Idi na sadržaj

Preporučene poruke

Treći, i najbolji deo serijala. Na internetu se pojavio pre nekoliko sati. Pre petnaest dana obišao je svet, putem bioskopa. Duboko sam ubeđen da bi ga svaki muškarac, žena i dete na planeti trebali pogledati i dobro se zamisliti. Ili ćemo se promeniti, ili ćemo nestati sa lica Zemlje. Ovaj video nije propaganda, on je vapaj za zdravim razumom. Ispod je link ka Facebook grupi na kojoj se nalazi video. Nažalost, za sad samo na engleskom:

http://www.facebook.com/group.php?gid=275614092451

Očekujem komentare nakon što, i ako ga pogledate. :)

Edit: Ovo je nezvanična verzija, zvanična će se pojaviti na http://www.zeitgeistmovie.com/ , najverovatnije u toku dana.

Izmenjeno od strane člana Morpheus
Link... i edit
Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima

Video je bio private jer je postavljen na Facebook strani Zeitgeist pokreta. Izmenio sam sadržaj uvodnog posta. Kasnije ću postaviti zvaničan link ka engleskoj verziji. Film je, inače, realističan osvrt na ljudsku psihu, na tragičnu zavisnost od sistema koji vodi ljudsku rasu ka propasti, zajedno sa planetom. Narušili smo prirodnu ravnotežu, a fokus pomerili sa potreba ljudi na potrebe relativno male grupe ovisnika o novcu, koji su zarad zadovoljenja sopstvene strasti na pragu uništenja svega što znamo.

Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima
  • 7 meseci kasnije...

Malo sam razočaran što niko nije ni pokušao potvrditi ili opovrgnuti tvrdnje Zeitgeist pokreta, pomalo mi je drago što se niko ne oseća pozvanim da ospori Venus projekat. U nastavku par detalja o pokretu...

O pokretu

Zeitgeist pokret nije politički pokret. U njemu ne postoje nacije, vlade, rase, religije, verovanja ili klase. Naše mišljenje je da su to pogrešne i zastarele podele koje usporavaju ljudski rast i razvoj. One dovode do raslojavanja, a ne do jedinstva i jednakosti koji su naš cilj. Iako je važno da znamo da sve u životu ima tendenciju ka napretku, moramo da shvatimo da ljudi imaju sposobnost da drastično uspore i parališu taj napredak kroz zastarele i dogmatične društvene strukture koje ne idu u korak sa prirodom. Rezultat ove paralize je ono što vidimo danas - svet pun rata, korupcije, elitizma, zagađenja, siromaštva, epidemija, nejednakosti, kriminala i kršenja ljudskih prava.

Svrha ovog pokreta je da probudi svest o ličnom, društvenom, tehnološkom i spiritualnom progresu koji se danas događa. Verujemo da ljudi prirodno teže ka ujedinjenju; ovo tvrdimo na osnovu saznanja i iskustava o tome kako priroda funkcioniše i kako se ljudi uklapaju u slagalicu koju zovemo život. Iako ova tendencija postoji, ona je, na žalost, skrivena i većina ljudi je ne prepoznaje, nego i dalje insistira na zaostalim i zastarelim pravilima i oblicima ponašanja i društva. Upravu tu intelektualnu irelevantnost Zeitgeist pokret želi da prevaziđe kroz obrazovanje i društvene akcije.

Cilj je da promenimo svetsko društvo u skladu sa savremenim znanjima do kojih se došlo na svim nivoima. Time bismo skrenuli pažnju na društvene i tehnološke mogućnosti koje mnogi smatraju nemogućim i protivnim ljudskoj prirodi, i došli do načina da prevaziđemo one elemente u društvu koji zagovaraju zastarele sisteme.

Mnoge važne ideje našeg pokreta preuzete su iz Venus projekta, organizacije koju vodi socijalni inženjer i industrijski dizajner, Žak Fresko. On je skoro ceo život posvetio pravljenju oruđa potrebnih za izgradnju sveta bez rata, siromaštva, kriminala, društvenog raslojavanja i korupcije. Njegove ideje nisu radikalne i složene, a ne predstavljaju ni subjektivnu interpretaciju. U ovom modelu društvo je napravljeno po ugledu na prirodu i njegove vrednosti su definisane na nov način.

Pokret nije centralizovan.

Nismo tu da vodimo, već da organizujemo i obrazujemo.

Izvor: zeitgeistsrbija.org

Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima

Cilj pokreta

Kraj jedne ere:

Naša namera je da obnovimo svest o fundamentalnim potrebama i životnoj sredini, da skrenemo pažnju na najnovija razumevanja toga ko smo i šta smo, da nauka, priroda i tehnologija (a ne religija, politika i novac) strukturno i spiritualno određuju naš lični i civilizacijski napredak. Vreme je da prepoznamo da bi primena tih novih razumevanja i prirodnih zakonitosti u svakodnevnom životu i institucijama, dovela do stalnog razvoja života na zemlji u pozitivnom smeru. Negativne društvene posledice, kao što su socijalna raslojenost, rat, predrasude, elitizam i kriminal, bi se stalno smanjivale, i idealno, na kraju potpuno nestale iz spektra ljudskog ponašanja.

Ovu mogućnost mnogi ljudi teško uzimaju u obzir, pošto nam društvo nameće da mislimo da su kriminal, korupcija i nepoštenje "neminovni" i da će uvek postojati ljudi koji će hteti da zloupotrebe, povrede i iskoriste druge. Religija je najveći promoter ove propagande, pošto podela na "nas i njih", "dobre i zle" podržava ovu lažnu pretpostavku.

Realnost je da živimo u društvu koje stvara Nestašicu. Posledica toga je osećaj da ljudi treba da se zaštite da bi opstali, pa makar i varanjem i kradjom. Zaključak našeg istraživanja je da je Oskudica jedan od osnovnih uzroka nenormalnog ljudskog ponašanja i da vodi stvaranju složenih oblika neuroze. Kada pogledamo statistike o zloupotrebi droge, kriminalu i zatvorenicima, dolazimo do zaključka da su siromaštvo i nezdravi socijalni uslovi ugradjeni u životno iskustvo ljudi devijantnog ponašanja.

Ljudska bića nisu ni dobra ni loša, ona su samo skup životnih iskustava koja se stalno menjaju. "Kvalitet" ljudskog bića (ako postoji tako nešto) je direktno povezan sa sistemima vrednosti kojima je ono izloženo.

Ova činjenica se grubo previđa i ljudi danas primitivno misle da su konkurencija, pohlepa i korupcija "prirodna" ljudska ponašanja. Zbog toga je opšteprihvaćeno da su zatvori, policija i hijerarhija na svim nivoima kontrole neophodni da bi društvo moglo da reši ove "tendencije". Ovo je potpuno pogrešno i nelogično.

Da bismo suštinski promenili stvari na bolje, moramo da rešavamo problem u korenu. Postojeći društveni sistem "kažnjavanja" je zastareo, nehuman i kontraproduktivan. Za serijske ubice većina ljudi zahteva smrtnu kaznu. Društvo koje ima zdrav način razmišljanja i razume šta smo i kako je naš vrednosni sistem stvoren, probalo bi da otkrije razlog ovakvog nasilnog ponašanja. Ta informacija bi onda bila prosleđena istraživačkom centru, koji bi razmotrio kako da se pomoću obrazovanja ubuduće spreči ovakvo ponašanje.

Vreme je da prestanemo sa krpljenjem i počnemo da primenjujemo novi socijalni pristup koji prati nivo današnjih saznanja. Na žalost, savremeno društvo je velikim delom zasnovano na zastarelim rešenjima i sujevernim sklonostima i odlukama.

Vrlo je važno naglasiti da ovo nije utopija, niti konačno rešenje. Svi dokazi upućuju na to da postoji stalna promena na svim nivoima. Naše lične svakodnevne aktivnosti su ono što uobličava i održava sadašnje društvene sisteme, ali je je društvena sredina ta koja kreira naše mogućnosti i poglede na svet. Zbog toga će prava promena nastupiti ne samo kao posledica promena ličnih stavova i odluka, nego istovremeno mora da se promeni socijalna struktura koja utiče na naše razumevanje i odluke.

Elitne sisteme moći na duže staze malo pogađaju tradicionalni protesti i politički pokreti. Moramo da se pomerimo van tih ustaljenih načina pobune i počnemo da koristimo mnogo jače oružje:

Treba da prestanimo da podržavamo sistem i počnemo da promovišemo znanje, mir, jedinstvo i saosećanje. Ne možemo "da se borimo protiv sistema". Mržnja, bes i ratni mentalitet su neefikasni, pošto podržavaju ista sredstva koja korumpirani i ustoličeni sistem koristi da održi kontrolu.

