Idi na sadržaj

Preporučene poruke

A što samo keroljupci da imaju svoje priče, ha? :)

Kada se ne igraju, ne spavaju, ne grebu nameštaj, ili nas jednostavno ne ignorišu – mačke su sposobne da učine neverovatne poduhvate, kao što su spasavanje života, ukradu preko 600 predmeta... Izdvojili smo pet neobičnih i pomalo neverovatnih, ali istinitih priča o mačkama.

Mačka koja je pozvala hitnu pomoć

U 2006. godini desilo se nešto što niko ne može da objasni. Gari Rozenhein iz Ohaja doživio je srčani udar, a kada je Hitna pomoć stigla na njegovu adresu, na podu su videli mačka Tomija kako leži pored telefona. S obzirom da Gari nije pozvao 911, ostao je samo Tomi.

Pretpostavlja se da je slučajno pritisnuo brzo biranje pošto je telefon stalno na podu. Rozenhein je dobio mačku tri godine ranije kako bi mu pomogla da smanji krvni pritisak. Pokušavao je da je trenira da pozove 911, ali nije siguran da je mačka ikada shvatila šta pokušava da joj objasni. Čini se da je na kraju ipak shvatila.

Lopov-mačka

Uprkos njihovoj ponekad đavolskoj prirodi, mačke obično neće ukrasti ništa nejestivo. To, priču o mačoru Dasti iz San Matea u Kaliforniji, čini poprilično neobičnom. Dasti je redovno obilazio kuće komšija i pri tome ukrao više od 600 predmeta.

Vlasnik mačke je sve ukradene predmete stavljao u kutiju (tačnije dve kutije) izgubljeno-pronađeno kako bi komšije mogle da dobiju svoje nestale predmete nazad. Čak je jednom ukrao i dvodelni bikini od komšinice. I to iz dva navrata. Pošto su svi navikli na Dastijevu kleptomaniju i komšinica je izjavila kako nije bila zabrinuta što je bikini nestao – znala je tačno gde će ga pronaći.

Mačka koja je spasila bebu

U aprilu 2006. godine u Kelnu, jedna mačka je počela mjaukati toliko jako da je probudila komšije koje su bile u dubokom snu. Kada su izašli iz kuće videli su da mačka sedi pored napuštene bebe koja sigurno ne bi preživela do jutra na temperaturi koja se tu noć spustila na nulu. Na svu sreću, beba je spasena, a majku nikada nisu pronašli.

Mačka koja je nadmudrila pit bulove

2010. godine, dok je radila u svom vrtu u Mičigenu, 97-godišnju staricu napao je čopor pit bulova. Ujedi su već počeli, i starica nikada ne bi preživela napad da njena mačka, nazvana Tigar, nije skočila u pomoć.

Tigar je skočio u sredinu čopora i na taj način ih odvratio od napada na svoju vlasnicu, koja je uspela da pobegne u kuću. S obzirom da je mačka bila okružena pit bulovima, niko nije očekivao da će se vratiti živa, a još manje nepovređena. Ipak, nije joj falila ni jedna dlaka sa glave ni repa.

Mačka koja je spasila vlasnicu na dan usvajanja

Dan kada je usvojila dve mačke u februaru 2012. godine, Ajmi Jan pala je u dijabetičnu komu. Jedna od mačaka, Puding, pokušala je da probudi novu vlasnicu prvo mjaukanjem, a onda i dodirivanjem lica. Kada ništa nije upalilo, mačka je otišla do sina vlasnice i probudila ga kako bi pozvao hitnu pomoć.

Izvor: zivotinje.rs

Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima

Mnogi ljudi reč prijatelj u životinjskom svetu vezuju za pse. Ne negiram da je tačno, ali sam ja u detinjstvu imao istinskog mačijeg prijatelja...

Bilo je to u sumrak razuma na Balkanu, početkom devedesetih. Imao sam svojih deset godina, a mali "kum" s kojim sam istraživao predeo oko kuće godinu manje. Pažnju nam je privuklo najpre tiho, a zatim sve glasnije mjaukanje iz objekta koji ne znam kako da nazovem - skladištili smo seno u njemu. Procenili smo da je mače napušteno i došli na genijalnu dečiju ideju da ga uhvatimo i pripitomimo.

