Idi na sadržaj

Preporučene poruke

Pre 264 godine, 17.2.1749. carica Marija Terezija je potpisala Povelju, kojom je Sombor, posle više od tri godine borbe za “elibertaciju”, odnosno, povratak sloboda izgubljenih 1745. gubitkom statusa vojničke varoši, uzdignut u rang slobodnih i kraljevskih gradova. Taj potpis je Somborce stajao 150.000 rajnskih forinti u zlatu koje su prethodno morali uplatiti u carsku blagajnu. No, bez obzira na izuzetno visoku cenu kojom je plaćena ta velika privilegija, to je prekretni datum u povesnici Sombora, od koga je on stupio na prag građanskog društva, krenuvši put bogatstva, moći, značaja i ugleda koje je dosegao u vremenima koja su sledila.

1201207151727004452.jpg

2201207152092947329.jpg

Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima

Сомбор је један од најлеших градова у Србији и у односу на своју величину и буџет, гарантовано најсређенији град у земљи. Град је једном речју прелеп. Центар града је права оаза за пешаке, цвећа и паркова колико хоћеш а о старим здањима не морам да трошим пуно речи. Светски а наш :ok:

Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima

Kolega Adrijan zna da ja mnogo volim Sombor i da sam vezana za njega...

prvo rođenjem, a onda i nekim lepim uspomenama i ljudima :)

Letos sam imala prilike da šetam po gradu, posle dužeg vremena,

hoadala sam istim stazama, otišla do škole, potražila kafić gde smo čekale da nam stigne bus

i tako...

vraćala vreme unatrag :)

Mnogo lep grad

sa lepim zelenim tunelima

koji me oduševljavaju svakog proleća

kada prolazim kroz njih... :uredu:

Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima
  • 3 meseci kasnije...

Grad sa šarmom prošlosti

01.jpg

02.jpg

Sombor, grad bogate kulture, zelenila, baroknih fasada, umetnika i čuvenih tamburaša, smešten je u severozapadnom delu Bačke ravnice, 180 km od Beograda. Prvi put se pominje 1360. godine kao naselje Cobor Sent Mihalj. Ubrzano se razvija u sastavu plemićkog poseda poznate ugarske porodice Cobor i beleži se pod tim imenom. Prekretnicu u bogatoj istoriji Sombora predstavlja dobijanje statusa slobodnog kraljevskog grada od strane austrijske carice Marije Terezije 1749. godine i postajanje sedišta Bačkobodroške Županije (1786.). Tada Sombor počinje da se uzdiže kao gospodstvena varoš, jedinstvene urbane i arhitektonske osobenosti. U središtu grada, nazvanom "venac", zaštićenoj kulturnoj celini, grade se pravoslavna crkva Svetog Đorđa, katolička crkva Presvetog Trojstva, crkva Svetog Jovana Preteče, kapela Svetog Ivana Nepomuka, Gradska kuća, Grašalkovićeva i Krušperova palata. Otvaraju se škole, ustanovljena je Služba prve pomoći i otvorena prva apoteka u gradu, podiže se spomenik Presvetom Trojstvu, osniva se Mrazovićeva Norma. 1867. godine Sombor se železnicom povezuje sa svetom, 1789. godine dobija prvu poštu a konačan izgled grada utemeljen je 1882. godine.

03.jpg

04.jpg

Znamenitosti Sombora

Arhitektura javnih građevina i privatnih zgrada bogatih vlasnika koji su pratili stilske trendove, doprinose lepoti grada koji je do dana današnjeg sačuvao šarm prošlosti. Osim izuzetnih arhitekstonskih celina, znamenitosti Sombora čine i galerija "Milana Konjovića", Gradska kuća i muzej, Županija (koja ima soba koliko i godina dana i u kojoj je najveća slika u Srbiji - 28m2, ulje na platnu, rad Ferenca Ajzenhuta), Narodno pošorište, Kronić palata i Plebanija na čijoj se južnoj fasadi nalazi sunčani sat iz 1852. godine sa čuvenom porukom "Jedan od ovih ti je poslednji". U Katoličkoj crkvi se mogu videti orgulje, druge po veličini u Evropi.

Sombor je grad zelenila i fijakera (još 1885. godine imao je pravilnik o fijakerskoj službi). 1903. godine zasađeni su prvi bođoši doneseni iz doline Misisipija a danas ih ima preko 18.000. Sombor je i grad liciderskih kolača, a poznat je i po siru u kačici koji se proizvodi po tehnologiji koja se čuva kao tajna. Danas somborski sir predstavlja jedini priznati sir od strane Svetske mlekarske organizacije kao autohtoni sir sa prostora bivše Jugoslavije.