Degeneracija i Paraliza:

Važno je da razumemo da svi sistemi iz nečega Proizilaze i da se konstantno razvijaju, da smo Simbiotički povezani sa prirodom i jedni sa drugima na najjednostavniji, ali i najdublji način. Kada shvatimo da je naš lični integritet tačno onoliki koliki je integritet društva u kome živimo, videćemo koliko je prevaziđen i neadekvatan naš socijalni poredak i da je njegovo održavanje uzrok nestabilnosti u društvu. Monetarni Sistem je, na primer, dugo smatran pozitivnom silom u društvu koja proizvodi podsticaj i napredak, a u stvarnosti je postao sredstvo podele i totalitarne kontrole.

To je krajnji oblik doktrine "zavadi pa vladaj", pošto su u njenom korenu pretpostavke da: 1) moramo da se borimo jedni protiv drugih da bismo preživeli 2) ljudi moraju da imaju nagradni "podsticaj" da bi bilo šta radili.

Što se tiče pretpostavke da moramo da se borimo jedni protiv drugih da bismo preživeli, to je karakteristika konkurentskog društva koje se zasniva na mentalitetu "mi protiv njih" i time garantuje korupciju na svim nivoima. Mnogi tvrde da je "sistem slobodne trgovine" dobar, ali je on u modernom društvu izopačen zbog loše politike, pristrasnosti, spašavanja propalih privrednih subjekata... Oni smatraju da će sve biti dobro samo ako pustimo slobodnu trgovinu da procveta. Ipak, ovo što se dešava danas JE upravo posledica Slobodnog tržišta i svih njegovih prednosti i mana. Nikakvi zakoni ne sprečavaju trgovinu iznutra, dogovore, monopol, zloupotrebe, zagađenje, planiranu zastarelost... To je ono što konkurentski sistem sigurno proizvodi, jer se zasniva na iskorišćavanju drugih zbog profita. Tačka.

Moramo da započnemo prelaz od ovih ugnjetačkih ideala i da krenemo ka sistemu "dizajniranom" da podržava ljudska bića, umesto što ih primorava da se bore da bi preživeli. Druga pretpostavka (da ljudima treba nagradni podsticaj da bi bilo šta radili) je tužno i neverovatno negativno shvatanje naše vrste. Apsurdno je pretpostaviti da osoba mora da bude "strukturalno motivisana" ili "naterana" da bi nešto radila. Setite se vremena kada ste bili dete i niste znali šta je novac. Igrali ste se, bili radoznali i radili svašta. Zbog čega? Zato što ste hteli da ih radite. Ipak, kako to ide u našem sistemu, vremenom su prirodna radoznalost i motivacija otrgnuti od ljudi, jer su oni primorani da se prilagode specijalizovanom i unapred definisanom sistemu rada da bi preživeli. Ova prisilna obaveza često stvara prirodnu pobunu u ljudima. Tako je i stvorena podela između "slobodnog" i "radnog" vremena. Oni koji podržavaju monetarni sistem (i tvrde da je on podsticajan), ne shvataju ovo i veruju da je lenjost urođena. U novom društvu ljudi bi pratili svoja interesovanja i ne bi radili da bi bili "plaćeni", već da bi svojim doprinosom pomogli i sebi i drugima. Nagrada bi bila dobrobit duštva, a ono bi zauzvrat povećavalo lično blagostanje svakoga od nas. To više stanje svesti je ono što pokušavamo da dosegnemo.

Važno je da razumemo da naš svet vodi mala grupa ljudi na visokim pozicijama u najdominantnijim institucijama u društvu - Poslovnom i Finansijskom sektoru. Vlada je u dosluhu sa korporacijama i bankama. Novac je krv sistema, a u stvari je samo iluzija koja ne koristi društvu, već služi kao sredstvo manipulisanja, elitizma, kriminala, rata i socijalnih podela.

Istovremeno, pojedinci su naučeni da se samo "ispravnim" ponašanjem stiču ljudske vrednosti. "Ispravnost" je direktno povezana sa preovlađujućim društvenim vrednostima, pa se oni koji ih prihvataju i podržavaju smatraju "normalnima", dok se oni koji se sa njima ne slažu smatraju "čudacima" ili čak "nenormalnima". Bilo da je u pitanju načelo jedinstvene socijalne tradicije ili usaglašavanje sa prihvaćenom religijom, u osnovi je ovo Intelektualni Materijalizam.

Kad shvatimo da se znanje, pa samim tim i sve institucije, konstantno razvijaju, vidimo da je pogrešan svaki vrednosni sistem koji tvrdi da sve "zna" i ne dozvoljava protivurečenje. Religija, koja se temelji na veri, najviše od svih greši, tvrdeći da definitivo zna sve činjenice o složenoj i neuhvatljivoj stvari kao što je poreklo ljudske vrste. To je u našem nastajućem svemiru jednostavno nemoguće.

Isto kao i Ustoličeni Sistemi Moći, opasni su i ljudi koji bezuslovno prihvataju statično razumevanje koje sistem servira. Oni postaju "Samoimenovani Čuvari Postojećeg Stanja". Ovo je primenljivo na sve sisteme, naročito političke, finansijske i religijske. Ljudi se identifikuju sa doktrinama Države, Religije i Poslovne etike i teško im je da se promene, jer je njihov identitet pomešan sa nametnutim ideologijama.

Ovakve osobe podržavaju institucionalizovanu doktrinu da bi održali svoj lični identitet.

Moramo da prekinemo ovaj ciklus koji parališe naš lični i društveni razvoj.

Izvor: zeitgeistsrbija.org

Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima

Istina i Tranzicija

Kada shvatimo da je naša lična egzistencija direktno povezana sa opstanakom Zemlje, života i svih drugih ljudskih bića, lakše ćemo da definišemo put kojim treba ići. Jednom kada razumemo da su nauka, tehnologija i ljudska kreativnost ono što nas vuče napred, bićemo u stanju da prepoznamo prioritete društvenog i ličnog napretka. Posle toga ćemo lako da uvidimo da su Religija, Politika i na Novcu/Nadmetanju zasnovan Privredni sistem prevaziđeni modeli društvenog delovanja koje moramo da prerastemo. Naš cilj je da stvorimo društveni sistem koji funkcioniše bez novca i politike, a da pomoću obrazovanja pomognemo da sujevjerje samo izumre. Nijedna osoba nema pravo da govori drugoj u šta da veruje, jer nijedan čovek ne razume sve u potpunosti. Ako samo budemo obratili pažnju na prirodne životne procese, videćemo kako možemo da se uskladimo sa prirodom i tako će naš put da postane jasniji.

Mnogi ljudi su, na primer, zabrinuti zbog rasta populacije na planeti i sablasnih komentara despotskih figura poput Henrija Kisindžera (Henry Kissinger) o tome da je neka vrsta "redukcije" neophodna. Ovo stvarno deluje zastrašujuće. Medjutim, pravo pitanje je da li je rast populacije zaista toliko loš? Sa naučne tačke gledišta, odgovor je da će onda kada visoke tehnologije budu usvojene, Zemlja moći da podnese i mnogo više ljudi ako bude potrebno. Voda čini 70% naše planete, a gradovi na moru, jedan od mnogih projekata Žaka Freskoa (Jacque Fresco), su sledeći korak. Obrazovanje o načinu na koji život funkcioniše ukazaće ljudima na posledice njihovih reproduktivnih interesa, rast populacije će prirodno da se uspori kada ljudi budu shvatili na koji način su povezani sa planetom i njenim mogućnostima.

Činjenica je da samo Zemlja i njeni resursi mogu da budu istinska "vlada". Sve mogućnosti je potrebno procenjivati sa tog stanovišta. Neophodno je da se sve zemlje intelektualno ujedine, jer je za našu vrstu najvažnija detaljna procena svega čime planeta raspolaže. Baš kao što bismo ispitali zemljište i resurse na jednom hektaru zemlje da vidimo šta možemo na njoj da uzgajamo, neophodno je da to uradimo i sa celom planetom. Na taj način bismo mogli da procenimo kako da optimalno koristimo resurse da bismo kao vrsta najviše postigli.

Razumljivo je da će mnogi koji razmotre gore navedene ideje da se zapitaju: "Kako da to postignemo, s obzirom na poremećaj sistema vrednosti koji trenutno postoji? Kako to da uradimo, kako da sprovedemo tranziciju?" To je, naravno, najteže pitanje. Odgovor je da negde moramo da počnemo. Postoji mnogo stvari koje neka osoba ili zajednca mogu da urade, a koje bi pomogle da ova vizija počne da se ostvaruje. Najvažniji korak je obrazovanje.

Hvala vam na pomoći.

Izvor: zeitgeistsrbija.org

Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima

Sinopsis

Istinske društvene promene mogu da se ostvare samo ako se ispune dva uslova. Prvo, ljudski sistem vrednosti koji se sastoji od naših shvatanja i verovanja, mora da se promeni i unapredi pomoću obrazovanja i pažljivog samoispitivanja. Drugo, okruženje mora da se promeni tako da podržava novi pogled na svet. Interakcija između sistema vrednosti osobe i sistema vrednosti okoline je ono što utiče na ljudsko ponašanje.

