Idi na sadržaj

Istorijski razvoj automobila


Preporučene poruke

Nastanak i evolucija točka

Sa pojavom točka nastaju i prva kopnena transportna sredstva. U istorijskim izvorima točak se u primeni prvi put javlja u Mesopotamiji, gde se kasnije pojavljuje i izgradnja puteva zajedno sa pojavom točka. Prvi točkovi su bili masivne konstrukcije, zatim lake konstrukcije sa paocima da bi se relativno skoro pojavio točak sa elastičnom gumom i na kraju točak sa pneumatikom kakav se danas koristi.

Prva vozila

Prva vozila su razume se bila zaprežna. Zaprega je od početka civilizacije pa sve do srednjeg veka bila jedino prevozno sredstvo. Do evolucije zaprežnih kola dolazi kada su dvokolice evoluirale u zaprežna kola sa dve osovine čime se na prvom mestu povećala nosivost kola. Prelazak na dve osovine se vezuje i za pojavu zakretljive upravljačke osovine odnosno za prvu pojavu upravljačkog mehanizma kod vozila. Proizvodnja zaprežnih vozila svoj zlatni period dostiže u 17. veku u Srednjoj Evropi i 18. veku u Engleskoj. Pošto su se ovim zaprežnim vozilima prevozili i ljudi, u cilju povećanja udobnosti dolazi do odvajanja kabine od šasije pomoću kožnih kaiševa učvršćenih na stubove postavljene na osovine. Ovo je u stvari i prva pojava ''vešanja'' kako se i danas negde koristi termin za mehanizam za oslanjanje. Kočije se dalje usavršavaju, dolazi do pojave gibnjeva, ležajeva, poboljšanja manevarskih sposobnosti, itd. U 19. veku diližanse su važile za najsavršenije kopneno prevozno sredstvo koje je ostvarivalo i brzinu do 30 km/h i za dalji napredak je već bio potrebno pronaći mehanički pogon za vozila.

Pojava mehaničkog pogona

Pojava mehaničkog pogona se vezuje za pojavu parne mašine. Džejms Vat je 1769. konstruisao i patentirao prvu upotrebljivu parnu mašinu. Smatra se da istorija automobila započinje 1769. u Francuskoj kada je artiljerisjki oficir Luja XV Nikola Žozef Kinjo konstruisao prvo vozilo koje se samo kretalo pogonjeno parnim cilindrima. Fardier, tegljač za topove, koji je udarivši u zid arsenala izazvao prvu zabeleženu saobraćajnu nezgodu. Dalji razvoj vozila na parni pogon je nastavljen tek nakon isteka patentnih prava Džejmsa Vata i 1802. je konstruisana kočija koja je na parni pogon prešla put od Kornvola do Londona. Ričard Trevičik je bio konstruktor ove mašine. U devetnaestom veku se usavršavaju vozila na parni pogon i 1830. je postojala redovna linija na relaciji London - Birmingem parnom diližansom. tada u 19. veku se u cilju rešavanja problema razlike brzine na pogonskoj i drugoj osovini prvi put konstruisao i ugradio diferencijal. tada se pojavljuju i prvi patni traktori i teretna vozila.

Osim razvoja vozila na parni pogon, došlo je do pojave i vozila na elektro pogon. Sa pronalaskom akumulatora, dolazi i do pojave prvog vozila na električni pogon 1881. koji su konstruisali Šarl Žanto i Nikola Žosef Rafar. Proizvodnja ovih vozila je trajala desetak godina kada su potisnuti proizvodnjom vozila sa sus motorima.

Motori SUS

Prvi motor na gas se pojavio u Francuskoj u 19. veku. Njegov horizontalni jednocilindrični motor koristio je mešavinu gasa i vazduha, imao je električno paljenje, vodeno hlađenje i oko 4ks pri 100 o/min. U ovom trotaktnom motoru se sagorevanje dešavalo sa obe strane klipa uz jako nizak stepen iskorišćenja.

Austrijski elektro inženjer Zigfrid Markus je 1864. napravio dvotaktni motor sa električnim paljenjem i isprobao ga je na adaptiranim zaprežnim kolima. Drugi motor koji je konstruisao 1874. je već bio ugrađen u automobil sopstvene konstrukcije koji se danas čuva u Bečkom politehničkom muzeju. Motor je konstruisan da radi na beznin, ima električno paljenje i ventilski razvod sa bregastom pločom.

Četvorotaktni ciklus, nezavisno jedan od drugoga su razvijali Alfons Ežen Bo de Roša u Francuskoj i Nikolaus Oto u Nemačkoj. Oto je prihvaćen kao autor četvorotaktnog motora. Zanimljivo je da su njegovi patenti poništeni u korist francuza u nemačkim i francuskim sudovima, ali je Oto ostao zapamćen kao autor i termini otto ciklus i otto motor ostaju do danas u upotrebi.

Austrougarski Srbin, Ognjeslav Kostović je u Rusiji u Petrovgradu 1882. konstruisao i isprobao osmocilindrični benzinski motor, hlađen vodom, sa električnim paljenjem i snage od 80 KS za pogon dirižabla koji je takođe sam konstruisao. Ovaj motor je do 1905. bio najjači motor za bilo koje transportno sredstvo.

Prve lake motore na petrolej konstruisali su Gotlib Dajmler i Karl Benc. Rudolf Dizel je definisao motor sus u kome je kao gorivo korišćeno teško ulje sa samopaljenjem smeše vazduha i goriva. Ovaj motor i dan danas po njemu nosi ime dizel motor.


literatura: V. Dedović, Dinamika vozila, strane: od 1 do 16

Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima

Prvi automobili

Iako se Dajmler i Benc smatraju prvim konstruktorima automobila, prva vozila sa sus motorima su pronađena desetak godina pre Dajmlera i Benca. Zigfrid Markus sa svojim automobilom koji se čuva u Bečkom politehničkom muzeju je bio prvi konstruktor vozila sa motorom sus. Ovaj naučnik nije dobio zasluženu slavu samo zbog svog jevrejskog porekla i nacističke propagande, tako da su njegovi pronalasci benzinskog motora i automobila prećutani.