Ubrzo sam zažalio zbog te ideje. Mače nam je pobeglo iza objekta i sakrilo se međ' divlje ruže... Kum se, mlađi od mene ali u datom trenutku pametniji, mudro sklonio, a ja se odlučan da ideju sprovedem do kraja uputim u trnoviti predeo. Ne treba reći da sam izašao izgreban i krvav od glave do pete, što od trnja divlje izraslih ruža, što od kandži uplašenog mačeta

Odneli smo ga kući i udobno smestili u garažu. Dobio je i punu posudu mleka, koju je iz protesta odbio konzumirati pred nama. Narednih sedam dana je trajalo nadmudrivanje između mene i budućeg prijatelja, uvek po istom principu. Uđem sa posudom mleka u garažu i čujem grebanje po zid praćeno sa dva žuta oka koja me netremice posmatraju s vrha ormara. Ostavim posudu i povučem se... i tako svakog dana iznova i iznova. Dok nisam odlučio da je dosta. Tog dana sam ušao, stavio posudu s mlekom na pod i seo pored nje. Narednih sat vremena je trajala agonija mog malog drugara, gladan i uplašen - šta će pobediti?

Šapu pred šapu, bez skidanja pogleda sa ljudskog mladunčeta koje ga drži u zatočeništvu, približio mi se i počeo piti mleko. I od tog dana smo postali nerazdvojni. Pratio me je gde god bih krenuo, stao gde god bih ja stao. Samo je meni smeo zaspati u krilu i koristio svaku priliku za to. Kad god bih negde seo, znao sam da mali đavolak negde vreba u zasedi ne bi li ulovio trenutak sna. A moj polazak u školu te jeseni je bio posebna priča. Mačor me je svakog dana pratio u školu. Seo bi na uvek isto mesto na sred brdašceta i čekao dok ne zamaknem iza šumarka. Mojima nije trebao nikakav sat da bi znali kad ću se vratiti. Deset minuta pre mog dolaska, mačak bi napustio sve što bi radio u tom trenutku i uputio se ka onoj istoj tački sa koje me je ispratio tog jutra. Seo bi i strpljivo čekao dok se ne pojavim.

Trajalo je sve dok neki neljudi nisu prekinuli moje detinjstvo i njegov bezbrižan mačji život...

Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima
  • 2 godina kasnije...

Niko ovdi ne piše... moram ja. Ako neko od komunalaca čita, svesno sam prekršio zabranu hranjenja napuštenih životinja i ne kajem se. :trt: 

Sinoć kasno. Čuje se tiho cijukanje koje isprva ignorišem jer u mom kraju i ljudi cijuču vrlo često. Zatim se pojačava - mače. Provirim kroz prozor i vidim malo, malecno crno stvorenjce, jedva vidljivo pod slabom svetlošću ispred ulaznih vrata. Jedna bela tačkica mlati iza njega - ima beo vrh repa! Raznež na milion (pa, onol'ko kol'ko ja mogu da se raznežim). Trenutno nemadoh ništa u stanu što bi mački bilo kog uzrasta moglo da bude interesantno. Ali nešto moram da mu iznesem. Malo hleba i malo vode bi okrepilo čoveka, pa što ne bi i buduću mačku? Izađem napolje, dozovem lako i udelim slabohranjive poklone. Trese se, jedva hoda i dlakica na mestima proređena... ali umiljava se i proba da jede i pije. Dovoljno da pregura noć, utešim se i  vratim natrag u stan. Danas je dobilo srećnog novog drugara - malenu devojčicu koja je namolila roditelje da ga uzmu. O, biće to veliko drugarstvo!

Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima

Nisam imala šta da pišem. 

Kao mala, u divljini sam imala mačka Marka. Nikada nije hteo da se igra sa mnom, jer sam ga stalno vukla za rep :lol: 

Nekako mi to nije bilo fer, stalno mi se migoljio. 

Vremenom sam shvatila da ih ne volim, jer imamo sličnu ćud. 


Onda se u mom životu pojavila naša Bebićka.. koja nije mnogo pričala o macama, ali njene fotografije..

pa ovaj naš admin, koji me je skroz unjanjavio svojom pričom,

Moja Vesna, koja ima blesavu mačku Milicu, šta tek ona radi :lol: dovodi do ludila i gazdaricu i komšiluk, ali je nemoguće ne voleti je. 

Komšije, koje imaju brdo mačića - garaža do garaže. Mislim da sam jedina, koja voli te mačke - i njihove mačiće pored njih. 