U našoj kulturi "etika" je, na primer, u stvari pitanje vrednosti, jer društveni sistem promoviše i nagrađuje nadmetanje i lični interes. Ovakva perspektiva ne samo da "navodi" na neprihvatljivo ponašanje, ona ga i stvara. Korupcija je norma našeg društva, ono podržava takvo ponašanje i zato ga većina ljudi smatra ispravnim, normalnim ili vredim.

Iz ovakvog shvatanja proizilazi i zabluda da su samo određene grupe "pokvarene", a svi ostali "dobri". Ovo je prastari "mi i oni" pogled na svet, koji nije empirijski zasnovan, zato što je sve pitanje vrednosti.

Veliki broj ljudi, na primer, stalno priča o "Novom Svetskom Poretku", što navodi na pomisao da postoji elitna grupa ljudi koja već dugo pokušava da preuzme svet i koja manipuliše društvom na različite načine da bi ostvarila svoje ciljeve.

Ovo je, naravno, istinito u određenoj meri.

Međutim, greška je u tome što se uopšte ne radi o "grupi", nego o tendenciji.

Ako bismo sklonili sve ljude sa vrha koji su uključeni u globalnu, hegemonističku vladavinu, samo je pitanje vremena kada bi druga grupa vođena istim ambicijama zauzela njihovo mesto. Dakle, problem nije u pojedinačnim osobama ili grupama. Problem su, u stvari, uslovi na koje su ljudi navikli i kojima su indoktrinirani. Mnogi se, naravno, suprotstavljaju ovom shvatanju služeći se netačnim argumentom da je ljudska priroda ta koja izaziva potrebu za nadmetanjem i dominacijom. Ova tvrdnja nije potkrepljena činjenicama. Kada se rode, ljudi su kao prazan papir, a naše okruženje je ono što oblikuje njihovu ličnost i ponašanje.

Dakle, da bi došlo do PRAVIH promena, moramo da provodimo manje vremena boreći se sa produktima ove bolesne društvene strukture, a više pokušavajući da promenimo uzroke koji do toga dovode. Koliko god teško i zastrašujuće ovakvo razmišljanje može da deluje, to je jedini način da se naš svet promeni na bolje.

Možemo da nastavimo da gazimo mrave koji izlaze ispod frižidera, ali dok ne očistimo ostatke pokvarene hrane iza njega, oni će i dalje da dolaze.

Izvor: zeitgeistsrbija.org

Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima

Tehnologija

Kada razmatramo značaj socijalnih struktura i ideologija u društvu, često gledamo na vlade, političare i korporacije kao na vodeće organizacijske i katalitičke institucije odgovorne za kvalitet naših života. Ovo je, naravno, istina, ali samo u određenoj meri. Kako je vreme prolazilo, ljudska bića su postajala sve više svesna prirode i njenih procesa, što im je omogućilo da izvedu zaključak kako da je u potpunosti imitiraju.

Rezultat toga je tehnologija koja, barem što se tiče funkcionalnosti, odvaja ljudska bića od drugih vrsta. Imamo sposobnost da stvaramo na mnoštvo različitih načina. Ukoliko ne želimo da čistimo kanalizaciju, možemo da napravimo mašine koje će to da rade umesto nas.

Na početku Industrijskog Doba, većina ljudi je radila u fabrikama. Danas je automatizovano skoro 90% svih postrojenja. Automatizacija je zamenila ljude i podstakla stvaranje velike, veštačke "uslužne" industrije da bi oni nastavili da imaju poslove i zarađuju novac.

Ovaj primer mnogo toga pokazuje. Implikacija je da automatizacija neprestano utiče na ulogu ljudskog rada. Ovo ne znači da će ljudi prestajati da imaju "šta da rade" kako vreme bude odmicalo. Naprotiv, biće oslobođeni poslova koji im ne prijaju i samim tim imaće dovoljno vremena da rade ono što ih privlači. Pored toga, važno je istaći da savremeno društvo zauzima veoma negativan stav prema čovečanstvu. Ono propagira verovanje da će ljudska bića, ukoliko nisu "primorana" da rade, da se izležavaju, lenstvuju i da neće raditi ništa. Ova tvrdnja je apsurdna.

Pojam „dokolica“ je izmišljotina monetarnog sistema, on je nastao zbog tlačiteljskih, fašističkih osnova same prakse zapošljavanja. Lenjost je, u stvari, oblik odbijanja sistema. Ta osobina postoji samo zbog ugnjetavanja i porobljavanja.

U pravom društvu podela na "rad" i "dokolicu" ne bi postojala, ljudima bi bilo omogućeno da se bave onim što je za njih važno. Pogledajte stvari iz drugog ugla, razmislite o radoznalosti i interesovanjima deteta. Ono uopšte ne zna šta je novac. Da li ga novac motiviše da izađe napolje i da istražuje ili stvara? Ne. Dete ima svoja interesovanja i bavi se time bez ikakve nagrade. Činjenica je da su ljudi koji su najviše doprineli našem društvu, kao što su Ajnštajn, Njutn ili Galileo, radili to što su radili ne obazirući se na novac. Radili su ono što su želeli. Sam rad i njegovi rezultati bili su njihova nagrada.

Suština je u tome da novac nije stvarni pokretač ni za šta i misliti tako znači pretpostaviti da su ljudi prirodno lenji i pokvareni. Lenjost i pokvarenost su prozivod uslovljavanja koje je naš društveni sistem stvorio.

Da se vratimo sada na tehnologiju. Jasno je da se kvalitet naših života, barem što se tiče funkcionalnosti, umnogome povećao zahvaljujući prednostima tehnoloških oruđa koja smo stvorili. Od kosilice do pejsmejkera, tehnologija čuva živote i smanjuje vreme potrebno za obavljanje svakodnevnih, teških ili opasnih poslova. Ako samo malo bolje pogledamo, postaće nam jasno da je Tehnološki razvoj najvažnija institucija koju imamo i da težnja ka društveno-korisnoj tehnologiji (a ne oružju) treba da bude najveći prioritet naše kulture.

U isto vreme, tehnološki razvoj je doživeo uspeh zahvaljujući logičkom povezivanju misli i procesa, što se drugačije nazva "Naučna Metoda". Karl Sagan (Carl Sagan) je jednom rekao: „Društvo prihvata darove nauke, ali odbija njene metode“.

Ovo naročito važi za savremeno doba, u kome društvo ne uspeva da razume da nauka nije samo alat; njena funkcionalnost je gotovo univerzalna. Ona može da se primeni na društvo na nebrojeno mnogo načina.

Ako je činjenica da tehnologija poboljšava naše živote i da u materijalnom smislu najviše oslobađa ljude, zašto se njene metode ne primjenjuju na čitavo društvo?

Očigledno je da je naučni metod konstantno korišćen u izdvojenim sistemima, ali da nikada nije razmatran na širi način. Ovo je najviše posledica vekovima starih sujeverja koja se kose sa naučnom logikom i koja doprinise opstanku dogmatskog, zastarelog i vrlo romantizovanog pogleda na svet.

Ukoliko bismo mogli ponovo da izgradimo društvo, kako bismo postigli da ono bude što efikasnije, izdržljivije i humanije? Ovo je naša perspektiva. Jasno je da ne možemo da izgradimo društvo iz početka, ali poenta je jasna. Vreme je da prestanemo da mislimo o novcu i njegovim ograničenjima i da počnemo da mislimo o najrazličitijim mogućnostima koje postoje na Zemlji.

Iz ovakvog razmišljanja proistekao je koncept "Resursno-Bazirane Ekonomije". Venus projekat već duže vreme razvija ovaj koncept i njegove osnove su vrlo jednostavne. Najvažniji zadaci su nadgledanje, očuvanje i optimalno korišćenje resursa, informisanje i tehnološki napredak.

Na ovaj način ostaje vrlo malo prostora za subjektivnu interpretaciju, jer je to naučno izvedena strategija za konstrukciju društva. Odatle naučni parametri sami dostižu granice mogućeg.

Izvor: zeitgeistsrbija.org

Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima

Održivost

Kada govorimo o održivosti, često mislimo na trajnost, dugovečnost i brigu o sredini. Održiva praksa je, u suštini, ona koja uzima u obzir boljitak u budućnosti. Ova ideja se ne odnosi samo na fizički, materijalni svet, već i na mišljenje, verovanja, ljudsko ponašanje i društvo u celini.

Neodrživa praksa je ona koja ima neuravnoteženi negativni efekat, koji vremenom počinje štetno da utiče na pojedinca, društvo i/ili okolinu. Klasičnan primer je korišćenje Nafte kao izvora energije. Ovo se smatra neodrživim zbog činjenice da je nafta neobnovljiva i da, kada sagoreva, zagađuje sredinu. Sve što prouzrokuje nepovratno trošenje resursa ili dovodi do dugoročnog zagađenja, neodrživo je.