05.jpg

06.jpg

07.jpg

08.jpg

09.jpg

0deset.jpg

Turističke atrakcije

Okolina Sombora je puna turističkih atrakcija. Posmatranje ptica, safari, ribolov i lov predstavljaju izuzetno značajan segment turističke ponude u okviru Šumskog gazdinstva "Sombor". Lovište "Kozara" bogato je kvalitetnom divljači. Turisti mogu obići i Čonopljansko jezero, specijalni rezervat prirode "Gornje Podunavlje", ekološka radionica "Baračka", brodska prevodnica na Dunavu kod Bezdana, muzej duvana u Telećkoj, Monoštorki rit, Dida Hornjakov salaš, Kolekcija visokih lutaka u šokačkoj narodnoj nošnji domaće izrade, zoološki vrt "Miki" i tkačnica svilenog damasta "Novitet-Dunav". 16 km od Sombora su Apatin i Banja Junaković.

0jedanaest.jpg

Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima

NARODNO POZORIŠTE SOMBOR - Sombor

8587NarodnopozoriteSombor.jpg

sombor.jpg

Narodno pozorište je svečano otvoreno 25. novembra 1882. godine. Zgrada, prvobitno u klasicističkom stilu, naknadno je često prepravljana, što je uticalo na njen današnji eklektički izgled. Mada pozorišna tradicija postoji još od XVIII veka, dugo se čekalo i na zgradu namenjenu baš scenskoj umetnosti, ali zato je Sombor dobio tipično kamerno pozorište sa salom od 324 sedišta i oslikanom tavanicom.

Tekst autora Nade Savković, preuzet iz vodiča "Vojvodina – kulturna baština".

Još malo značajnih podataka (izvodi):

U Somboru su režirali najistaknutiji reditelji svoje generacije: Mata Milošević, Marko Fotez, Jovan Putnik, Slavoljub Stefanović Ravasi, Ljubomir Draškić, Dejan Mijač, Paolo Mađeli, Vida Ognjenović, Dimitrije Jovanović, Stevo Žigon, Petar Veček, Zoran Ratković, Ljuboslav Majera, Jagoš Marković, Dušan Petrović, Kokan Mladenović, Gorčin Stojanović, Radoslav Milenković, Egon Savin, Ljubiša Ristić. Na našoj sceni su izvođeni najznačajniji domaći i svetski pozorišni klasici, ali smo takođe pratili novu i avangardnu dramsku literaturu.

Deo istorije Narodnog pozorišta Sombor su i dva njegova upravnika, Žiga Jasenović i Nikola Peca Petrović koji su ga smestili u red najznačajnijih teatarskih kuća u zemlji, čije je granice često prelazilo.

U poslednje skoro dve decenije, naše Pozorište je bilo jedno od najmobilnijih u našoj zemlji. Predstave Slučajna smrt jednog anarhiste, Kate Kapuralica, Dekameron - dan ranije, Putovanje za Nant, Sumnjivo lice, Nigde nikog nemam, Gospođa ministarka, Mrtve uše, Kadmo kraljgostovale su u Mađarskoj, Austriji, Makedoniji, Slovačkoj, Bugarskoj, na Kipru, u Sloveniji, Rusiji, Ukrajini i Crnoj Gori. U istom periodu, sa predstavama Ukroćena goropad, Figarova ženidba, Fiškal galantom, Afera nedužne Anabele, Zla žena, Ruženje naroda u dva dela, Bogojavljenska noć, Buđenje proleća, Kazimir i Karolina, Opsada crkve Svetog Spasa, Paradoks, Mračna komedija, Buba u uhu, Projekcija, Nora (lutkina kuća), Ženidba, Pučina osvojili smo brojne nagrade.

Od 1993. godine, sezonu završavamo festivalom Pozorišni maraton. Tokom tri dana i noći, jedna za drugom, smenjuju se predstave našeg Pozorišta koje su premijerno izvedene u prethodnoj sezoni i predstave gostujućih pozorišta, pozorišnih grupa i studenata dramskih fakulteta.

Narodno pozorište Sombor ima Veliku scenu i malu scenu - Studio 99. Gledalište Velike scene ima trista mesta, a gledalište male scene ima devedeset i devet mesta.

