Idi na sadržaj

Mehanizmi odbrane ličnosti


Preporučene poruke

Odbrambeni mehanizmi su obrasci osećanja, misli ili ponašanja koji su relativno spontani, automatski i nastaju kao reakcija na percepciju (opažanje) psihičke opasnosti. Konstruisani su da se sakriju ili ublaže konflikti ili stresovi koji mogu izazvati anksioznost. Oni čuvaju psihološki integritet pojedinca, međutim često korišćenje nezrelih odbrana može ugroziti psihološko i socijalno funkcionisanje.

Da bi pojedinac sačuvao samopoštovanje pred samim sobom i pred drugima, kao i zaštitio sebe od čestih neuspeha i osećanja inferiornosti on nesvesno koristi različite odbrambene mehanizme. On tako nastoji da dokaže da razlozi njegovih neuspeha nisu u njemu samom već da je neko drugi "kriv" za to.

Setimo se priči o lisici kako je jela grožđe i kako nije mogla da dohvati ono na vrhu čokota (koje je i najzrelije, znači najslađe) samo je rekla:

- Ma nema veze, to je ionako kiselo grožđe!

To je, kao što je verujem poznato, tipičan primer vrlo čestog odbrambenog mehanizma koji se zove - racionalizacija...

Da li ste u stanju da primetite kada neko u vašem okruženju koristi odbrambene mehanizme? Da li ih nekada uočite i u svom ponašanju?

Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima

Odbrambeni mehanizam?

Kakav zanimljiv naziv za obican kukavicluk i laganje..:lol:

Postoje zaista situacije kada je covek prosto nemocan i kada i pored najvece zelje i volje jednostavno nema nikakav uticaj i tada je ok mozda i utesiti sebe malo tim odbrambenim mehanizmima..ali te situacije su ipak redje od onih koje zavise iskljucivo od nas..zato sam ipak da se pogleda istini u oci, ma kakva ona bila, bez odbrane i zavaravanja..

Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima
  • 1 mesec kasnije...

Svesna ili, najčešće, nesvesna upotreba odbrambenih mehanizama, nije ništa novo... niti je iko pošteđen...

Ono što treba prepoznati je moć ili nemoć, većine tih mehanizama da ostvare svoju odbrambenu ulogu.

Koji su vaši odbrambeni mehanizmi?

Možda distanciranje, potiskivanje emocija ili negacija neprijatne situacije... :gur:

Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima

Na odbrambenom mehanizmu sam "doktorirao".

Od malena i zahvaljujuci njemu "preziveo". Onda je to bilo potiskivanje i zaboravljanje. Jeste me to stiglo u zivotu kasnije, ali srecom upoznah zenu kvalifikovanu da mi spasi dusu konacno i uspesno.

Danas je to sposobnost distanciranja od situacije i sposobnost realnog sagledavanja i uzroka. Mozda se to zove i iskustvo.

Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima

Moj jedini odbrambeni mehanizam je osmeh. Progutam u trenutku tesku situaciju, ne dozvolim da me savladaju emocije, nabacim kez i cekam da ostanem sama... A onda sve ispliva kroz suze ili bes, ali to niko ne vidi...ne vidi, jer ja ne zelim da vidi, jer ja ne zelim da neko zna da sam ranjiva, jer ne zelim da zna da i mene moze da povredi...

Svoju bol nosim sama, sa osmehom na licu...

Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima
  • 1 mesec kasnije...

Od odbrambenih mehanizama koristim racionalizaciju i projekciju, ne zna se koji mi bolje ide, zajebem se svaki put. KAd racionalizujem pogrešim, kad se projektujem pogrešim lol.gif. Inače, mislim da je ovaj Apolodor trebalo da turi "odbrambeni" da ne bi dolazilo do zabune, ti mehanizmi u suštini i nisu zaista odbrambeni već se mi njima "branimo" od realnosti :kez:

To je neštA što se ja sećam, mada odavnA nisam čit'o ništa na tu temu :pljuc:

Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima
  • 2 sedmica kasnije...