Isto tako, ako neka određena kompanija tokom proizvodnje stvara velike količine otpadnog materijala i zagađuje okolinu, i to se smatra neodrživom praksom, bez obzira na to šta proizvodi.

Isto tako, ako znanje ili materijali koji se koriste u proizvodnji nisu najkvalitetniji mogući, proizvod ne može da bude dobar, pa se čim on zastari ili se pokvari stvara dodatni otpad. U savremenom sistemu zasnovanom na profitu, gotovo sve što se proizvodi je diskutabilnog kvaliteta da bi moglo da bude konkurentno na tržištu. Drugim rečima, ako se dve kompanije takmiče u proizvodnji nečega, obe moraju strateški da razmišljaju o materijalima i dizajnu koji koriste i često prave ustupke na račun kvaliteta da bi njihov proizvod bio pristupačan. Rezultat je proizvod koji se kvari mnogo brže nego onaj koji je pažljivo napravljen od najkvalitetnijih materijala.

Ovo se u našem sistemu ne dešava iz dva razloga: 1) Kada bi neka kompanija koristila najbolji dizajn i najbolje materijale, troškovi proizvodnje bi bili veliki i ona bi izgubila konkurentnost na tržištu. 2) Kada bi proizvodi trajali dugo, ljudi ne bi imali potrebu da ih stalno menjaju, unapređuju i popravljaju, što bi dovelo do velikog smanjenja prihoda, broja radnih mesta i usporavanja privrede.

Ovo je, naravno, neodrživo po definiciji, pošto nasledna neefikasnost ekonomskog sistema vremenom stvara nepotrebno dupliranje proizvoda, otpad i zagađenje.

Ta činjenica nas dovodi do neodrživih ideologija.

Neodrživa je svaka ideologija koja navodi pojedinca ili grupu na neodrživo ponašanje. To što, na primer, fabrike koriste loše materijale za pravljenje neodrživih proizvoda, stvarajući pri tome ogromne količine otpada, rezultat je više sile poznate kao Monetarni ili Profitni Sistem. U Profitnom Sistemu ne postoji nagrada za održivost, jer je sistem izgrađen na konkurenciji i obnavljanju. U takvim okolnostima održivost je uvek podređena profitu, zato što opstanak kompanije zavisi od profita, koji je zasnovan najviše na smanjenju troškova i povećanju zarade. Zato su neodržive prakse, koje postoje u svim industrijama, rezultat mane koja leži u samoj osnovi ideološke ekonomske strukture.

Mnogi bi se u teoriji složili da su obilje resursa i proizvodi napravljeni od najizdržljivijih materijala da bi bili maksimalno održivi i efikasni dobra stvar. Ipak, ovakav način proizvodnje nije nagrađen u savremenom svetskom monetarnom sistemu, već se nagrađuje Oskudica. Oskudica i planirana zastarelost se nagrađuju zato što dovode do obrta profita i stvaranja novih poslova. Ova kratkoročna nagrada, na žalost, dovodi do dugoročnog uništavanja.

Sistem Slobodnog Tržišta je, zajedno sa svim ostalim podgrupama kao što su komunizam, socijalizam i fašizam, neodrživa ideologija, pošto je zasnovana na sklonosti da se životna sredina i društvo zloupotrebljavaju. Da bismo ovo pojasnili, reći ćemo da je svet koji se sam sa sobom nadmeće za posao, resurse i opstanak neodrživ, jer mu nedostaje spoljašnja savest.

Šta bi onda bila održiva ideologija?

Iako će na ovo pitanje odgovor stalno da se menja tokom evolucije, danas postoji koncept poznat kao Naučni Metod. To je proces istraživanja koji kroz najsavremenije metode učenja, merenja, testiranja i eksperimentisanja, pokušava da dokaže valjanost određenog shvatanja ili da nađe moguće rešenje konkretnih problema.

Primer bi bio problem sa automobilom. Kada automobil neće da upali, počinjete logično da razmišljate da biste našli izvor problema. Logika vam omogućava da se fokusirate na problem, pa ćete verovatno prvo da proverite da li ima benzina, pa mehanizam za paljenje i tako dalje. To je naučni metod primenjen na rešavanje problema. Nenaučna metoda za rešavanje takvog problema bila bi neka "nelogična" metoda. Ako vaš automobil neće da upali, bilo bi nelogično proveravati gume, zato što one nemaju ništa sa mehanizmima koji su povezani sa ovim problemom.

Na žalost, naš pristup problemima funkcionisanja društva je uglavnom bez logike i metodologije. Uronjen je u tradiciju, sujeverje i zastarele metode delovanja. Naučni pristup društvu koji koristi logiku i razum za procenu i reagovanje na društvena pitanja, prirodno bi težio samoodrživosti, jer ništa ne može da bude izolovano i odvojeno u takvom pristupu. Drugim rečima, moramo da prestanemo da posmatramo svet kroz vizuru sistema i ideologija stvorenih u prošlosti i da počnemo da ga posmatramo na najširi i najnepristrasniji mogući način. Jedini medijum koji podžava ovaj pristup je Nauka, a njeni darovi su bez sumnje dokazali svoju validnost. Zbog toga je vreme da počnemo da koristimo naučne metode u pristupu društvu.

Čak i brz pogled na načine funkcionisanja u savremenom svetu, pokazuje koliko se zapostavljaju razum, logika i primena nauke. Naše ekonomske strukture su zasnovane na sredstvima razmene i vrednostima koje nemaju mnogo veze sa stvarnim resursima i realnošću. Religija nastavlja da propoveda pogled na svet koji je progresivna naučna misao odavno poništila. Naš sistem rada je organizovan tako da ljudi moraju da budu zaposleni da bi zaradili novac koji im je potreban da prežive, dok je stvarni doprinos tih zanimanja društvu diskutabilan. Ovo dokazuje da radna mesta često postoje samo da bi primorala ljude da nešto rade da bi mogli da podržavaju ekonomsku strukturu. To je traćenje ljudskih života.

Sa mnogo aspekata dokazana je tvrdnja da su aktuelne društvene institucije neodržive. Da rezimiramo, svako naše delovanje na Zemlji mora da se zasniva na polaznoj premisi koja treba da bude što je moguće više empirijska, a ne zasnovana na mišljenju ili projekciji. Sa naučne tačke gledišta, resursi i ljudska pronicljivost su najvrednije stvari koje imamo. Ljudska inteligencija i svest, udružene sa pažljivim upravljanjem i korišćenjem zemaljskih resursa, su jedina dva ključna pitanja. Sve ostalo je zasnovano na tome. Zbog toga moramo da počnemo da primenjujemo pristup koji maksimalizuje obrazovanje, tehnologiju i upravljanje resursima.

Dok ovo ne uradimo, održivost će biti u opasnosti. Ovo je cilj Venus projekta i Zeitgeist pokreta.

Izvor: zeitgeistsrbija.org

Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima

Duhovnost

Duhovnost, čini se, za svakog ima drugačije značenje. Standardna definicija bi bila: "Osećanje smisla i svrhe; svest o samom sebi i o vezi sa onim što je veće od nas samih".

Religija i Misticizam trenutno imaju monopol nad Duhovnošću. Teističke religije obično smatraju vezu sa bogom ili božanskim stvoriteljem, duhovnom vezom, dok ljudi koji se bave Misticizmom pronalaze vezu sa natprirodnom silom ili moći. Najvažnije je, i skoro univerzalno, to da je duhovnost povezana sa "vezom" na jedan ili drugi način. U većini slučajeva, duhovnost se povezuje sa nečijim "mestom" ili "značenjem" u životu, šta god to bilo.

Ma koliko subjektivni mogu da budu, počinju da se primećuju promene u ovim pojmovima, zato što društveni napredak teži da prokrči put shvatanjima koja su preživela ispit vremena. Danas imamo mogućnost da se osvrnemo na daleku prošlost, proučimo šta je to što su naši preci smatrali stvarnim i uporedimo njihove ideje sa savremenim shvatanjima. Veliki broj duhovnih običaja iz prošlosti više ne postoji, jer se razumevanje prirodnih fenomena promenilo. Rane religije su, na primer, često žrtvovale životinje u određene svrhe. To se danas retko dešava, pošto se ispostavilo da se ne postiže željeni efekat i da je besmisleno. Isto tako, retko ko još priziva kišu i pokušava da utiče na vremenske prilike. Danas razumemo šta su to vremenski uslovi i znamo da rituali nemaju nikakvog dokazanog uticaja na njih.

Slično tome, statistički je dokazano da molitva Bogu ima malo efekta na ishod događaja. Da ne pominjemo da nema nijednog naučnog dokaza da Stvoritelj postoji, već da taj pojam potiče iz drevnih istorijsih literarnih spekulacija i tradicije.

