Idi na sadržaj

Preporučene poruke

lalic.jpg

Ivan V. Lalić (1931-1996) pesnik, esejista i prevodilac, jedan od najistaknutijih pesnika neosimbolističke struje u savremenoj srpskoj poeziji. Rođen je u Beogradu 1931. godine, gde je radio neko vreme kao novinar i urednik Radio Zagreba; bio je urednik u „Prosveti“ i „Nolitu“.

Svojom poezijom preko artizma, uravnoteženih slika i duhovne sabranosti obnovio je liniju simbolističkog pesništva. Tragajući za klasičnom merom pesme i nalazeći pesničko nadahnuće u literaturi, Lalić se u svojoj poeziji okretao Vizantiji i antičkom svetu. Takođe je bio izvrstan prevodilac, esejista i kritičar. Ivan V. Lalić je ušao u književnu kritiku kao hroničar časopisa, najpre „Letopisa Matice srpske“, a potom beogradske „Književnosti“. Njegovu kritiku odlikuje objektivnost, kao i iskustvo koje u nju unosi.

Priredio je nekoliko antologija i zbornika. Bavio se prevodilaštvom, naročito prepevima; tako je između ostalog priredio „Antologiju novije francuske lirike“ (od Bodlera do naših dana) i izbore pesama Helderlina (Nolitova nagrada) i Pjer Žan Žuva. Autor je radio-drame „Majstor Hanuš“ (nagrada Jugoslovenske radiodifuzije).

Bivši dečak (1955)

Melisa (poema) (1959)

Argonauti i druge pesme (1961)

Vreme, vatre, vrtovi (Zmajeva nagrada) (1961)

Smetnje na vezama (1975)

Strasna mera (1984)

Vizantija (1987)

Izabrane i nove pesme (1969)

Vetrovito proleće (1956)

Čini (1963)

Krug (1968.)

Velika vrata mora (1958.)

Pesme (1987)

Pismo (1992)

Četiri kanona (1996)

Pisao je eseje i kritike:

Kritika i delo (1971)

O poeziji i dvanaest pesnika

STRAMBOTTI

1

Kad nocu disem, ja u polutami

Osecam kako tisina svetluca,

Dok slusam kako pored uzglavlja mi

Na slepom oku tvoje bilo kuca;

I tek u zoru kapke takne san mi,

Kad tvoj se tanji od blizine sunca:

Vec godinama u sinkopi snimo,

A nasa ljubav stari kao vino.

2

Ja usnem pored tebe tek kad zora

Zapara noktom dno neba kroz grane

Pa znam da sanjas, znam i kakav san je,

Da li paslika ili mura.

I tako citam nocno putovanje

Na licu voljenome, jos bez bora:

Da putovanje svede ujutro se

U trag na jastuku i miris kose.

3

Kada te pitam sta si snila nocas,

Kazes da ne znas, ili se nasmesis;

Da l zbilja sniti zaboravis ocas.

Il' zagonetku ne zelis da resis?

Mozda je bila pustos i samoca,

Pa zaboravom namernim se tesis:

Da mi je da ti mesto pesme ove

Napisem citak sinopsis za snove.

4

Vec godinama znam da nestajemo

Zajedno: tako pisah jos u dane

Kada vreme bese val sa slanom penom

Mladosti, svetlom strascu usijane;

Sada sve vise znam da nestacemo

Kao dva pozna ploda s iste grane,

Koje zajedno strese krajem dana

Odlicna, blaga ruka bastovana.

5

Da li osecas ovo ubrzanje:

To prostori se sabiru u nama

K'o med u sace; daljine se tanje

Kao folija: iza nje je tama

I vrv od zvezda neznanih, postanje

Nesaglednog, crno usijanje -

A s ove strane stanjene folije

Pozno prolece. I magnolije.

6

U disanje si moje upevana

K'o molitva u obred. Tobom disem.

U rukopisu mom si upisana

Izmedju svakog slova koje pisem.

Izuzmi sebe iz bilo kog dana,

I ja cu biti neizvesnosti lisen -

A to su dani koje i ne brojim,

Jer ne znam da li u njima postojim.

7

Jednom, kad dugo bila si na putu

Po nekom podneblju sto nije tvoje,

A nisam znao pravac ni marsrutu,

Ni sta ti na tom putu pisano je,

Kada po dan bi stao u minutu,

Kad morao sam da volim za dvoje,

Uvezbao sam vrhovnu vestinu:

Strpljenje. Neki u toj vezbi ginu.

8

Linije sveta vidljivog i inog

Svetlucaju mi u tvojoj auri;

U svetu izvan tebe ja sam inok

U isposnici, leptir u cauri.

U jednacini sveta mi smo binom:

To nije rakao Petrarka Lauri,

No matrica je ista. Isti pokret.

Govor duse s dusom, kako rece Sokrat.

9

Mi smo dve zize u jednoj elipsi

Sto nepoznatom telu je putanja;

Je li to zvezda? Il' svetlost sto misli

Svoju tezinu tokom putovanja?

Mi smo dve zize u jednoj elipsi

Zblizene tacnom merom odstojanja

Koje u svemu odgovara crti

Sto spaja zize ljubavi i smrtnoj

10

Kad nocu dises pored uzglavlja mi

Ja slusam spori pokret zodijaka

Nad ravnim krovom, glasove u tami,

Sto boji prostor izmedju dva znaka;

Najblizi svetu onda kad smo sami,

Kad dusa sveta sapuce iz mraka,

Ucimo mudrost druzenja s tisinom -

I ljubav nasa stari kao vino.
Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima

Zimsko pismo

Kako si čudna gde te nema! Između nas

Vazduh se guši u sitnom cveću, vejavica

Kao slatka bolest. I kada te dodirnem

Na ivici običnog sna, prstima kroz rešetku,

Tako mi se čini, ti počinješ da govoriš

O stvarima koje ne poznajem: neku mudrost

Zlatnu između dve reči, kao vazduh, leti,

Između dva ostrva. Ali, lakše je tako

Da te dozovem, nego da zamišljam prostor

Koji nas tobože deli (noć od ljubičaste soli,

Ravnica po čijoj tišini povlačim pravu crtu,

Između zvezdanih, zatrpanih šuma -

Decembarska noć). Pa makar da si drugačija

Od svega što znaš o sebi, u ovakvoj noći

Kada se jedno more, uplašeno od snega,

Otvara i trepće kao oko u mojoj krvi;

Pa makar da si čudna, ljubavi, ovde gde te nema,

Gle, upaljena kao plamen na sveći svoga imena

U praznoj sobi izgovorenog.

Toliko mnogo načina

Da sve više zavisim od tebe!
Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima

Join the conversation

You can post now and register later. If you have an account, sign in now to post with your account.

Gost
Odgovori na ovu temu...

×   Pasted as rich text.   Paste as plain text instead

  Only 75 emoji are allowed.

×   Your link has been automatically embedded.   Display as a link instead

×   Your previous content has been restored.   Clear editor

×   You cannot paste images directly. Upload or insert images from URL.

×
×
  • Create New...