Apolodor 709 Posted February 2, 2011 Report Share Posted February 2, 2011 Odbrambeni mehanizmi su obrasci osećanja, misli ili ponašanja koji su relativno spontani, automatski i nastaju kao reakcija na percepciju (opažanje) psihičke opasnosti. Konstruisani su da se sakriju ili ublaže konflikti ili stresovi koji mogu izazvati anksioznost. Oni čuvaju psihološki integritet pojedinca, međutim često korišćenje nezrelih odbrana može ugroziti psihološko i socijalno funkcionisanje. Da bi pojedinac sačuvao samopoštovanje pred samim sobom i pred drugima, kao i zaštitio sebe od čestih neuspeha i osećanja inferiornosti on nesvesno koristi različite odbrambene mehanizme. On tako nastoji da dokaže da razlozi njegovih neuspeha nisu u njemu samom već da je neko drugi "kriv" za to. Setimo se priči o lisici kako je jela grožđe i kako nije mogla da dohvati ono na vrhu čokota (koje je i najzrelije, znači najslađe) samo je rekla: - Ma nema veze, to je ionako kiselo grožđe! To je, kao što je verujem poznato, tipičan primer vrlo čestog odbrambenog mehanizma koji se zove - racionalizacija... Da li ste u stanju da primetite kada neko u vašem okruženju koristi odbrambene mehanizme? Da li ih nekada uočite i u svom ponašanju? Quote Link to post Share on other sites
Aiko 1,794 Posted February 2, 2011 Report Share Posted February 2, 2011 Odbrambeni mehanizam? Kakav zanimljiv naziv za obican kukavicluk i laganje.. Postoje zaista situacije kada je covek prosto nemocan i kada i pored najvece zelje i volje jednostavno nema nikakav uticaj i tada je ok mozda i utesiti sebe malo tim odbrambenim mehanizmima..ali te situacije su ipak redje od onih koje zavise iskljucivo od nas..zato sam ipak da se pogleda istini u oci, ma kakva ona bila, bez odbrane i zavaravanja.. Quote Link to post Share on other sites
Mia 6,075 Posted March 11, 2011 Report Share Posted March 11, 2011 Svesna ili, najčešće, nesvesna upotreba odbrambenih mehanizama, nije ništa novo... niti je iko pošteđen... Ono što treba prepoznati je moć ili nemoć, većine tih mehanizama da ostvare svoju odbrambenu ulogu. Koji su vaši odbrambeni mehanizmi? Možda distanciranje, potiskivanje emocija ili negacija neprijatne situacije... Klo 1 Quote Link to post Share on other sites
gresan 1,851 Posted March 11, 2011 Report Share Posted March 11, 2011 Na odbrambenom mehanizmu sam "doktorirao". Od malena i zahvaljujuci njemu "preziveo". Onda je to bilo potiskivanje i zaboravljanje. Jeste me to stiglo u zivotu kasnije, ali srecom upoznah zenu kvalifikovanu da mi spasi dusu konacno i uspesno. Danas je to sposobnost distanciranja od situacije i sposobnost realnog sagledavanja i uzroka. Mozda se to zove i iskustvo. Quote Link to post Share on other sites
Boginja 1,529 Posted March 11, 2011 Report Share Posted March 11, 2011 Moj jedini odbrambeni mehanizam je osmeh. Progutam u trenutku tesku situaciju, ne dozvolim da me savladaju emocije, nabacim kez i cekam da ostanem sama... A onda sve ispliva kroz suze ili bes, ali to niko ne vidi...ne vidi, jer ja ne zelim da vidi, jer ja ne zelim da neko zna da sam ranjiva, jer ne zelim da zna da i mene moze da povredi... Svoju bol nosim sama, sa osmehom na licu... Quote Link to post Share on other sites
Bledoliki_Vrach 333 Posted May 3, 2011 Report Share Posted May 3, 2011 Od odbrambenih mehanizama koristim racionalizaciju i projekciju, ne zna se koji mi bolje ide, zajebem se svaki put. KAd racionalizujem pogrešim, kad se projektujem pogrešim . Inače, mislim da je ovaj Apolodor trebalo da turi "odbrambeni" da ne bi dolazilo do zabune, ti mehanizmi u suštini i nisu zaista odbrambeni već se mi njima "branimo" od realnosti To je neštA što se ja sećam, mada odavnA nisam čit'o ništa na tu temu :pljuc: Quote Link to post Share on other sites