Ostatku komšiluka smetaju... a meni je žao zbog toga.

I one su živa bića... možda.. sigurna sam i mnogo plemenitija od većine, koji sebe nazivaju ljudima. 

Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima

Bilo je to negde u januaru 1992. Nije bila bas neka teska zima, tek deset santimetara snega, par stepeni ispod nule.

Noc, mrak, ali se sneg ipak beli oko mene. Cuvamo strazu, nas cetvoro oko bele zgrade, oko nas poljana. Unutra vojska spava. Sam sam na svojoj strani zida, ova trojica su se ili negde zavukli ili su na suprotnoj strani objekta. Setkam se polako, tih par koraka na ovamo pa unazad, taman da mi ne bude preterano hladno i dosadno. Po obicaju cuvam svoje misli koje su potpuno udaljene od surove realnosti. 

Odjednom zacujem tihi korak u snegu, neki pokret. Zaustavim se na tren. Diverzant! Slusam... Tisina... 

Taman da pomislim da mi se pricinilo, krenem opet u lagano koracanje, kad zacujem opet sum koraka u snegu. U trenu me oblije hladan znoj, neko dolazi sa strane ograde. Sa te strane moze dolaziti samo neko sa losom namerom. Nije pripucao, znaci nije sam. Zele da me maknu, pa da se probiju do prozora da ubace bombu. Sve u svemu, stojim ispred belog zida, a u maslinasto zelenoj uniformi. Kontrast mog lika se jasno vidi u beloj okolini. Poluautomat mi je na ledjima, jeste otkocena ali nije metak u cevi. Ako pokusam da je skinem sa ledja, dobit cu rafal, u to sam siguran! Groznicavo razmisljam, sta da radim... Ako stanem sa koracanjem, znat ce da sam ih primetio, opet ce pripucati na mene. Ako se pravim da nista ne primecujem, prici ce mi i nozem ce me zaklati. Imam dve rucne granate po dzepovima ali ne mogu da ih izvadim a i gde da bacim po ravnini, i sam cu dobiti gelere. Jos jedan tihi korak... Jako tih, mora da puzi. Da, diverzant sa nozem! Kako da upozorim ostale? Cim krene pucnjava, ja sam gotov, a moji unutra jos spavaju. Izletati i pripucati iz zgrade pod paljbom je nemoguce. Sve ce nas pobiti.

Ne plasim se, ali ima u meni onog instinktivnog straha, nervoze, nelagodnosti. Nema izlaza, gotov sam.

Koraci se polako ali sporo priblizavaju. Cenim da su blize od deset metara, koracam polako i dalje, pravim se da nista ne primecujem i onako spontano gledam po snegu, trazim ga ocima. Trazim tamno telo, fleku, bilo sta. Cak i da ima belu sneznu uniformu, opet ne moze biti toliko beo da ga ne vidim, ali ja ga ne vidim! Mozda zbog busena trave koja tu i tamo izviru iz snega, ne mogu da primetim ljudski obris. Prisetim se ratnih filmova, scena sa nozem, kako diverzanti napadaju strazu. Primaci ce dovoljno blizu, skocici, zacepiti mi usta i preseci me, ili ce sa par metara baciti noz u mene. Jos par sekundi zivota, a u meni tinja jos neka nada i jos uvek nemam smrtni strah. Neki prkos prema svom ovom ludilu u koju sam upao (uvek sam iznenadjivao sebe u kriznim situacijama).

Jos razmisljam. Problem je puska! Ne mogu da je brzo skinem sa ledja. Moram to uraditi! Skinuti pusku sa ledja, baciti se na stomak, repetirati i u tom trenutku i uociti neprijatelja i pripucati. Neizvodljivo, a da se ostane ziv! Ja budala,  jos razmisljam i o tome, ako pripucam a tip pobegne, em cu podici nevidjenu paniku, em cu ispasti najveca kukavica u celoj regiji. Pobogu, prilazi mi neko, a ne vidim ga, sto je nemoguce!!!

Jos jedan korak blize, pa jos blize... Nema dalje, polako skidam pusku sa ledja. Nadam se da nece videti moj pokret zbog mraka, nadam se da mi vidi samo crni obris. 

Puska mi je vec u rukama, a jos me ne napada! 

Pet metara... Kako ga ne vidim?!

