kada nema tvoje kose da poljubac joj dam!

Sam ležim, potpuno tih je dom
I kandilo ugaslo
Ispružam ruke ka telu tvom
Da zagrlim te strasno
Pa naginjem ka tebi vrela usta,
Ali ljubim sam sebe i soba je pusta
Kada se naglo prenem –
Svud samo muk je noći ledene,
Zvezda na nebu podrhtava –
O gde je tvoje kose crvena
Gde su ti slatka usta?

U svakom veselju sad bol znam,
U svakom vinu jad moram piti;
Ne slutih koliko će gorko biti
Kada ostanem sam,
Sam i bez tebe kad moram biti

Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima

Ljubav

 

Da ih blagosloviš poljupcima,

Moji prsti tvoje traže.

Želim pogled tvojim očima da napojim,

Da u tvojoj kosi sakrijem lice,

Da uvek budnim, poslušnim rukama

U zanosu prihvatim tvoje,

Da uvek novim plamenom oživim

Tvoju lepotu, hiljade i hiljade puta,

Dok dan i noć – sadašnjost i prošlost

Za nas jedno ne postoje.

Da se blaženi i sudbini zahvalni

Vinemo izvan svakog bola,

I izvan domašaja ovog sveta

Sve dok mir ne nađemo.

Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima

Zavodnik

Pred mnogim vratima sam čekao.
Na mnoga uha šapnuo svoju pesmu.
I uvek kad se usta jedna predavala
i žeđ bila ugašena,
jedna blažena iluzija u grob bi silazila…

Ostalo bi samo telo u prevarenoj ruci.
Poljupci koje strašno moljah,
duge noći koje grozničavo iščekivah…
na kraju behu kao zgažen cvet,
bez mirisa nestala lepota.
Iz mnogih postelja ustao bih tužan
kad je žudnja postala mi navika.

Bežeći od užitka tražio sam san
opet novu želju i svoju samoću…
taj užitak moje je prokletstvo
jer nesrećnim me čini
da svaki san o njoj stvarnost uništava.

Oklevajući, ruku ka novom cvetu pružam,
da novom uhu svoju pesmu šapnem:

Brani se, najlepša moja, zakopčaj haljinu svoju,
opčini me, izmuči me nikad mi ne reci: da!

Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima

Usamljenje

 

Volim da slušam vetar i kišu i da sam

Lutam unaokolo kroz šumske tople tmine.

Kad oblaci nebom nalete, ja sve njine

Nade bih hteo i sve ciljeve da znam.

Tešim se kad kao putnik u neki tuđi stan

Kroz prozor gledam: tiho sav svet taj nepoznati

Posmatram kako živi i srećan je i pati,

Pa, nagledavši se, sve to odnosim u svoj dan.

Ali noću, kada zvezde gledaju u moj log

I kad nemilosrdno sude nad mojom glavom,

Zebem u dnu svog bića i posmatram sa stravom

Tuđinu silnu i pustoš sred samog srca mog.

Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima

Ponovni susret

 

Da li si mogla da zaboraviš

da je tvoja ruka nekad u mojoj ležala,

i da se neizmerna radost

iz tvoje ruke u moju,

s mojih usana na tvoje prelila,

i da je tvoja kosa plava

čitavo jedno kratko proleće

ogrtač sreće mojoj ljubavi bila,

i da je ovaj svet, nekada mirisan i raspevan,

sada siv i umoran,

bez ljubavnih oluja

i naših malih ludosti?

Zlo koje jedno drugom nanosimo

vreme briše i srce zaboravlja;

ali časovi sreće ostaju,

njihov je sjaj u nama.

Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima

Join the conversation

You can post now and register later. If you have an account, sign in now to post with your account.

Gost
Odgovori na ovu temu...

×   Pasted as rich text.   Paste as plain text instead

  Only 75 emoji are allowed.

×   Your link has been automatically embedded.   Display as a link instead

×   Your previous content has been restored.   Clear editor

×   You cannot paste images directly. Upload or insert images from URL.

×
×
  • Create New...