Fransuski inženjer Eduar Delamar Debutvil je konstrusiao četvorotaktni motor 1881. sa mehanički komandovanim ventilima i električnim paljenjem pomoću platinskih elektroda. Tricikl opremljen ovakvim motorom, sa tečnim gorivom na bazi petroleja isproban je 1883. godine. Isti naučnik kasnije razvije veće vozilo sa jačim motorom i sa patentnim zahtevom iz 1884. ovaj naučnik se smatra prvim konstruktorom vozila sa petrolejskim motorom u istoriji. Američki izvori prvog konstruktora automobila sa sus motorom navode Džordža Seldena 1877. godine.

Oto i Langen 1872. osnivaju Gasmotoren Fabrik Deutz u kojoj su radili Gotilb Dajmler i Vilhelm Majbah, da bi ova dvojica svoju fabriku osnovali 1882. godine. U toj firmi su nastavili razvoj petrolejskog motora. Dajmler je 1885. konstruisao laki jednocilindrični motor zapremina 254ccm i ugradio ga na bicikl, čime je nastao prvi motocikl. Dajmler je 1887. proizveo i svoj prvi automobil sa dva cilindra u V rasporedu, zapremine 565 ccm. Inženjeri Rene Panar i emil Levasor otkupili su ekskluzivna prava proizvodnje i prodaje Dajmlerovih patenata u Francuskoj. Karl Benc je svoj prvi dvotaktni motor konstruisao 1879. godine, a 1886. tricikl sa dvocilindričnim dvotaktnim benzinskim motorom od 988ccm sa 0,66KS pri 250 o/min. Braća Pežo, prihvataju ponudu Levasora da počnu proizvodnju automobila sa Dajmlerovim motorom. Levasor odlučuje da i sam počne proizvodnju automobila sa ovim motorom tako da su sa istim motorom pravljeni motori Peugeut i Panhar et Levassor. na kraju 19. veka Francuska je bila država u kojoj je radilo 619 proizvođača automobila, a od oko 7000 automobila u Evropi 5600 je svoje vlasnike imala u Francuskoj. Amerika je tada imala oko 700 vozila i oko 100 proizvođača, Britanija 304 vozila, Nemačka 268, Austrougarska i Belgija po 90, Italija 111, Rusija, Danska i Portugal po 35.


literatura: V. Dedović, Dinamika vozila, strane: od 16 do 20

Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima

Na razvoj automobila inžinjeri sve više utiču i svoj doprinos daju naročito u periodu nakon 1905. godine. U Evropi se radilo na samim vozilima dok se u Americi veća pažnje poklanjala proizvodnim metodama, auto industrija će se osloniti na Ameriku onog momenta kada se javila potreba za proizvodnjom stotina vozila dnevno. Vremenom se i putevi usavršavaju zajedno sa vozilima a 1914. se javlja i prva saobraćajna signalizacija, jer vozila su bila sve brža. Već 1920. se pojavljuje automobil koji je razvijao 100 km/h. Razvoj automobila je naročito intenzivan između dva svetska rata i nakon Drugog svetskog rata se razvija auto industrija kakvu danas znamo.

Sistemi za upravljanje i oslanjanje nastali su u 19. veku. Sva rešenja su tada urađena na kinematskom konceptu dok se dinamički koncept upravljanja javlja u 20. veku. Tada dolazi i do povećanja brzina i usavršava se sistem oslanjanja, razvija se sistem nezavisnog oslanjanja, itd. Prve karoserije su bile drvene, dok se već 1920. - 1925. javljaju metalne. Prvu samonoseću karoseriju je napravila Lancia. Prelaskom na metalne karoserije, sve više se pažnje poklanjalo i aerodinamici i otporima koje je trebalo smanjiti oblikovanjem karoserije. Primena pneumatika je na automobilima prvi put zabeležena 1894. i to zahvaljujući braći Mišlen. Već 1910. Goodyear u konstrukciju pneumatika ugrađuje nerastegljivi obruč, Mišlen 1936. komercijalizuje pneumatike sa čeličnom karkasom i uvodi veštačka vlakna u konstrukciju pneumatika umesto dotadašnjih pamučnih. Godine 1947. se pojavio i prvi radijalni pneumatik sa potpuno metalnom konstrukcijom.

Kočni sistem je doneo najveći sigurnosni doprinos kretanju automobila, prvi automobili sa kočnicama na prednjim točkovima se javljaju početkom 20. veka, a kasnije su kočnice ugrađivanje na obe osovine. Za razvoj kočnica bitni momenti su bili pojava servo pojačanja sile na komandi i primena hidraulične komande kočnica, zatim pojava disk kočnica 1953. i tako dalje. Menjač sa sinhronom transmisijom je 1928. prvi primenio Kadilak, koji je zaslužan i za konstrukciju elektropokretača.


literatura: V. Dedović, Dinamika vozila, strane: od 20 do 27

Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima
  • 1 godinu kasnije...

Join the conversation

You can post now and register later. If you have an account, sign in now to post with your account.

Gost
Odgovori na ovu temu...

×   Pasted as rich text.   Paste as plain text instead

  Only 75 emoji are allowed.

×   Your link has been automatically embedded.   Display as a link instead

×   Your previous content has been restored.   Clear editor

×   You cannot paste images directly. Upload or insert images from URL.

×
×
  • Create New...