Cetiri metara... Zasto ne baca noz u mene, kada vidi da drzim pusku u ruci?! Repetiram pusku i bacam se na stomak. U tom trenutku munjevitom brzinom potrci crno bela zivotina. Odmah sam znao da je macka

Nema promene u mom raspolozenju, ostaje samo cudjenje, kako nisam video macku sa te udaljenosti. Sada se brinem zbog metka u cevi. Na strazi sam, necu sad vaditi okvir, da bi izbacivao metak iz cevi, jer em sam nezasticen za to vreme a sta ako je neprijatelj blizu, em pravio bi buku sto opet privlaci paznju. Zakocio sam pusku, da ne opali slucajno, a to me stavlja u oslabljenu poziciju. U slucaju da izbije pucnjava, trebat cu prvo otkociti, a to je gubitak dragocene sekunde koja moze zivot da znaci.


Sledece jutro sam pogledao tragove, maciji tragovi su bili. Tog dana je vecina vojske otisla na poziciju, ostalo nas je samo nekolicina, ja kao dezurni cata i kuvari. Ulazim i izlazim iz oficirske sobe,  odjednom primetim macku. Na ivici njive sedi i gleda. Bela macka sa velikim crnim pegama. Pse sam vidjao i ranije, izgladnele, pustene sa lanca i iz dvorista, kao poslednja radnja stanovnika sela, pre nego sto su izbegli. Dolazili su psi kako tako redovno da nadju zalogaj hrane na vojnickom smetlistu ili da od nas mole malo hrane. Vecina ih je ipak bila plasljiva. Velicanstveni vucjaci su padali u paniku i zacvileli kada je neko u blizini zapucao. Bile su pod stresom, nekako nicije, izgubljene... Nisu razumele situaciju koja ih je odjednom snasla. Interesantno, macke pre nisam vidjao. Gde su seoske macke?

Radim dalje svoj posao i primetim da se macka primakla nesto blize. Nema veze, preplasila si me ali ok. Prilazim joj da je pomilujem, uspostavim neki kontakt, izmice. Plasi se.  Mozda si gladna, dat ce ti nesto kuvari.

Posle sat vremena opet izlazim iz oficirske sobe, a macka je pred vratima. Nije okrenuta meni, vec vratima od prostorije ispod stepenista. Tamo cuvamo smece i drva za lozenje. Onda mi sine! Od pre par dana sam medju drvima primetio misa. Macka je toliko gladna da je sa nekoliko desetine metara osetila prisustvo misa, postepeno pobedjivala svoj strah, isti onaj koju sam ja imao prema njoj prethodne noci. Instinktivni strah za ocuvanje svog zivota. U ovom prokleto surovom svetu treba ziveti! Sagnuo sam se da pomilujem to izgladnelo jadno stvorenje ali se opet izmakla. Plasi me se. Otvorio sam prostoriju sa drvima, naravno, mis je negde medju drvima, sakriven je. Usao sam u kancelariju. 

Posle pola sata provirim, macka je pred drvima, pogleda me u oci i zamauce. Ne moze da ulovi misa. Vratim se u kancelariju potrazim mesnu konzervu, otvorim je i dam macki. U trenu je prisla i pocela da jede. Nije jela halapljivo ali je jela nekom odlucnoscu, kao da brani svoje pravo. Pravo da jede, pravo na zivot! Dok je gutala, ispustala je neke cudne zvuke zahvalnosti, radosti, placa i tuge. Neki neopisiv osecaj da joj je jako nelagodno i da se oseca veoma ponizeno. Pricala je tim tonom. Ona je vise shvatila sustinu rata od mene. Svu tugu, jad, bedu i gubitak ponosa. Svodjenje svega na jedno prosto ima te ili nema te. Prestanak civilizacije, prestanak svih odnosa izmedju macaka i ljudi. Kraj sveta. Svodjenje svega u jedno ja i u veliko nista oko mene. 
Shvatio sam... Bila je toliko izgladnela da ju je delio trenutak od smrti. Trenutak ponizenja u kojem dusa mora izlozi sve, da postavi svoj zivot na milost i nemilost, samo da dobije zalogaj. Neznatnu sansu da ce biti postedjen i da ce svoje bedno postojanje produziti za dan. U tom trenutku mi je macka pokazala surovu sustinu nasih bednih zivota.