Čini se da je Prihvaćena Religija na mnogo načina ukorenjena u perceptivnom nerazumevanju životnih procesa. To je pogled na svet koji često stavlja čoveka na drugačiji nivo od onoga na kom su drugi prirodni elementi. Ovaj "duhovni ego" je generacijama dovodio do dramatičnih konflikata ne samo među ljudima, nego nenamerno i do konflikta između ljudi i prirodne sredine.

Ipak, kako je vreme odmicalo, Nauka je pokazala da ljudska bića podležu potpuno istim prirodnim zakonima kao i sve drugo. Naučili smo da delimo istu atomsku podstrukturu sa drvećem, pticama i svim ostalim oblicima života. Naučili smo da ne možemo bez prirodnih elemenata, da su nam čist vazduh, hrana, sunčeva energija neophodni da bismo preživeli. Kada budemo razumeli Simbiotičku povezanost svega živog, počećemo da uviđamo da su naše veze sa planetom najdublje i najvažnije. Nauka je sredstvo pomoću koga ovo može da se izrazi. Naučni metod nam je omogućio uvid u prirodne procese i zato možemo bolje da razumemo kako se uklapamo u celokupan sistem života.

Ovo bi moglo da se nazove "duhovno" buđenje.

Naučno je dokazano da ljudi nisu nimalo drugačiji od ostalih oblika prirode i da je naš integritet onoliko dobar koliko je dobar integritet okoline čiji smo deo. To je potpuno drugačiji "duhovni" pogled na svet, zato što se fokusira na ideju o međuzavisnosti i povezanosti.

Neprekidna međupovezanost celokupnog života je neporeciva, ali je društvo ovo ne prihvata u potpunosti. Upravo zbog toga su naši načini funkcionisanja i percepcije u velikoj meri neuskladjeni sa prirodom i zbog toga destruktivni.

Priroda je naša učiteljica i sve društvene institucije i filozofije bi trebalo da budu izvedene iz ovog temeljnog i nepromenljivog "duhovnog" razumevanja.

Čim se duhovno buđenje proširi, društvo će da postane razumnije, mirnije i produktivnije.

Izvor: zeitgeistsrbija.org

Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima

Psihologija

Psihologija se često definiše kao "nauka koja se bavi mentalnim procesima i ponašanjem".

U savemenoj psihologiji preovlađujuće škole mišljenja su "Genetička" i "Bihejvioristička", ali je ova podela zasnovana na zastareloj podeli "na prirodu i vaspitanje".

Genetičari smatraju da je ljudsko ponašanje pre svega proizvod nasleđa i instikata. Često se na vestima čuju rezultati studija koje tvrde da su pronašle „genetsku predispoziciju“ za podržavanje određene političke partije ili pušenje cigareta. To je shvatanje koje podrazumeva da su ljudi na neki način programirani i da su čak i suptilne nijanse u našem ponašanju, kao recimo sklonost ka zavisnostima, genetske ili "instiktivne" na neki način.

Bihejvioristi, sa druge strane, smatraju da je ljudsko biće proizvod uslovljavanja koje se zasniva na uticaju okoline u kojoj osoba živi. To znači da je svako naše delovanje proizvod iskustva ili lančanog povezivanja misli koje su nastale razumnim učenjem. Mehanizmi delovanja/verovanja su, znači, posledica učenja, a ne nasledstva ili instikata.

Koje je od ta dva gledišta tačno? Jasno je da su oba donekle tačna. Naša potreba za preživljavanjem i reprodukcijom je u određenoj meri utisnuta/genetska, jer je u direktnoj vezi sa opstankom. Ipak, sam način na koji se opstanak ostvaruje je isključivo posledica društvenog uslovljavanja. Ukoliko osoba odraste u oskudici, u siromašnom okruženju sa ograničenim brojem radnih mesta, imaće veću sklonost da se uključi u ilegalne radnje da bi preživela, više nego, na primer, osoba odrasla u srednjoj klasi čije su osnovne potrebe zadovoljene.

Sa druge strane, izuzetno bogate osobe koje odrastaju u elitističkim porodicama i uslovljene su da misle da njihovo bogatstvo/klasa služi kao statusni simbol, često će da eksploatišu ljude koji rade za njih ili će da se uključuju u ilegalne radnje da bi potvrdile identitet ili društveni ponos, koji je, po njihovom mišljenju, stvaran.

Kada sve saberemo, 99% našeg ponašanja je odraz onoga što smo naučili u okrženju i sve temeljne studije ponašanja to dokazuju.

Ljudi ne postaju alkoholičari zato što imaju genetsku predispoziciju za to, nego zbog uticaja njihovih roditelja ili prijatelja. Ljudi koji su u detinjstvu zlostavljani, često zlostavljaju decu kad odrastu. Kada mediji promovišu određenu ideju u društvu, na primer „terorizam“, javnost postane ubeđena da je to istina i da predstavlja ozbiljnu pretnju, bez obzira na realnost. Činjenica je da smo ranjivi organizmi koji još uvek sazrevaju i da uvek podležemo uticaju, uslovljavanju i menjamo se u određenoj meri.

Ta mera je najčešće pod uticajem društvenih/ideoloških identifikovanja za koja su mnogi naučeni da misle da su nepromenljiva. To je paralizovano stanje svesti, jer ne postoji ništa u prirodi što može da potvrdi da bilo šta što znamo danas neće biti zastarelo u budućnosti. Jedan od retkih obrazaca za koji, za sada, možemo sa priličnom sigurnošću da tvrdimo da je tačan jeste činjenica da sva materija u prirodi kruži. Identifikovanje sa grupom shvatanja u korist sopstvenog integriteta je ozbiljan poremećaj našeg sveta, jer se samim tim svaka greška smatra slabošću. To je, naravno, apsurdno, jer je ukazivanje na greške način da svi naučimo nešto i toga ne treba da se plašimo.

Fric Perls (Fritz Pearls) je rekao: „Ljudska vrsta je jedina vrsta sposobna da naudi sopstvenom razvoju“. Važno je da ovo razumemo, jer su naši vrednosni sistemi, za koje smo ubeđeni da moraju da budu očuvani da bismo održali naše identitete, često prepreka novim shvatanjima i ličnom razvoju.

Institucije koje najviše doprinose očuvanju ove paralize su Teističke Religije i Monetarni Sistem. Teističke religije promovišu nepromenljiv pogled na svet, njihova shvatanja su zasnovana na „veri“, a to logika i nove informacije ne podržavaju. Monetarni Sistem je u svim zemljama zasnovan na Nadmetanju Za Rad i Radu Za Novac. Krajnje pojednostavljeno, „takmičarska oštrica“ može da opstane jedino pomoću samoodržavanja, a samoodržavanje/lični interes samim tim vodi do utemeljenih institucija koje ne teže promenama, jer to ugrožava opstanak njihovog poslovanja, vladavine i sličnog.

To je neodrživo.

Izvor: zeitgeistsrbija.org

Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima

Sociologija

Sociologija se često definiše kao "nauka koja proučava društvo i ljudske društvene interakcije".

Ovo polje razmatra Kognitivne i Materijalne društvene strukture. Primer Kognitivne Društvene Strukture je utemeljena institucija religije i to kako njeni postupci utiču na kolektivnu svest. Fanatični Hrišćani, na primer, gaje predrasudu da je ljudski "život" poseban i da je ubijanje nerođenog fetusa pogrešno. Istovremeno, monetarni sistem zasnovan na nadmetanju, stavlja u prvi plan ideje poput one da je nadmetanje najproduktivnije društveno stanje u koje čovek može da bude uključen.

Materijalne Društvene Strukture su, sa druge strane, veoma očigledne i postoje u obliku korporacija i vlada, od kojih svaka ima jak uticaj na društvo. Sve Materijalne Društvene Strukture se, naravno, pretapaju u Kognitivnu oblast, zato što uvek imaju ideologiju iza sebe.

Najopštije sociološko pitanje je "ljudska priroda" i njen uticaj na kolektivnu svest. Većina ljudi je, na primer, naučena da su ljudska bića po prirodi konkurentski nastrojena jedna prema drugima, i pretpostavljaju da je društveno raslojavanje i podela na klase takođe "prirodna ljudska sklonost".

Ovo je zabluda.

Ako posmatrate, na primer, čopor lavova, videćete da u većini situacija među njima postoji društvena hijerarhija i nasilno nadmetanje oko hrane. Ovo poređenje navodi ljude na pomisao da su rat, pohlepa i ego prirodne pojave i u ljudskom društvu. Ono što se, međutim, ne uzima u obzir, jesu Sredinski Uslovi koji deluju u svakom pojedinom slučaju. Čopor lavova živi u stanju Oskudice. Oni nemaju mogućnost da naprave zamke za hranu, niti im je ona dostupna u svakoj prilici. lavovi moraju da love i da se bore međusobno. Ova situacija prirodno stvara konkurenciju, oni MORAJU da budu agresivni jedni prema drugima da bi preživelli. Hijerarhija je, posledično, razvijena tako da najjači lav najviše dobija i tako dominira čoporom na stratifikovan način.

