Smucalica 5,972 Posted December 31, 2014 Report Share Posted December 31, 2014 Pamtiću je po odlascima dragih ljudi... kažu, otišli su na neko lepše i mirnije mesto, a ja se još uvek ne mirim sa tim... Pamtiću je po velikoj emotivnoj praznini koja me je obuzela i ne pušta... Pamtiću je po jednoj ljubavi koja me pomera... Pamtiću je po moja dva čeda koja me drže na nogama i daju razlog da guram i dalje... Pamtiću je po nekim poznanstvima i susretima koja su mi vratila veru u dobro u ljudima... i tako... pleSachica and Mia 2 Quote Link to post Share on other sites
gresan 1,851 Posted December 31, 2014 Report Share Posted December 31, 2014 Imam vala po čemu!!! Prvo po ljudima koje sam upoznao, a i po onima koje znam a proveo prelepe trenutke sa njima i koji su deo SVEGA što me raduje. A onda po knjigama....deci i druženju sa njima. Po jednom lepom letovanju i po tome što se sin prvenac prvi put otisnuo sam u svet i stvaran život. Po veteranima sa kojima igram i dušom i nogama svake srede i po dva nastupa na sceni i divnoj energiji koju smo podelili sa svima kojima je igra centar duše. Po ponovnom povratku u studentsku klupu. Po Švedskoj. Ima toga još...ali neka nešto ostane i "samo za moje oči"... Smucalica, Morpheus, Adrijan and 2 others 5 Quote Link to post Share on other sites
Morpheus 5,112 Posted December 31, 2014 Report Share Posted December 31, 2014 Po tome što sam napokon na pitanje "radiš li?" mogao dati potvrdan odgovor. Uz "ali" i uz "fali", ali potvrdan. Po mnogo vozova i mnogo Beograda. Nije bila baš neka godina. Sledeću ćemo bolje organizovati. Mia, Adrijan, Smucalica and 2 others 5 Quote Link to post Share on other sites
Smucalica 5,972 Posted December 30, 2016 Report Share Posted December 30, 2016 Ovih dana razmišljam o svim dešavanjima koja su obeležila ovu godinu...Pamtiću je po mnoštvu rastanaka, iščekivanja i sastanaka...po velikoj ljubavi koja je na stabilnim nogamai koja je moj oslonac i nada...Moji dečaci rastu u prave, ozbiljne dečkićei srećna sam što se sav trud i briga oko njih pokazuju ispravnim......na kraju, pamtiću je po velikom gubitku, bolu... po besu, ljutnji i nemiru...po ovom strašnom osećaju koji je tu...gomili pitanja da li je zaista morala da me napusti Mala Vila......ne znam... sve u svemu, teška godina Mia 1 Quote Link to post Share on other sites
vesticara 6,022 Posted December 31, 2016 Report Share Posted December 31, 2016 (edited) Ovu godinu ću pamtiti po brzom i burnom prolaženju dana.Žestoka godina, Isrcepala me kako što odavno ni jedna pre nje nije....Morać u sledećoj bolje da se organizujem, da se manje dajem, jer mi izgleda "istekla garancija" Edited December 31, 2016 by vesticara luminica 1 Quote Link to post Share on other sites
Smucalica 5,972 Posted December 30, 2017 Report Share Posted December 30, 2017 Ovu godinu ću smatrati jednom od onih godina... sa velikim G pamtiću je po zlobnim i zavidnim ljudima, po teškim rečima i uvredama za navek,po razočarenjima, po maltretiranju i grubosti,po ispolivenim suzama, nesanici i skidanjem ružičastih naočara...Pamtiću je po velikim rezovima i tačkama na razne strane... dosta je bilo, aman A onda, sa druge strane...Pamtiću je po ljudima koji su bili i ostali uz mene,po ljudima sa velikim osmehom, toplim očima i zagrljajem koji leči po mojim dečacima koji su prihvatili i razumeli sve...I napokon- priča se i nakon 25 godina završila... kako god, ali se završila vreme je da ovoj godinici vreme joj je da se pakuje.. Mia, Adrijan and Morpheus 3 Quote Link to post Share on other sites
Mia 6,075 Posted January 2, 2018 Report Share Posted January 2, 2018 Uh.. mnogo ljudi.. mnogo dešavanja, neprospavanih noći.. Prva polovina godine je tekla sasvim pristojno.. osim što sam zeznula hrskavicu na kolenu.. i to je rešeno - spalila sam krštenicu Od juna je počelo da me šiba.. odlazili su mladi ljudi.. na neko lepše mesto.. i ta ''mladost'' nema veze sa godinama. Svuda me je bilo i nigde me nije bilo - bukvalno. Osim za dete i oca - naravno. Volela bih da navedem konkretne stvari, situacije, ali ne bih završila pisanje do sutra. Nekako sam se iskristalisala u smislu da stavim ogradu oko sebe na reči i obraćanja sa ''slatka moja'' (da me se maneš )Da su drugari u okruženju, a ne tamo gde zarađujem za 