Pomilovao sam je, dozvolila je ali nije prestajala jesti i pricati mi. Nije joj se dopalo moje milovanje. Ipak, ona mi se tim tonom i zahvaljivala! Neko u toj nedodjiji je bila zahvalna meni za svoj zivot.

Ostavio sam je da jede. Pojela je celu konzervu i otisla. Nikad se vise, nije se vracala. Kao sto se ni mi nikad ne vracamo na mesta gde budemo potpuno nemocno izlozeni, ponizeni. Bila je mozda previse ponosna da bi se jos jednom toliko ponizila za zalogaj hrane. Tako je valjda i covek. Jednom se mozda sagne, ali drugi put verovatno, nikad! 

Izmenjeno od strane člana shumica
Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima
  • 2 meseci kasnije...

Imam macka Dachu.Mesavina ruske i  domace macke.Umiljat,spavalica i prozdrljivko.I ne ume da mjauce.To mi je najcudnije,ispusta neke meketave zvuke,nalik jagnjetu :nempojma:,a cesto ni za tim nema potrebe posto mu je  sve potaman,vole ga svi  i  citaju zelje iz  ociju..maza jedna..

Ovo mu je omiljena poza..

Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima

Ima  povredjenu  nogu od  juce.Da  li  je  pao,ili  ga  je  neko  udario,ili ga  dokacio  auto :nempojma:vidim  da  je  drzi podignutu  i  sepasa  na  tri.Pregledala  sam je i  vidim da  nije  polomljena,nema  nikakvog  stakla  ili trn u  stopalu,ali  frkce  nervozno  kad   mu  je  diram,opominje  me  da  ga  boli.Sad  ne  izlazi  iz  njegove  korpe,osim  kad  zeli  napolje,a  onda stoji  i  ceka  da  se  vrati  u  podrum,verujem  da  je  samo  potrebno  vreme..

Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima
  • 4 godina kasnije...

Ovaj moj brkati General je vrlo vredan ovih dana :dry: 

prvih dana po dolasku kod nas, danima je žvakao listove samo jedne lozice i nije odustajao od nje.

Mnoštvo saksija imam po kući, ali se navadio samo na tu jednu lozicu, da sam poludela i podigla na jednu policu,

za koju se nadam da ne može da skoči  :roll: bar još nije probao...

Pre nekoliko dana sam sređivala cveće na terasi i moje patuljaste ruže lepo stoje izvađene iz zemlje, sa sve korenom, 

uredno poređane uz saksiju :sokiran:  gledam i ne verujem... 

Pošto General kidiše na svrake i grlice koje se okupljaju kod komšije u dvorištu i na drvetu,

a on ih onako predatorski vreba i posmatra :hhh:  lepo je povadio moje ruže, da ga ne bodu :beyond: 

E, sad... pošto mi je preuredio terasu i od prvog dana zauzeo jednu stolicu i čeka da mu se pridružim, 

sad je maknuo i cveće da mu ne smeta dok on stražari... 

Nemam reči... 

Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima

Ovo moje malo blesavo mače i ja već imamo neku svoju dnevnu rutinu. Mislio sam da će biti veliki problem što dobar deo dana nisam tu zbog posla, ali... ispada da se lepo navikla. Kad dolazim s posla obraduje se kao malo dete, svega mi, to još nisam video kod mačke. Mazi se, skače, mjauče, prede, ne zna ni gde će pre ni šta će pre. Onda ja obično malo odmaram na kauču i sve što je potrebno da uradim je da prekrstim ruke na grudima - tu je, tu se valjda najlakše namesti. Ona prede, ja spavam, grejemo jedno drugo. Noću spava obično na mojoj fotelji, dok ne reši u neko doba jutra da mi se pridruži... obično se budim sa još jednim jastukom pored sebe, malim krznenim. Obožava da mi se petlja oko glave, kao i staroj nesuđenoj gazdarici - valjda zna da nam je oboma tu najveći haos trenutno. :lol: 

Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima

Moj General je svakim danom sve više sinkov, nego moj...

jedino kad treba da se ugnjezdi za spavanje, onda sam i ja sasvim prihvatljivo rešenje... :dry: 

Sinak je noćna ptičica, dugo gleda serije, svira gitaru ili čita knjige,

pa mu to ne odgovara, General bi da drema... a kod sinka uz muziku ne može, pa se vrati kod mene i bez pitanja nađe sebi mesto...