U savremenom ljudskom društvu se dešava potpuno ista stvar. Ljudi su živeli u oskudici još od samog postanka naše vrste. Međutim, kako je vreme odmicalo, postajali smo sve "civilizovaniji" zahvaljujući sposobnosti da stvaramo. Za razliku od Lavova, mi smo sposobni da pravimo oruđa i osmislimo procese koji ljude oslobađaju od teških poslova i problema, smanjujući Oskudicu.

Na osnovu ovog "uvida" možemo da zaključimo da bi se, kada bi oskudica mogla da se iskoreni, ljudsko ponašanje dramatično promenilo i da bi se prevazišli suparništvo, dominacija i stratifikacija.

Isto tako, neke staromodne ideologije, poput teističkih religija koje nisu prošle test vremena, propovedaju mit da su ljudi/društvo stvoreni na određen način. Katolička ideologija, na primer, tvrdi da su ljudi "rođeni grešni".

Ovo je apsurdno, staromodno shvatanje zasnovano na primitivnom razumevanju ljudskog ponašanja.

Ne postoji razlika između bebe Gandija i bebe Hitlera, okolina je ta koja oblikuje osobu, a time i društvo (i obrnuto).

Prema tome, do istinske Društvene promena će doći kada ukalonimo uslove koji uzrokuju neprihvatljive obrasce ponašanja koji truju naša društva. Zatvor, Policija i Zakoni su samo zakrpe i u suštini doprinose da se stvari vremenom još više pogoršavaju.

Da bi se ljudsko ponašanje promenilo na bolje, neophodna je rekonstrukcija čitave kulture.

Izvor: zeitgeistsrbija.org

Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima

Pošto sam dobio obećanje jednog "protivnika" Zeitgeist pokreta da će mi se suprotstaviti na ovoj temi, što radosno iščekujem, da ubacim par svojih misli na temu. Član sam i globalnog pokreta i Venus projekta, iako su moja znanja i veštine vezane više za jedan deo industrije koji ova dva instituta smatraju beskorisnim (ekonomiju mnogo više nego informatiku). Zašto sam se učlanio? Jer vidim da suludi koncept monetarne politike vodi čovečanstvo direktno u propast. Taj koncept je ljude naterao da se bore jedni protiv drugih da bi dospeli na vrh lestvice i obezbedili sebi i najbližima egzistenciju. U situaciji u kojoj se svi, uključujući pojedince i korporacije, bore samo za sebe i svoje interese, civilizacija ne može napredovati. Ne može jer ljudi jedni druge sputavaju u stvaranju uslova za kolektivni napredak čovećanstva. Uzmimo za primer naučnika koji oskudeva u resursima koji bi mu omogućili pronalazak leka protiv raka ili side, dok neko ko se bavi besmislenom profesijom poput brokera ubira milione dolara bonusa na godišnjem nivou. Doprinos naučnika je nemerljiv, dok je doprinos brokera ravan nuli.

Uzevši u obzir sve veću gomilu otpada koju stvaraju multinacionalne korporacije, sve lošiji kvalitet proizvoda, sve manje pažnje posvećene dobrobiti ljudi na planeti, sve veću gomilu odštampanog novca koji nije pokriven ni sa čim i sve veći broj veštački izazvanih sukoba širom sveta postaje sve jasnije da moramo napraviti fundamentalni zaokret u načinu razmišljanja i delovanja. Poslednji je trenutak.

Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima

ne znam nista o tom Zeitgeist pokretu, medjutim ne slazem se skoro sa nijednim zakljuckom iznetim iznad.

deluje mi sve kao samoizolacija jedne nezadovoljne grupe koja zeli da svoj pogled na svet prosiri i na ostale.

upitao bi, kako?

upravljanje masom ljudi ima odredjena pravila, svet je upravo ovakav pod deljstvom tih pravila. poremecenjem tih pravila dolazi do stete.

znaci, da li to Zeitgeist pokret zeli da svoj pogled prosiri covecanstvu silom (diktaturom) ili dogmom, finim ubedjivanjem?

sto se samog pokreta tice, opet deluju zakoni drustva. cim pokret postane masovan, pojavit ce se razna strujanja unutar njega. bez ``partijske`` diktature sve ce se razvodeniti i rastvoriti, izgubiti snagu.

da budem tacniji:

snaga > efikasnost ali promasen cin

liberalnizam, ne snaga > vidljiv cilj i nemoguce ostvarenje

i da zakljucim, moze se lobirati i lobiranje donosi korist uzoj grupi ljudi. na pr. pripadnicima pokreta. to ipak nece znatno promeniti svet...

Izmenjeno od strane člana shumica
Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima

Ni u jednom delu bilo kog materijala Zeitgeist pokreta se ne predviđa nasilan (ili bilo kakav drugi, kad smo kod toga) slom trenutnog društvenog uređenja. Zeitgeist pokret smatra da će se trenutno društveno uređenje srušiti samo od sebe, onog trenutka kad svetski finansijski sistem ne bude mogao sprečiti "pucanje balona". Kad (ne ako, kad) se to dogodi, čovečanstvo će imati dve alternative: totalnu anarhiju i uništenje ili fundamentalnu reorganizaciju i procvat. Pokret predlaže da u novom svetu vodeću ulogu preuzmu nauka i tehnologija, da nestanu sve prepreke razvoju istih, da se dostupni resursi koriste na najekonomičniji mogući način i na dobrobit svih stanovnika planete i, kao najvažnije, nestanak monetarnog sistema. Ne predviđa postojanje vlade u bilo kakvom obliku. Ne želi da preuzme vođenje bilo čega, jer ne predviđa vođenje uopšte. Smatra da će nestankom monetarnog sistema prestati potreba ljudi da se bore jedni protiv drugih zarad finansijske koristi i resursa, da će nestankom oskudice najveći deo kriminala biti automatski eliminisan, da će usled toga prestati potreba za vojskom, policijom i zatvorima... da će naučnim metodama biti eliminisano sve što koči razvoj civilizacije.

Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima

nije li to sto pises, idealizam?

zasto bi prevladala nauka, posle finansijskog sloma?

zasto bi uopste doslo do finansijskog sloma?

kako moze ne-silom da se promeni bilo sta u svetu?

nisu li slicni idealisti i komunisti ili Jehovini svedoci?

druga stvar je:

svet ce voditi nauka i tehnologija...

kako, zasto?

ko ce primoravati mlade narastaje da uce?

ko ce davati resurse naucnicima da se bave time?

Sovjetski Savez je delimicno bilo i tehnokratsko drustvo. Sta je problem sa tim drustvom? Nisu uocili pravilan cilj! Hteli su menjati prirodu, naucnici su smatrali da prirodom treba ovladati. Rezultat su bili ogromno trosenje resursa, ogroman uticaj na prirodu i zatrovanje cele drzave, cak deo i radioaktivnim zagadjenjem. Sve to zato jer nije bilo dovoljno svesti o opasnostima zagadjenja.

``Vladavinom`` nauke, nije zajamceno bolje drustvo!

seti se principa:

snaga > efikasnost ali promasen cin

liberalnizam, ne snaga > vidljiv cilj i nemoguce ostvarenje

Izmenjeno od strane člana shumica
Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima

Ne bih Zeitgeist pokret uporedio sa Jehovinim svedocima iz mnogo razloga koje ne bih preterano objašnjavao.

Zašto bi nauka preuzela? Jer nauka ne posmatra stvari onakvima kakvim želi da one izgledaju, već onakvima kakve jesu. Ona nije podložna različitim tumačenjima, ona nema interesa u tome da nešto prilagodi bilo čemu. Ona bi popisala resurse planete, odredila najekonomičniji način njihovog prikupljanja i obrade, najlakši i najbrži način njihovog transporta i obezbedila da budu svima ravnomerno dostupni. Ona bi našla način da iskoristi alternativne načine prikupljanja energije i rešila energetske potrebe planete za hiljade godina unapred. Mi danas imamo tehnologiju koja bi to sutra ujutro mogla odraditi, ali je ona dostupna samo institucijama uništenja - vojskama i vladama, dok naučni instituti muku muče za svaku paru koju treba da dobiju.

Od početaka do danas, ljudi širom planete se bore jedni protiv drugih uz tvrdnju da se bore za svoj opstanak i blagostanje. Tom borbom će uništiti preostale resurse, pa će opstanak svih nas biti ugrožen. Opstanak i blagostanje svih nas može biti dostignut samo ako se svi posvetimo zajedničkom cilju, a ne gomili pojedinačnih suprotstavljenih ciljeva... Blagostanje je moguće za sve nas, koliko god to delovalo daleko u društvu u kojem postoji nekoliko hiljada modela mobilnih telefona koji nakon 5 godina odbačeni truju planetu.