'leba.. što ne znači da sam neprijatna, ali da sam hladna - jesam.. Da je rame, na koje naslonim glavu posle skoro svakog dana, još uvek tu za sve moje misli.. rojeve.. pitanja Da malac raste u pristojnog dasu, da ima stav.. da postaje i opasan igrač.. jer zna kako verbalno da dođe do svog cilja kada nešto želi. I obratno. I dalje se mnogo smejem, i kada mi nije do smejanja - terapijski.. i dalje plešem, kada mi nije do plesa.. držim se u vinklu. Kako tako, ali se držim U jednom momentu sam, pišući sve ovo uhvatila sebe da plačem. Suze u ovom momentu prihvatam kao dobrog saveznika. Lepa.. bolna godina je iza mene.. svesna sam da me čeka još lepša i bolnija. #samojako Adrijan and Smucalica 2 Quote Link to post Share on other sites
vesticara 6,022 Posted January 14, 2018 Report Share Posted January 14, 2018 Uh...evo malo i mene Ovu godinu ću pamtiti baš to tom "UHhhhhh".....naporna godina, žestoka, puno pritisaka..... (sad bi ja volela da umem kao smuca ili goga pričam o tome a ne kažem konkretno al' ne umem... ) ma sve u svemu jedna radno teška godina.Od polovine novembra kada su ušli izvođači radova Fondacije Novak Đoković na zameni stolarije u vrtići nisam imala ni popodneva ni vikenda!! "živela sam u vrtiću".....sve to uz prisustvo dece u objektu...pa prosvetna inspekcija..pa sanitarna...pa studenti,....pa krećenje vrtića sa roditeljima......pa novogodišne radosti....i onda sam novogodišnje praznike provela bolna bolesna... Počnem da radim, i drugi dan ajdmo da okrečimo još te kancelarije koje imalo smisla da kreče roditelji....pa tako treći dan...pa četvrti.. E onda sam mahnula "tetkama" i otišla na "zarađene" dane (niko mi to neće platiti ako ja ne "isplatim sama sebe"!!) .Otišla u moju šumu....i 10 dana nisam radila ništa!!! Sad mogu da nastavim dalje....čeka nas još par sitnijih stvari, jedna velika- otvaranje vrtića....ali to će upasti u sledeću godinu. Smucalica, Mia and Adrijan 3 Quote Link to post Share on other sites
vesticara 6,022 Posted April 25, 2018 Report Share Posted April 25, 2018 Po Fondaciji Novaka Đokovića..po izgaranju na poslu...po "srčki"..po prestanku pušenja...po kraju studiranja (snajkinom) po kupovini stana ćerki...ajaooooooooooooooo što je "rodna ova 2018" Adrijan, Mia and Smucalica 3 Quote Link to post Share on other sites
Smucalica 5,972 Posted January 23, 2019 Report Share Posted January 23, 2019 Prošlu godinu ću pamtiti po zaista teškim danima, mučnim situacijama,danima sve bzvz u krug, bez izlaza,ružnim vestima, bahatim ljudima...ovoj glupoj dijagnozi i porazu kad sagledam šta mi se desilo... A onda, ljude koji su mi dragi sam sačuvala i volim ih i vole me,i dalje sam tu za njih i oni za mene I u ovim matorim danima uradila sam nešto što je trebalo odavno učiniti;položila sam vozački ispit i poslednjeg dana prošle godine kupila auto Pa, sad kad se zbroji sve... dobro sam i dobro je...Dve hiljade devetnaesta godino - spremna sam! Morpheus, vojo, Mia and 1 other 4 Quote Link to post Share on other sites
luminica 2,120 Posted September 16, 2019 Report Share Posted September 16, 2019 Nije kraj godine,ali meni ovaj period od septembra prosle do ovog septembra cini bas period koji cu zapamtiti.Zvanicno sam radila,nakon dugog perioda kad sam radila ili u sivoj ili u totalno crnoj zoni.Pogodio se trenutak da im treba neko sa mojim iskustvom i znanjem,a meni je neophodno jos izvesno vreme da radim da bih imala godine staza za penziju.Tako sam imala prilike da licno dozivim sve uslove zaposljavanja i rada danas.Od produzavanja ugovora na mesecnoj bazi,nepostovanja ni jedne stavke iz istog do mobinga i ucenjivanja.Krajem avgusta su mi ponudili takve izmenjene uslove ,van ugovora koje nisam htela da prihvatim,pa su mi se zahvalili.Meni ostaje jedno veliko iskustvo i spoznaja pod kojim uslovima danas ljudi rade. Citam trenutno 'Price sa Kolime'-Varlama Salamova o ljudima koji su prezivljavali u sovjetskim gulagima,jedna od recenica je da su ti logori budili u ljudima ono najgore,da su u njima gubili ljudskost.Malo je grubo poredjenje,ali u firmi u kojoj sam radila takva je atmosfera i odnosi da takodje iz ljudi isplivava ono najgore.Potkazivanje,ulizistvo,pakost,nehumanost da sam ja ostala bez teksta.Moj sin kaze da je u vecini firmi tako i da sam ja samo ostatak iz -onih- vremena i u sustini nenavikla. Mia 1 Quote Link to post Share on other sites
