Idi na sadržaj

Čovek koji je zaista spasao svet


Preporučene poruke

Ovo je čovek koji je zaista spasao svet

tumblrm7v225iyrf1qhs6ua.jpg
Dan kao i svaki drugi, sunce se povremeno probija kroz oblake, blešti snežna belina, mraz, čini se, slabiji nego inače u ovo doba godine. Niko od šetača u gradskom parku Frijaznova, grada u dubokoj provinciji Rusije, ne obraća pažnju na čoveka u sivom zimskom kaputu koji hrani golubove. Njih nekoliko desetina stiskaju se i lepršaju oko starca. Uobičajena gradska slika, reklo bi se.

Da, sve je kao i u hiljadama, drugih gradova širom Rusije i sveta ali nigde osim u Frijaznovu ne živi čovek kao ovaj koji hrani golubove, nikome čovečanstvo, svet ovakav kakav poznajemo, ne duguje više nego njemu, Stanislavu Petrovu, 74-godišnjem vojnom penzioneru.

On je zaslužan što ovaj divni svet, sa morima, jezerima, cvećem, šumama, rekama…još uvek postoji. Stanislav Petrov je čovek koji je – a to se godinama nije znalo – sprečio globalni nuklearni rat.

Osamdesetih godina prošlog veka, Stanislav Petrov bio je pukovnik vojske SSSR-a i komandant centra OKO smeštenog u blizini Moskve, ključne tačke sistema koji je upozoravao na nuklearne projektile koji bi eventualno bili ispaljeni na tadašnji SSSR.

Dvadeset i šestog septembra 1983. godine sistem u Centru upalio je crvenu lampicu i aktivirao alarm. Prema Moskvi, sa prostora Sjedinjenih američkih država, poletelo je pet interkontinentalnih balističkih raketa, noseći nuklearne bombe na sebi. Vreme dolaska do cilja merilo se u minutama.

Prst na obaraču

– Istina, obuka me pripremala za takav trenutak, ali ja u mogućnost nuklearnog napada nisam verovao, bez obzira što smo svi bili ubeđeni da nas Amerikanci mogu napasti, da je pitanje trenutka kada će se to dogoditi. Hladni rat bio je u to doba ledeno hladan – kaže Petrov sećajući se tih trenutaka.

Prema onome što je predviđao postupak u tako vanrednoj situaciji, Petrov je morao odmah da ispali salvu nuklearnih raketa iz sovjetskih baza, koje bi pogodile ciljeve na području SAD-a i Zapadne Evrope, ali on okleva. Ceo sistem je aktiviran, Petrov gleda u ekrane radarskog sistema ali ne dodiruje crveno dugme.

– Sve je bilo spremno, ali nisam hteo da ispalim rakete. Zašto? Pa zato što mi je bilo je jasno da to znači kraj sveta kakav poznajemo – priča danas Petrov, koji je u tim jezivim trenucima doneo odluku da čeka još nekoliko minuta, da vidi što će se dogoditi. Minuti prolaze, video-sistem pokazuje da se američki projektili sve više približavaju SSSR-u. Alarm trese Centar, ali Petrov ne ispaljuje protivudarnu salvu niti obaveštava svoje nadređene šta se događa tu u predgrađu Moskve.

Kompjuter nema mozak

– Niste u takvim situacijama sposobni za racionalnu analizu, nema za to vremena, već se oslanjate na instinkt, a on mi je govorio da nešto nije u redu. Dve sam stvari imao na pameti. Pre svega, sistem je pokazivao da prema nama leti pet projektila ispaljenih iz jedne baze. Opšti napad Amerikanaca sigurno se ne bi ograničio na samo pet raketa. I drugo, kompjuter nema mozak i može pogrešno protumačiti signale za nuklearne rakete – objašnjava Petrov, koji je zaigrao na kartu sreće. Išao je na sve ili ništa, odlučio da čeka udar projektila. Kompjuteri pokazuju da se projektili munjevito približavaju, do nuklearnog udara ostala je još samo minut, trideset sekundi, deset, pet… Ljudi u centru spremili su se na najgore… A onda – ništa. Mir. U Centru se okreću levo i desno. Sve je uobičajeno. Ni jedne eksplozije nad Moskvom. Ni traga udaru. Odbrambeni sistem obaveštava da su rakete pogodile glavni grad, ali napolju, u Podmoskovlju, u središtu grada, ljudi i dalje spokojno šetaju, uživaju u divnom jesenjem danu.

Uzbuna je bila lažna. Petrov se diže, izlazi u hodnik i pali cigaretu. Gleda u jednu tačku na zidu i ne može da se pomeri. Doživljava nervni slom.

– Da sam samo nazvao svoje pretpostavljene, dobio bih nalog da pritisnem ono crveno dugme, to je gotovo sigurno – kaže Petrov. Prijavio je incident, a istraga je pokazala da je ruski satelit krivo očitao podatke zbog veoma retkog fenomena poravnanja Sunčevih zraka na oblacima i putanje satelita. Petrov je uskoro penzionisanI

O tom incidentu se do devedesetih godina ništa nije znalo, a onda je sve prodrlo u javnost. Nedavno je Petrov dobio i “Drezdensku nagradu za mir” kao čovek koji je spasio svet.

Za godinu dana svi bi pomrli

Da je tog jesenjeg dana , 1983. godine, pukovnik Stanislav Petrov ispalio rakete, bio bi to kraj čovječanstva. Sve rakete sa nuklearnim glavama, koje su u to vreme bile spremne za napad, I sa jedne I sa druge strane, bile su projektovane da gađaju velike gradove. Da se to dogodilo već u prvom udaru poginulo bi na stotine miliona ljudi a oni koji bi preživeli umrli bi za najduže godinu dana. Naime, prašina koja bi se podigla sprečavala bi nekoliko godina sunčeve zrake da dopru do zemlje, vladala bi takozvana nuklearna zima I svet bi bio uništen.

Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima

Join the conversation

You can post now and register later. If you have an account, sign in now to post with your account.

Gost
Odgovori na ovu temu...

×   Pasted as rich text.   Paste as plain text instead

  Only 75 emoji are allowed.

×   Your link has been automatically embedded.   Display as a link instead

×   Your previous content has been restored.   Clear editor

×   You cannot paste images directly. Upload or insert images from URL.

×
×
  • Create New...