Mladi će imati priliku da se bave onim što vole umesto unapred pripremljenim robovskim poslovima koji ubrzano nestaju jer su mašine jeftinije od ljudi. Time će dati maksimalan mogući doprinos razvoju civilizacije. Neće takav sistem dovesti do stvaranja lenjivaca, jer je jedna od najvećih ljudskih potreba ta da budu korisni, da budu prepoznati, uvaženi zbog svog truda. Sistem kojim vlada nauka uvažava ljude koji doprinose.

Nestankom ekonomskih, nacionalnih, verskih, kulturoloških, državnih i drugih razlika, razvio bi se duh zajedništva. Prestalo bi suludo takmičenje u kojem jedni drugima podmećemo nogu u trci za profitom, i počela bi zajednička borba za napredak kompletne rase. Znam da deluje kao utopija. Nije. Samo smo naučeni na razlike i hranimo se njima. Istina je jednostavna - nema stvarnih razlika među nama, samo fikcija. Svi ljudi na planeti imaju iste potrebe - topli dom, krov nad glavom, nekoga da ga zagrle... to je ostvarivo ako prestanemo da se ubijamo zbog boja na krpama koje nazivamo zastavama i teritorija koje nazivamo "svojima".

Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima

Ono sto omogucava zajednici da opstane jeste to da zajednistvo slozeno zarad nekog dobra. Kako bi to dobro odredio kao samo zajednistvo koje deluje u skladu sa moralnim uverenjima,a sluzi se sa logosom.Tako da bi zajednistvo bilo ono sto povezuje ljude,jer ljudi drustveni. Ukoliko ljudi ne bi bili u zajednici,ne bih imali to opste dobro,a ako bi neki pojedinci bili izdvojeni iz zajednice ono bi bili ili bogovi ili zveri. Prvi i osnovni stupanj zajednistva jeste porodica. Bez porodica ne bih bilo ostalih i vecih delova zajednice. Sastav domacinstva su ,gospodar,otac,deca,supruga i supurg.Domacinstvo cini dom,potom vise domova cini selo, vise sela grad ,vise gradova drzavu. Zasto se zajednica uvecava? Sta coveka nagoni da uveca zajednicu? To je svakako zadovoljenje potreba. Kako hrane,tako i ispunjenje svrhe coveka.Svrha coveka je da se ostvari u zajednici.Mogucnost dobrog zivota je u drzavi,jer drzava omogucava zajednicu,a covek po prirodi pripada zajednici,tako da bi drzava bila prirodna zajednica.Prema tome se jasno vidi,spram teze da je covek drustvena zivotinja,kada bi se covek samo tako odredio,nesto u tome bi nedostajalo. Sta to omogucava drustvenost coveku? Sta omogucava vezu izmedju ljudi? Dakako to nije samo njihova pojava,vec i moc govora,pa tako i uma za razliku od zivotinja,mogu vise toga da izraze. Prvenstveno zbog toga sto mogu komunicirati,potom sto imaju razvijen osecaj za dobro-zlo,korisno-nekorisno,pravedno-nepravedno. I to je ono sto omogucava drustvenost,tj vezu u kojoj zajednica opstaje.Pored teze da je covek drustvena zivotinja,nalazi se da je on po svojoj prirodi politicko bice. Pod politickim bicem se odnosi na prakticno bice,znaci da ono deluje u zajednici,usavrsava zajednicu. Kako bi zajednica opstala nuzno moraju postojati herarhiski red i samo uredjenje. Evo uzmimo porodicu kao najjednostavniji primer. U porodici postoji otac,majka,deca...ako razlike ne postoje kao ti tvrdish,onda bi deca mogla da vladaju roditeljima ili da ih deca vaspitavaju. Uocavas razliku u ovome? Normalno da deca ne mogu da vaspitavaju,vec da budu vaspitavana. Zasto? Zato sto nisu dovoljno razvijena,pocevsi od njihovog uma pa sve do telesnih sposobnosti. Dakle ,otac i majka su napredniji,sposobniji i oni moraju biti na vrhu herarhije u porodici. Isto vazi i za jednu vrlo kompleksu zajednicu zvanu drzavom. Drzavom ne mogu upravljati nepismeni ljudi,kriminalci(dobro kod nas oni mogu :smeh: ),lopovi koji su tek izasli iz zatovra...jer nemaju sposobnost da upravljaju. Dakle, oni koji su najsposobniji imaju tu moc da vladaju. Kako bi se pokazala znatna razlika izmedju drzavnika i prosijaka. Nuzan red razlika.

Da uzmemo misljenje kao primer ,svaki covek je jedinstvena jedinka,toliko jedinstvena da se ni matematickom permutacijom ne bi doslo do konacnog broja,koji bi tvrdio neku slicnost s nekim ili konacan broj jedinstvenosti. Covek po sebi je jedinstven,ali za sebe je razlicit. Znaci u odnosu sa drugima je razlicit,samo zbog njegovog cenjenog misljenja. Misljenje kao takvo je jako slozena materija i ono mora biti razlicito od drugih. Otuda i pocivaju razlicita politicka vidjenja,duhovna...pa cak i ovaj pokret je toliko razlicit od svega sto smo do sada znali. ALi taj pokret tvrdi da se cela planeta i svi ljudi na njoj pretvore u nekakav jedinstven organizam u kome ne bi bilo razlika. Po meni to samo u bajci moze da se ostvari ili na nekoj manjoj zgradi. Zasto? Zato sto pre svega kako malo pre objasnih, ljudi nisu isti,jedino po cemu bih mogla da ih izvedem da su isti jeste da nema osobe koja nije u svakom trenutku ono sto je bila i ono sto ce biti....ali pogledaj tu raznolikost,oni jesu po prirodi isti,ali po svojoj manifestaciji sebe izuzetno razliciti....i ti mafiesti cine ove ogromne razlike koje postoje u istoriji i postojace nadalje. A duhovnost o kojoj govore je toliko prazna i smeshna,da mi je sramotno da opisujem,a sad sam se vec umorila od pisanja na ovu temu :kez: . Tako da cu nastaviti svoje kriticko misljenje da iznosim u daljim postovima,kada prostudiram ostale poglede. Hvala na paznji i dovidjenja :smeh:

Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima

Čovek može istovremeno biti u pravu i fundamentalno grešiti, kao ti lenjka u prethodnom postu. Kako?

Ponajpre, država nije prirodna zajednica, niti to može biti. Potreba za državom je nastala rastom populacije na planeti, samim tim i rastom njihovih potreba i nemogućnošću da oni urede svoje međusobne odnose na zadovoljavajući način. Prvobitnoj populaciji država nije ni pala na pamet, jer su naseljavali mala područja i sami bili malobrojni, a nisu ni stupali u kontakt sa drugim naseobinama. Imali su sve što im je potrebno na malom prostoru koji ih okružuje. Kako je zajednica rasla, tako su rasle i potrebe za resursima, što ih je navelo na širenje teritorije koju zauzimaju. To je dovelo do potrebe za hijerarhijskom strukturom, potom za državom i... ostalo znamo.

Drugo, u porodici postoji logična hijerarhijska struktura, ali u savremenoj državi ne postoji. Znam da koncept demokratije deluje primamljivo, ali on ne dovodi najbolje među nama na vlast, već najgore. Dovodi one koji žele vlast, ne one koji je zaslužuju. Vlast je postala svrha samoj sebi, ne vodilja ka sveopštem napretku. Lekovi protiv raka, side, dečije paralize čekaju na finansiranje, i ne budu finansirani jer nisu isplativi. Alternativni izvori energije čekaju na primenu jer prethodni nisu potrošeni i neko drži monopol nad njima. Zemlja je zatrpana tonama otpada jer se proizvodi prave da potraju do kraja garancije, a ne što duže... mogli bismo ovako doveka.

Treće, zaista ne znam odakle ti ideja da je svet koji predlaže Zeitgeist pokret svet ljudi bez razlika. Drugi put već to kažeš i ja i dalje ne razumem zašto. Određene razlike bi nestale, ali to su upravo one razlike koje sprečavaju ljudsku rasu da dostigne svoj puni potencijal.

1. U svetu u kojem svi građani imaju jedan cilj - da što bolje žive i što više unaprede svet u kojem žive - politika je suvišna.

2. U svetu u kojem ne postoji veštački izazvana oskudica nema potrebe da se ljudi odaju kriminalu da bi opstali.

3. U svetu koji je globalno selo nema potrebe za ograničavanjem slobode kretanja državnim i drugim granicama. I tako dalje...