Mia 6,075 Posted September 23, 2019 Report Share Posted September 23, 2019 Razumem te u potpunosti. Nemoj da mi zameriš što ti stajem na muku, ali da li postoji neki drugi posao, koji nije usko vezan za tvoju struku, koji bi mogla da radiš,da bi ostvarila svoje pravo na penziju? Da, vreme je (moje iskustvo) kada se ujeda, kada doživljavaš neprijatne situacije od onih, za koje bi možda ruku u vatru stavila.. tako da postoji uvek ono: ''uzmi ili ostavi''. Ja sam ''uzela'', oni sa kojima sam bliska, znaju kroz šta sam prolazila i kroz šta prolazim. U jednom momentu dođeš do tačke kada ''utrneš'' i nastaviš da radiš, ali ne po svaku cenu (mislim na zdravlje) . Svet je surov.. a ja mu se osmehujem. Quote Link to post Share on other sites
luminica 2,120 Posted September 25, 2019 Report Share Posted September 25, 2019 O,radim ja odavno ono sto nije vezano za moju struku,ali je sve to ili pp ili s vremena na vreme pa prodje neprijavljeno.Ovo je,posle niza godina,bilo bas iz struke.A ponudu nikako nisam mogla da prihvatim,kosi se i sa moralnim i zakonskim i svim ostalim principima.Previse za mene.Nas penzioni zakon je sad tako divno izmenjen ,po ugledu valjda na onaj iz Japana,da svake godine kao da trcis ka nekom imaginarnom cilju koji je ,taman kad pomislis da si ga dostigao,pomeren jos dalje.Tako i ja.Fali mi nesto malo meseci do minimuma radnog staza,pa da cekam godine zivota(ako ih docekam},a za to vreme lestvica ce otici jos stepenik gore i ...dzabe se nerviram.I ja se smejem. Quote Link to post Share on other sites
Mia 6,075 Posted January 7, 2020 Report Share Posted January 7, 2020 Ne znam ni šta bih pre pisala.. mnogo toga lepog.. i manje lepog se izdešavalo.. Zapamtiću da je vreme da počnem da zaboravljam. Smucalica 1 Quote Link to post Share on other sites
Morpheus 5,112 Posted January 7, 2020 Report Share Posted January 7, 2020 Rad, hroničan nedostatak sna, totalni i apsolutni nedostatak života van radnog mesta. Smucalica 1 Quote Link to post Share on other sites
Smucalica 5,972 Posted January 18, 2020 Report Share Posted January 18, 2020 Baš smo neki nas troje... Protekla godina je bila puna borbe, puna nekog komešanja, previranja iii... ma, što kaže moja @Goga pamtim da je najbolje da zaboravim veći deo...A onda opet, kad razmislim, sačuvala sam moje dečake od svega, sačuvala sam moju ljubav i nadu da možda ipak bude bolje U protekloj godini sam skinula slovo P sa automobila, sad mogu u beli svet upisala ponovo školupa, malo li je?!? Adrijan, Mia and Morpheus 3 Quote Link to post Share on other sites
Mia 6,075 Posted January 19, 2020 Report Share Posted January 19, 2020 moje selo nije baš neki beli svet, ali mislim da dolazi vreme, za jedan, za početak lep susret Smucalica 1 Quote Link to post Share on other sites
Smucalica 5,972 Posted January 4, 2022 Report Share Posted January 4, 2022 Malo kasnim, ušli smo četiri dana u ovu godinu, a ja i dalje razmišljam o prošloj... ne ponovila se Počela je sa bolešću moje majke, i velikom tromesečnom borbom za nju... mislim da sam prevladala sve strahove i stid, vozila je dok leži bez svesti, kucala na sva vrata, molila i tražila pomoć... definitivno je strah za dragi život ono što mi je dalo snage da guram dalje... Posle svega, izgubila sam bitku, a onda me je dočekao dvostruki front, dečaci maturanti, pa prijemni, pa razdvajanje... I kad se osvrnem, izgubila sam majku, a dobila dva zrela, dobra momka, koji hodaju kroz život sigurnim i srećnim korakom. Mogu samo biti preponosna na njih... I eto... prošla je i ta 2021. dosta je od nje, sad treba videti šta nam ova godina sprema... Quote Link to post Share on other sites
Morpheus 5,112 Posted December 4, 2022 Report Share Posted December 4, 2022 Kraj jedne epizode u životu. Za par dana imaću razrešena sva imovinska pitanja u vezi Bosne, i presečene nepotrebne kontakte sa nepotrebnim ljudima tamo... koliko god možda grubo zvučalo. Vreme je bilo da to ostavim potpuno iza sebe. Mia, Smucalica and Adrijan 3 Quote Link to post Share on other sites
Recommended Posts
Join the conversation
You can post now and register later. If you have an account, sign in now to post with your account.