Izvor: soinfo

Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima

Velika imena iz oblasti kulture - slikarstva

8607milankonjovi.jpg

Milan Konjović

(28.01.1898. Sombor - 20.10.1993. Sombor)

Od 1904. do 1916. u Somboru pohađa osnovnu školu i Gimnaziju. 1914. godine u Gimnaziji prvi put izlaže pedesetak radova slikanih po prirodi. 1919. godine se upisuje na Akademiju likovnih umetnosti u Pragu, u klasu Vlaha Bukovca. Nakon dva semestra, studije nastavlja samostalno. U Pariz stiže maja 1924. i ostaje do 1932. godine, do svog konačnog povratka u Sombor, gde se posvetio slikanju rodnog kraja, njegovog pejzaža, ljudi i ambijenata sa strašću vizionara, koji svemu što radi daje pečat svoje autentične stvaralačke ličnosti. Leti slika u Dalmaciji (Mlini, Cavtat, Dubrovnik).

Stvaralaštvo Milana Konjovića podeljeno je u nekoliko faza. „Crvena faza” obuhvata razdoblje od 1934. do 1940. godine. Za vreme rata, 1941. godine, nalazi se u zarobljeništvu u Osnabriku. Posle povratka 1943, 1944. i 1949. godine nastaju Konjovićevi pasteli. Ulja stišanog kolorita nastala od 1945. do 1952. sačinjavaju umetnikovu „sivu fazu”. Godina 1953. znači preokret u Konjovićevom slikarstvu: odnos prema predmetu postaje slobodniji, na delima „kolorističke faze” plamsa čista, intenzivna boja. Nova slikarska orijentacija kulminira i traje na radovima „asocijativne faze” (1960-1984). 1985. počinje sa prvim varijacijama na temu vizantijske umetnosti, i do kraja 1990. nastaje tridesetak dela nove „vizantijske faze”, sa kojom se i završava Konjovićev prebogati opus od oko 6.000 radova, ulja, pastela, akvarela, tempera, crteža, tapiserija, pozorišnih scenografija, skica za kostim, vitraža, mozaika, grafika i drugog.

Ovo jedinstveno, raznovrsno delo afirmisalo je ime svoga majstora sa 297 samostalnih izložbi i oko 700 grupnih u zemlji i inostranstvu: Pragu, Budimpešti, Beču, San Francisku, Njujorku, Londonu, Amsterdamu, Sao Paolu, Rimu, Modeni, Atini, Parizu, Moskvi. Dobitnik je brojnih značajnih nagrada i priznanja u zemlji i inostranstvu.

01v11.jpg

____________

153savastojkov.jpg

Sava Stojkov

Rođen je 29. marta 1925. godine u Somboru. Danas živi i radi u Somboru. Poslednjih dvadeset godina mnogo je putovao i na 312 samostalnih i preko 550 kolektivnih izložbi pokazao je svetu svoj skroman deo bogate duhovnosti naše zemlje i našeg naroda.

Tokom ratne 1941. i 1942. godine, kada je imao petnaest godina, dobio je od svog druga celokupan slikarski pribor. Tada nastaju prva ulja na platnu, kada je naslikao svoj rodni Prnjavor i okolinu i predgrađe Sombora. Odlazak u Niš na odsluženje vojnog roka predstavlja značajnu fazu za kasnije formiranje slikarske i umetničke ličnosti Save Stojkova. Tu je uspešno uređivao zidne novine i panoe. Tada je dobio prvu svoju nagradu što mu je omogućilo da upozna akademskog slikara Branka Šotru, koji se posebno zainteresovao za Savu kada je u Domu armije video izloženo 40 njegovih slika.

Dobitnik je više od 20 nagrada i priznanja. Među najznačajnijim su: Nagrada za životno delo (1993. godine) i „Masarikova” nagrada Češke akademije umetnosti, koja mu je uručena u Pragu 1996. godine.

lot_1210.jpg

Izvor: soinfo

Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima

150pavleblesi.jpg

Pavle Blesić

Rođen je u Somboru 6. avgusta 1924. godine. Godine 1945. diplomirao je na Državnoj trgovačkoj akademiji u Somboru, a 1946. na Učiteljskoj školi – Preparandiji u Somboru. Od 1953. do 1955. studira slikarstvo na likovnom odseku Više pedagoške škole u Novom Sadu. Član je ULUS-a od 1965. godine. Od 1967. do 1971. studira na Filozofskom fakultetu u Beogradu, na grupi za istoriju umetnosti. Do sada je izlagao na 38 samostalnih i na preko 300 kolektivnih izložbi i zemlji i inostranstvu. Za svoj rad dobio je više značajnih nagrada i priznanja.