Razlike koje su zaista bitne bi opstale. Neko ima smisla za medicinu, neko za fiziku, neko za hemiju, neko je rođeni slikar, neko filozof, neko lepo peva, neko uživa u poljoprivredi, neko voli da popravlja stvari, neko je dobar psiholog... društvo koje Zeitgeist predlaže ohrabruje ljude da postanu ono što žele, ne ono što je korporacijama potrebno. Ako nešto želiš, to ćeš učiti i raditi s voljom i energijom, što će dovesti do rezultata, a oni će dovesti do društvenog priznanja. To je svet u kojem svako ima šansu, a ona ne zavisi od mesta rođenja, državne politike, ekonomskih kriza i slično.

Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima

Mi danas imamo tehnologiju koja bi to sutra ujutro mogla odraditi, ali je ona dostupna samo institucijama uništenja - vojskama i vladama, dok naučni instituti muku muče za svaku paru koju treba da dobiju.

niko se nece dobrovoljno odreci ni tehnologije, ni blagostanja. mirnim putem to se ne moze postici. silom uzeti naucnici nece. znaci oni mali slabiji naucnici ce postati politicari i eto nas opet tu gde smo danas. lepa je ideologija koju tumacis, ali nikada nece svet postici saglasnost oko toga.

Lekovi protiv raka, side, dečije paralize čekaju na finansiranje, i ne budu finansirani jer nisu isplativi. Alternativni izvori energije čekaju na primenu jer prethodni nisu potrošeni i neko drži monopol nad njima. Zemlja je zatrpana tonama otpada jer se proizvodi prave da potraju do kraja garancije, a ne što duže... mogli bismo ovako doveka.

Treće, zaista ne znam odakle ti ideja da je svet koji predlaže Zeitgeist pokret svet ljudi bez razlika. Drugi put već to kažeš i ja i dalje ne razumem zašto. Određene razlike bi nestale, ali to su upravo one razlike koje sprečavaju ljudsku rasu da dostigne svoj puni potencijal.

1. U svetu u kojem svi građani imaju jedan cilj - da što bolje žive i što više unaprede svet u kojem žive - politika je suvišna.

2. U svetu u kojem ne postoji veštački izazvana oskudica nema potrebe da se ljudi odaju kriminalu da bi opstali.

3. U svetu koji je globalno selo nema potrebe za ograničavanjem slobode kretanja državnim i drugim granicama. I tako dalje...

i opet ne!

ne mozes svakome dati lek, jer nema toliko lekova na svetu. ako povecas proizvodnju leka, gubis na drugim resursima.

da, postoji vestacki izazvana potreba potraznje, ali ta potraznja pojacava proizvodnju. tvoja logika mnogo lici na komunisticku ideologiju a u toj ideologiji u SSSR jedino je vojna industrija napredovala. industrija za stanovnistvo je zakrzljala jer nije bila proizvodnja pobudjena ekonomskim zakonitostima, vec direktivom, apelujuci na svest gradjana. SSSR, ni za 70 godina nije uspela da podmiri potrebe svojih gradjana.

jedino resenje da svi dobiju sva zeljena dobra je pobudjivanje proizvodnje raznim administrativnim merama, ali uz zakonitosti trzista. time ce dobra postati jeftina i bit ce raspoloziva svima. da, kada svi budu imali ta dobra, planeta ce vec biti zatrovana, znaci ipak ne mogu svi doci do svih dobara. :blink:

Izmenjeno od strane člana shumica
Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima

..... tvoja logika mnogo lici na komunisticku ideologiju ......

baš nešto od sinoć čitam.. pa evo samo što zaustih, ti reče ono što sam naumila da kažem.

Ovo je ideologija komune.. :neznam: pjuR komunizam..

copy-paste. :roll:

Lepo je to.

Što kaže Ela - "lajkam" :lol: ja komunizam.. so maČ :ok:

A L I

nema od toga ništa, bar ne dok je planeta u kandžama ovih i njima sličnih strvinara

Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima

kada svi budu imali ta dobra, planeta ce vec biti zatrovana, znaci ipak ne mogu svi doci do svih dobara. :blink:

Kapitalizam podrazumeva da će želja za novčanom nagradom i društvenim priznanjem uticati na ljude tako što će ih naterati da se što više potrude i da budu što bolji u poslovima koje obavljaju, tj. da će doći do zdrave konkurencije koja će gurati svet napred. To je funkcionisalo prilično dugo. Ali, način na koji ekonomija danas funkcioniše je daleko od toga. Danas je profit bog i batina, ne takmičenje, ne konkurencija. Njemu je sve podređeno. Povećanje profita zahteva:

- smanjenje troškova izrade (korišćenje nekvalitetnih/jeftinih materijala)

- smanjenje troškova zarada (selidba postrojenja u zemlje sa jeftinom radnom snagom, automatizacija poslovanja)

- potrebu ciklične potrošnje, kako bi se osiguralo konstantno ostvarivanje što većih stopa profita

Kakvu situaciju to prouzrokuje? Uređaji se ne prave da budu kvalitetni i da što duže traju (što bi bilo najbolje za ljude), nego da potraju taman toliko da moraju biti zamenjeni u određenom periodu. Bilo da je u pitanju zastarelost (računari, telefoni), učestalost kvarova (bela tehnika) ili lomljenje usled nekvalitetne izrade (nameštaj). E, to dovodi do zagađenja! Stare uređaje bacamo i zamenjujemo ih novim koje ćemo baciti kroz godinu, dve, tri.

Svi mogu dobiti sva željena (ne željena već potrebna) dobra, itekako mogu! Postaću papagaj, ali ako se svi resursi troše maksimalno odgovorno, sa što manjom količinom otpada prilikom izrade proizvoda, ako se proizvodi prave maksimalno kvalitetno kako bi što duže trajali, ako su njegovi delovi zamenjivi kako ne bismo morali bacati ceo uređaj ako jedan deo zakaže... naravno da takav model obezbeđuje svima sve što im je potrebno. Da li je bolje proizvesti milijardu (lupam, na osnovu broja domaćinstava na svetu) frižidera koji će trajati ceo životni vek jednog čoveka ili za vreme tog životnog veka proizvesti i baciti na desetine milijardi tih istih frižidera? (Recimo, u SAD godišnje bude prodato 10 miliona frižidera. Za ceo životni vek jednog čoveka bude prodato 800 miliona frižidera samo u SAD. A SAD imaju manje od 400 miliona stanovnika, dakle potrebno im je oko 100 miliona frižidera. Dakle, 700 miliona će ih trunuti na otpadu do moje smrti.) Da ne govorim o tome da na svetu postoji 5 milijardi ljudi koji poseduju bar jedan automobil, na kojem do kritičnog kvara dođe jednom u deset godina. Količina otpada je nemerljiva.

Ti posmatraš ZP iz vizure trenutnog stanja, ja ga posmatram iz vizure potencijalno dostižnog stanja. Treba izaći iz kaveza da bi se videlo nebo. :)

P.S. komunizam = kapitalizam = fašizam = teizam - svi zagovaraju konačno rešenje na svetu koji nije konačan, koji se stalno menja.

Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima

pa vidi:

ako fabrika nije maksimalno produktivna, onda radnici dzabalebare, znaci takvo drustvo ima veci koeficijent neradnistva od kapitalizna, sto opet dovodi do toga da ce se manje podmirivati potrebe ljudi.

tamo gde se maksimalno isceduje profit, radnici su adaptibilniji, sposobniji... ako manje rade, njihova radna kvaliteta opada.

trajni proizvodi iziskuju vise materijala, sto dovodi do toga da bacamo vise jer ljudi zele imati uvek novije stvari od komsije. (koliko si samo mobilnih telefona promenio ovih godina, iako ti i taj najstariji sluzi svrsi). resenje je u efikasnoj reciklazi i to se vec radi. jeftinije je razbiti flasu od piva i od krhotina napraviti novu flasu, nego vracati cele flase u pivaru i ponovno ih oprati.

upravo jeftin proizvod ce biti dostupan svima. nije problem ako je za jednokratnu upotrebu, uslovom da je pristupacan (novcano).

i danas postoji konkurencija, pogledaj samo da su sada Google i Apple najjaci i Microsoft sa Intelom sada mora kupiti Nokiu, da bi im parirao.

Svi mogu dobiti sva željena (ne željena već potrebna) dobra, itekako mogu!

ne znam koliko si citao o tome, da je svaka kineska porodica pre 10 godina imala frizider, planeta bi sada bila zatrovana freonom.

tako je to i u auto industriji, i bilo cime drugim.

Izmenjeno od strane člana shumica
Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima

Join the conversation

You can post now and register later. If you have an account, sign in now to post with your account.

Gost
Odgovori na ovu temu...

×   Pasted as rich text.   Paste as plain text instead

  Only 75 emoji are allowed.

×   Your link has been automatically embedded.   Display as a link instead

×   Your previous content has been restored.   Clear editor

×   You cannot paste images directly. Upload or insert images from URL.

×
×
  • Create New...