Izmislio sam kutnjake u mozgu, pa kad dobijem tako neshto kabasto samo gI Itnem tamo nazad. Ako kolicina dovede do pojave "uskog grla" Fata me neka sitna nervoza ... onda shetam i pushim, zadam nove koordinate i Jopet-ponovo.

Nekad se i u sekundi *restartujem.

Najjachi sharaf u tEm mehanizmu je neizmerna ljubav prema samome sebi :trep:

Amerikanci imaju Kleja - A mi imamo mene :pehar:

Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima
  • 2 godina kasnije...
  • 1 godinu kasnije...

Moj odbrambeni mehanizam je udaljavanje od onog što me uznemirava

i to ne zbog toga što se povlačim jer ne umem da izađem na kraj sa tim,

nego zato što ne želim da trošim i rasipam energiju na to.

Trudim se da sačuvam mir.

Drugu stvar koju radim, to je da u svakoj negativnosti pokušavam

da nađem nešto dobro... u ljudima, njihovim rečima, postupcima,

raznim situacijama... lakše je preći preko nečega kad gledaš na to

sa sunčane strane :)

I treće - imam osmeh :)

osmehom sakrijem da sam povređena

osmehom sakrijem tugu

osmehom sakrijem neprijatnost...

I samo oni najbliži meni, koji me poznaju dovoljno,

znaju da naprave razliku između svega toga...

Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima

Na drugim temama sam par puta već opisao svoj odbrambeni mehanizam - zatvaranje pred opasnošću po psihičko zdravlje, koji ima svoje pozitivne strane (čuvanje psihičke stabilnosti), ali i negativne (otupela osećanja, nesposobnost njihovog pokazivanja). Kad bih trebao da važem te dve strane medalje ne znam kako bih izvagao. Moj lični jing/jang iz kog površnim poznavaocima izlazim kao osoba bez srca, bez osećanja, bez života u sebi.

 

Osmehom krijem dosta toga, kao i Smuca.

 

Što se tiče racionalizacije... pa, pretpostavljam da svi to radimo u većoj ili manjoj meri. Nisam nikakav izuzetak po tom pitanju.

 

Jedan bitan element koji se možda oslanja na racionalizaciju je odvajanje bitnog od nebitnog i izbegavanje bilo kakve nervoze po pitanju ovog drugog. U mojoj psihi broj nebitnih stvari je daleko veći nego kod prosečne osobe, tako da me nikada nećete videti kako nervozno cupkam čekajući autobus (doći će kad dođe), kako gledam na sat svakih par sekundi u iščekivanju nečijeg dolaska, kako razbijam glavu time šta neko misli o meni, opsesivno zurim u telefon čekajući odgovor na poruku i slično. Na taj način eliminišem mnogo malih nervoza koje narušavaju osmeh.

 

:)

Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima
  • 1 godinu kasnije...

Ne  znam stvarno  koji  mi  je  odbrambeni  mehanizam.Prihvatanje  da  to  ne  mogu   promeniti,valjda.Cini mi  se  da  nema   dovoljno  delotvornog,jer se poslednjih   godina   redjala  trauma   na   traumu.A  ja nisam  nadcovek.I  ne mogu  reci  danisu ostavili  trag.Mozda  je   protok   vremena   ucinio  da   deluju   manje,ili   su   one  vece  ,poredeci  ih  sa   prethodinim,dovele  do  saznanja  da   i  nisu  bile  neke..Uglavnom,u   glavi  sam  stalno  premotavala'sutra  ce  biti  bolje,mora  biti,samo  gurajmo,dana  po  dan'..

Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima

Join the conversation

You can post now and register later. If you have an account, sign in now to post with your account.

Gost
Odgovori na ovu temu...

×   Pasted as rich text.   Paste as plain text instead

  Only 75 emoji are allowed.

×   Your link has been automatically embedded.   Display as a link instead

×   Your previous content has been restored.   Clear editor

×   You cannot paste images directly. Upload or insert images from URL.

×
×
  • Create New...