Pavle Blesić iz pera Bele Durancija: – Teško je zamisliti slikarstvo Pavla Blesića, a pri tome ne pomenuti Sombor. Od 1959. godine Blesić se iskazivao uporedo na dva likovna područja. Baveći se slikarstvom, bavio se i skulpturom. Tragao je za vlastitim izrazom. Već učešćem na Oktobarskom salonu 1965. u Beogradu, samosvojnost mladog umetnika iz Sombora bila je potvrđena. Posebno prepoznatljiv bio je na drugom Trijenalu crteža u Somboru. Zapis I i Zapis II ostali su upamćeni u skupini od šesdeset učesnika.

Nije se odrekao svog prava na Sombor. Naprotiv! Trajno se opredelio za izazovnost zavičajnog okruženja. Nije se „uplašio” već slikarski opevanog i po tome u svetu poznatog grada. Tiho, da ne remeti koprene uspomene, zaronio je u intimu varoši i „malih stvari” u njoj.

kapija10.jpg

____________

vranjski.jpg

Zoran Stošić Vranjski

Zoran Stošić Vranjski je slikar veoma prepoznatljivog i visoko kotiranog opusa (uljano slikarstvo, crtež, akvarel, pastel i kolaž), puno puta nagrađivan za svoj umetnički rad i više od 50 godina prisutan na domaćoj i međunarodnoj likovnoj sceni. Izlagao je u svim najvažnijim gradovima, paviljonima i galerijama u zemlji: u Beogradu, Vranju, Somboru, Novom Sadu, Podgorici, Beču, Lusaki, Bolcanu, Minhenu, Parizu, Santandreji, Budimpešti, Ksantiju, Baji, Skoplju, Zagrebu, Sarajevu, Osijeku, Vinkovcima, Bitolju… Kolektivnih nastupa ima preko 600.

Rođen je u Vranju 1936. godine. Slikarske studije završio je u Beogradu na Višoj pedagoškoj školi - slikarski odsek u klasi profesora Ante Abramovića. Prvu samostalnu izložbu imao je u Vranju 1955. Član je Udruženja likovnih umetnika Srbije i Vojvodine od 1967., Udruženja književnika Srbije i Društva književnika Vojvodine. Redovan je član Matice Srpske. Legati Zorana Stošića Vranjskog od 1992. postoje u Narodnom muzeju u Vranju i Gradskom muzeju u Somboru, o njemu ima preko 600 objavljenih bibliografskih jedinica u zemlji i inostranstvu. Monografija posvećena ovom slikaru „Kosmičko ogledalo Zorana Stošića Vranjskog” objavljena je 1993. sa tekstom Miloša Arsića, a Miloš Jeftić je 1997. objavio knjigu „Kosmosi Zorana Stošića Vranjskog”.

Osim u likovnoj umetnosti ovaj slikar se izražavao kao veoma zanimljiv pisac likovne esejistike. Objavljene su mu knjige i rasprava o likovnoj umetnosti: „Dvanaest testamenata gradu Vranju” (1995.), „Žitija slikara” (u ediciji od 1999.), „Slikarska kazivanja” (2000.), „Prikazanja Fruškogorskih manastira i slikarska priključenija” (2006.).

Prilikom boravka članova posade „Apolo 15” u Novom Sadu, poklonio je astronautima svoje slike inspirisane Mesečevim predelima. „Slike koje smo danas dobili zaista izgledaju kao teren na Hadlijevoj brazdi na kojoj smo se spustili” - izjavio je tada astronaut Džon Irvin. Ovim povodom je od NASA-e dobio Medalju za slikanje kosmosa, kao i od Smitsonovog instituta za izučavanje kosmosa. Zoran Stošić Vranjski živi i radi u Somboru.

lot_1710.jpg

Izvor: soinfo

Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima

8605draganstojkov.jpg

Dragan Stojkov

Dragan Stojkov rođen je u Somboru 4. februara 1951. godine. 1969. završio je Školu za primenjene umetnosti u Novom Sadu, a potom 1979. i studije na Academia di belle Arti u Veneciji. Dobitnik je velikog broja nagrada i priznanja koji su ga učinili jednim od najpoznatijih slikara u državi.

Njegovo slikarstvo je često prožeto velikim književnim delima u kojima pronalazi neiscrpnu inspiraciju. Pomenute serije slika na taj način nisu samo ilustracije „velikih stihova i misli”, nego težnja da se prikaže jedna druga prikrivena dimenzija, kao i subjektivna fascinacija. Tako su nastali ciklusi „Santa Maria della Salute” inspirisana pesmom Laze Kostića, „Hazarski rečnik” po romanu Milorada Pavića, „Vera Pavladoljska” Matije Bećkovića…

U skladu sa tim, njegove slike su rađene klasičnim – tradicionalnim tehnikama, jezikom figurativnog hiperrealizma kroz nadrealističku simboliku.