believer 368 Posted May 11, 2011 Report Share Posted May 11, 2011 sprdam se s mojim i tudjim bolom Quote Link to post Share on other sites
Valter 359 Posted May 11, 2011 Report Share Posted May 11, 2011 Izmislio sam kutnjake u mozgu, pa kad dobijem tako neshto kabasto samo gI Itnem tamo nazad. Ako kolicina dovede do pojave "uskog grla" Fata me neka sitna nervoza ... onda shetam i pushim, zadam nove koordinate i Jopet-ponovo. Nekad se i u sekundi *restartujem. Najjachi sharaf u tEm mehanizmu je neizmerna ljubav prema samome sebi Amerikanci imaju Kleja - A mi imamo mene :pehar: vesticara 1 Quote Link to post Share on other sites
GlorijaTreca 602 Posted July 11, 2013 Report Share Posted July 11, 2013 Spremna sam priznati neuspeh ali isto tako, spremna sam po nešto opravdati govoreći sebi staru, reklo bi otrcanu izreku "Ko zna zašto je to dobro?". Ima smisla, a i ne deluje destruktivno. Quote Link to post Share on other sites
Smucalica 5,972 Posted February 7, 2015 Report Share Posted February 7, 2015 Moj odbrambeni mehanizam je udaljavanje od onog što me uznemirava i to ne zbog toga što se povlačim jer ne umem da izađem na kraj sa tim, nego zato što ne želim da trošim i rasipam energiju na to. Trudim se da sačuvam mir. Drugu stvar koju radim, to je da u svakoj negativnosti pokušavam da nađem nešto dobro... u ljudima, njihovim rečima, postupcima, raznim situacijama... lakše je preći preko nečega kad gledaš na to sa sunčane strane I treće - imam osmeh osmehom sakrijem da sam povređena osmehom sakrijem tugu osmehom sakrijem neprijatnost... I samo oni najbliži meni, koji me poznaju dovoljno, znaju da naprave razliku između svega toga... Morpheus and Mia 2 Quote Link to post Share on other sites
Morpheus 5,112 Posted February 7, 2015 Report Share Posted February 7, 2015 Na drugim temama sam par puta već opisao svoj odbrambeni mehanizam - zatvaranje pred opasnošću po psihičko zdravlje, koji ima svoje pozitivne strane (čuvanje psihičke stabilnosti), ali i negativne (otupela osećanja, nesposobnost njihovog pokazivanja). Kad bih trebao da važem te dve strane medalje ne znam kako bih izvagao. Moj lični jing/jang iz kog površnim poznavaocima izlazim kao osoba bez srca, bez osećanja, bez života u sebi. Osmehom krijem dosta toga, kao i Smuca. Što se tiče racionalizacije... pa, pretpostavljam da svi to radimo u većoj ili manjoj meri. Nisam nikakav izuzetak po tom pitanju. Jedan bitan element koji se možda oslanja na racionalizaciju je odvajanje bitnog od nebitnog i izbegavanje bilo kakve nervoze po pitanju ovog drugog. U mojoj psihi broj nebitnih stvari je daleko veći nego kod prosečne osobe, tako da me nikada nećete videti kako nervozno cupkam čekajući autobus (doći će kad dođe), kako gledam na sat svakih par sekundi u iščekivanju nečijeg dolaska, kako razbijam glavu time šta neko misli o meni, opsesivno zurim u telefon čekajući odgovor na poruku i slično. Na taj način eliminišem mnogo malih nervoza koje narušavaju osmeh. Smucalica and Mia 2 Quote Link to post Share on other sites
luminica 2,120 Posted February 13, 2016 Report Share Posted February 13, 2016 Ne znam stvarno koji mi je odbrambeni mehanizam.Prihvatanje da to ne mogu promeniti,valjda.Cini mi se da nema dovoljno delotvornog,jer se poslednjih godina redjala trauma na traumu.A ja nisam nadcovek.I ne mogu reci danisu ostavili trag.Mozda je protok vremena ucinio da deluju manje,ili su one vece ,poredeci ih sa prethodinim,dovele do saznanja da i nisu bile neke..Uglavnom,u glavi sam stalno premotavala'sutra ce biti bolje,mora biti,samo gurajmo,dana po dan'.. Mia 1 Quote Link to post Share on other sites
Recommended Posts
Join the conversation
You can post now and register later. If you have an account, sign in now to post with your account.