Zanimljivo, to mesto se tokom noći sve više približava mojoj glavi i na kraju leži i gleda u mene dok spavam :wtf: 

Probala sam ga da odviknem od toga i vidim da ne odustaje, pa na kraju pozovem ženicu od koje sam ga udomila i pitam gde je kad je bio kod nje spavao?!?

Kaže ona - Na mojoj glavi i smeje se.... 

Nasmejem se i ja i pitam - Ne stvarno, gde je on kod tebe spavao?!?

- Lepo ti kažem, na mojoj glavi :kez: 

I tako.... čekam noć kad ću uspeti da ga odviknem od ove navike... :grr:

Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima
  • 2 sedmica kasnije...

Isto! :lol: Ma gde god, samo da je blizu moje glave, namestiće se Lela već nekako.

Kad dođem umoran s posla pa malo odremam, onda prekrstim ruke na grudima - tu joj je mesto, prede i dremka dok god ja ne ustanem. Ali kad legnem da spavam... oko glave. Legne mi na grudi i gleda dok spavam, ili se sklupča pored moje glave - često se probudim sa novim krznenim jastukom pored uveta. A bilo je i slučajeva da mi je bukvalno sela na glavu blesa malena. 

Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima
  • 3 sedmica kasnije...

Najnovija zabava ovog mog krznenog ljubimca je posmatranje ptica. Popne se na sto pored računara, stavi šapice na prozorsko staklo i gleda ptice na borovima ispred kuće. U nekom momentu počne da "priča", gleda u ptice, trese brkovima i proizvodi milion nekih neartikulisanih glasova... svega mi, ova mačka ima da progovori. Onda ja odvalim da se smejem pošto mi je cela situacija neverovatno komična, a ona se okrene pa gleda "čemu se ova budala smeje?".

IMG_1086.jpeg

Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima

To je valjda u genetskom kodu mačaka- vrebanje ptica :lol: 

Moj General pošizi kad čuje svrake u komšijskom dvorištu. One krešte i lupaju krilima u onim krošnjama, a on se zaglavi u ogradi na terasi, sav se ukoči i samo ušima mrda, a zadnje šapice šlajfuje u mestu... :lol: Da može da skoči i preskoči bedem, mislim da bi to i uradio... ali, ima jedan golem problem- težak je 5,2kg... preteže guza :hhh: 

Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima
  • 3 meseci kasnije...

Leli je trenutno najveća zanimacija Lacoste aligator na mojoj majici. Razbija monotoniju sive majice, Lela ne može čudom da se načudi "otkud ovo tu". Pa dira šapom, pa pokušava da pojede, pa da pomiriše... a ništa to nešto ne uspeva kako je zamislila. Pa onda reši da se pomiri sa neobičnim drugarom, zaspe sa nosem u njegovoj blizini. Ako ih ne možeš pobediti, pridruži im se.

Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima
  • 3 meseci kasnije...

Moj General svakodnevno bitku bije sa muvama, totalno ga izluđuju i ne znam kako da ga smirim.

Sve je u redu kad preko dana trči i skače za njima, ali kad usred noći neka buba proleti, pa ga uznemiri,

skače i ruši sve pred sobom.

Sinoć je spavao na terasi, jer je bio nemoguć :dry: 

Inače, izgubio je onu zimsku dlaku, pa je sad mršav i zgodan :stid:

Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima

Leli je ovih letnjih dana prozor otvoren i postavljena mrežica za komarce... i tu joj je sad omiljeno mesto, na prozoru. Postala je mezimica celom naselju. Kako koje dete prođe tako nastupi "vidi, maca!" momenat, na šta se i ona nekako javi tim svojim "krrrrrrr!" i stane da šeta pored mrežice. Smanjili smo kontakte na minimum, vruće meni i vruće njoj. :lol: Ali sad uživa da mi napravi salto pored noge, prevrne se na leđa i čeka češkanje po stomaku... 

Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima

Join the conversation

You can post now and register later. If you have an account, sign in now to post with your account.

Gost
Odgovori na ovu temu...

×   Pasted as rich text.   Paste as plain text instead

  Only 75 emoji are allowed.

×   Your link has been automatically embedded.   Display as a link instead

×   Your previous content has been restored.   Clear editor

×   You cannot paste images directly. Upload or insert images from URL.

×
×
  • Create New...