Pored gotovo svih gradova bivše Jugoslavije, njegove slike izlagane su i u svim većim svetskim centrima, kao što su Pariz, London, Rimini, Melburn, Venecija, Budimpešta, Njujork, Čikago, Rim i mnogi drugi gradovi. Dragan Stojkov živi i radi u Somboru.

200910141255540713.JPG

____________

8604hadiduanmai.jpg

Hadži Dušan Mašić

Hadži Dušan Mašić (1935), akademski vajar i grafičar. Njegovi radovi sa svojim metaforičkim grafikama i arhiktetonskim crtežima obišli su svet od Sombora, Ečke, diljem Evrope do dalekog Japana. Dobitnik je brojnih nagrada i priznanja, kao umetnik široke intelektualne radoznalosti, čija diskurzivnost nije odstupala, niti odstupa, od stava: „da treba živeti za umetnost, a ne od umetnosti” i nasilja marketinga. Hadži Dušan Mašić 8. novembra 1994. godine poklonio je Gradskom muzeju 222 umetnička dela. Time je zasnovao svoj legat koji sadrži crteže, slike, skulpture, grafike, plakate, radove iz domena primenjene umetnosti, kompletnu dokumentaciju o slikaru: biografske podatke, zajedničke i samostalne izložbe, objavljene članke i sve ono što je vezano za ličnost delo ovog priznatog umetnika. Svake godine na Mitrovdan, svoju porodičnu slavu, Hadži Dušan Mašić obogaćuje svoj legat u Gradskom muzeju, tako da do sada sadrži više od 1.000 umetničkih dela i predmeta.

72091064.jpg

Izvor: soinfo

Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima

banei.jpg

Bratislav Brane Savović

(1935-1989)

Bratislav Bane Savović rođen je 1935. godine u Beogradu. Diplomirao primenjenu umetnost u Novom sadu 1959. godine u klasi profesora D. Anđelković. Dugo vremena bavio se profesionalno žurnalistikom (Večernje novosti, Borba). Bio je član ULUPUDUS-a. Preminuo 5. februara 1989. godine u Somboru. U svom stvaralačkom veku imao je preko 70 samostalnih i 30 grupnih izložbi, kako na prostoru bivše SFRJ, tako i širom Evrope. Dobitnik je dve međunarodne nagrade: medalja na Prvom međunarodnom „Pleneru” na zemlji Sandeckoj (Novi Sanč, Poljska) 1969. godine i treće mesto na Grand Prix, Boker, Francuska, 1981. godine. U okviru jubilarne 1977. godine Savovićev rad (povelja) uručen je predsedniku Titu. Radovi Baneta Savovića mogli su se videti kako u privatnim, tako i u profesionalnim javnim galerijama u mnogim zemljama Evrope, kao i u Kanadi, Americi, Australiji, Japanu i Iranu. Mnogi njegovi radovi nalaze se u vlasništvu poznatih ljudi u svetu poput Fidela Kastra, Anatolija Karpova, Pitera Justinova, Franca Bekenbauera, Šarla Aznavura.

____________

8610draganraki.jpg

Dragan Rakić

(1957-2009)

Rođen je 1957. u Somboru,gde je završio Gimnaziju. Diplomirao je stomatologiju, a potom Višu pedagošku školu – odsek restauracije i Likovnu akademiju u Beogradu. Svoju likovnu preokupaciju usmerio je ka vizuelnoj umetnosti. Bio je član međunarodne asocijacije „Apsolutno”, koja je svoje projekte prezentovala širom sveta. Likovni život našeg grada obogatio je dvema svojim izložbama 1991. i 1994. godine. Sa izložbe „Kružno – kvadratno” jedan njegov rad otkupljen je za fond „Likovne jeseni”. Minulih godina radio je sa mladima, sa grupom „Vakuum pak”, koja je delovala u okviru somborskog Doma omladine. Pojedini istoričari umetnosti i likovni kritičari smatraju Dragana Rakića jednim od najznačajnijih likovnih stvaralaca na polju vizuelne umetnosti u nas. Bio je docent na Likovnoj akademiji u Novom Sadu. Preminuo je u Somboru 8. januara 2009. godine.

Izvor: soinfo

Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima
  • 7 meseci kasnije...
  • 2 godina kasnije...

Join the conversation

You can post now and register later. If you have an account, sign in now to post with your account.

Gost
Odgovori na ovu temu...

×   Pasted as rich text.   Paste as plain text instead

  Only 75 emoji are allowed.

×   Your link has been automatically embedded.   Display as a link instead

×   Your previous content has been restored.   Clear editor

×   You cannot paste images directly. Upload or insert images from URL.

×
×
  • Create New...