Smucalica 5972 Napisano August 25, 2012 Prijavi Share Napisano August 25, 2012 (izmenjeno) Stevan Raičković Neresnica kod Kučeva, 5. jul 1928 – Beograd, 6. maj 2007 Stevan Raičković je bio srpski pesnik i akademik. Gimnaziju je učio u Senti, Kruševcu, Smederevu i Subotici, gde je i maturirao. Studirao je na Filološkom fakultetu u Beogradu, a već sa 17 godina počeo je da objavljuje pesme u „Književnosti“, „Mladosti“, „Književnim novinama“ i „Politici“. Od 1945. do 1959. godine bio je saradnik Literarne redakcije Radio Beograda. Do 1980. godine Raičković je bio urednik u Izdavačkom preduzeću „Prosveta“. Za dopisnog člana Srpske akademije nauka i umetnosti izabran je 1972. godine, a za redovnog 1981. Objavio je više od dvadeset zbirki pesama, sedam knjiga za decu, nekoliko knjiga eseja. Prvu zbirku „Detinjstvo“ objavio je 1950. godine, da bi već sledećom „Pesma tišine“, dve godine kasnije, bio primećen. Prevodio je ruske pesnike, Anu Ahmatovu, Marinu Cvetajevu, Josifa Brodskog, sačinio je izbor poezije Borisa Pasternaka. U prepevu „Sedam ruskih pesnika“ i antologiji „Slovenske rime“ predstavio je i moderne ruske pesnike. Preveo je i Šekspirove sonete i „Deset ljubavnih soneta“ Frančeska Petrarke. Sabrana dela Stevana Raičkovića objavljena su 1998. godine. Raičkovićeva poezija objavljena je na ruskom, poljskom, češkom, slovačkom, mađarskom, bugarskom, rusinskom, albanskom, slovenačkom i makedonskom jeziku. - - - Updated - - - LIVADA U ovoj livadi poznajem ja već mnoge vlati. Juče je ova, u suton, bila travka svijena. Sad ima žute ivice i suve kad ih dirnem. Kad gledam iz daljine u zeleno: ona se sama zlati. Iznad usana mi je već miris sena: Sutra ću i druge izbrojati. U ovoj livadi do žbuna ima devet mravinjaka. Prođem i gurnem nogom a zemlja se zacrni. Onda podignem glavu i gledam igru oblaka. Ja znam kolika je livada: Kada se raskoračim pređem je u dvanaest koraka. Na žbun mogu da stanu tri ptice najviše. Kad pođem prema njemu: prvo jedna poleti. Pogledam za njom u nebo: I dve se izgubiše. Onda razbijam glavu na šta me to podseti. I najbolje je u suton kad počne mrak da pada: Onda mi se učini da šapuće livada. Napregnem uho i slušam. Meni je sasvim dobro u livadi. Sednem na vlati I puna mi je duša. - - - Updated - - - POSLE KIŠE Nisi sam: Pored tebe rastu travke i savijaju se. Tri šiljata lista nešto čudno šume. Skakavac je skočio sa busena na cvet. Otkinut rep guštera je novi stanovnik: Niko sem tebe ne zna da se umnožio svet. Nisi sam. Gaziš trulo lišće bosim nogama. Pod petom si prelomio prut: Jedna ptica prhnu preko tvoga ramena. Prislonio si uho dole: Ti bi sad da čuješ pesmu kamena. Nisi sam. Kome li se tvoje oči smeškaju? Možda misliš da te ostavio um? Opet gledaš crnu zemlju što se puši. Nešto se dešava sad u tvojoj duši. Možda ti već čuješ zlatni žitni šum? Izmenjeno August 25, 2012 od strane člana Smucalica Citat Link ka poruci Podeli na drugim sajtovima
Smucalica 5972 Napisano September 9, 2012 Autor Prijavi Share Napisano September 9, 2012 NIJE SVRŠENO Pomislim: nije svršeno. Rodiće se još nešto kad prva trava rodi. Biće još nečeg plavog sa prvim plavim nebom Što će da se nasmeši Okolo I u vodi. Pomislim: nije svršeno. Ne može da bude svršetak cvetanja u cveću Jer ima očiju Što nas kao dva cveta Sretnu I posle dugo sreću. Pomislim: nije svršeno. I onda hoću da se zagledam U krajnji oblik svega. Pa mi se tiho učini Da ću sve to da pojmim Jednom Sa nekog brega. Citat Link ka poruci Podeli na drugim sajtovima
Smucalica 5972 Napisano September 10, 2012 Autor Prijavi Share Napisano September 10, 2012 Crni sluga ptica Dođi u travu visoku da ti cvetovi poljube kolena. Cvetovi lepo ljube kao jedina žena. Tu ležim i ja i provodim svoje leto kako umem Trava koju preko dana ulegnem Za malu noć se ispravi I vlati opet kao šuma šume. I ponovo se, u jutro, pri dnu pokrenu mravi. U svako jutro ovde je dobro kao i u svako veče. U podne: crnim od sunca, zažednim, pa pijem. Posle, senka počinje da raste i da me tiho krije. Kad je suton: Ja ležim nauzak i čekam da prva zvezda poteče. Ja, naivni gospodar i crni sluga ptica, Voleo bih i ne bih voleo da neko svrati. Možda se ispod drugih stopala neće ispraviti vlati? Citat Link ka poruci Podeli na drugim sajtovima
Smucalica 5972 Napisano September 13, 2012 Autor Prijavi Share Napisano September 13, 2012 Tako je dobro biti sam Pođem kroz trave do najbliže padine. Pronađem obli kamen, sednem, pa ćutim. Tako je dobro biti sam: u daljini neko čeka. Zagledam se u sunce i polako žutim, (U glavi dodam: Ispod nogu se igraju ribe, teče reka.) Tako je dobro biti sam: U zamršenom korovu iza kamena Dve ptice se hlade od sunca. Dve male ptice! Jedna prhne u sunce i senkom mi išara lice. Drugu zovem da mi sleti na ramena. Tako je dobro biti sam: neko te voli. Potrčiš pet koraka i staneš kao kamen. Prav, visok, ispod sunca: ti ličiš jedino topoli! Stojim. Tako je dobro biti sam: u daljini neko čeka. Ispod nogu se igraju ribe, teče reka. Najtiša Pesmo, mala zvezdo! Pođi sa mnom ćuteći po travi. Bockaće nas suve grane, suve vlati, Obići ćemo mesta gde su mravi. Pođi, pesmo, sa mnom ćuteći po travi I čelo mi pozlati. Ja sam dobar i ćutaću; Gledao sam dugo kamen kako ćuti. Gledao sam dugo drvo kako pati: Stoji samo raširenih ruku. Dođi, kao cvet tek izniknuti. Bockaće nas suve grane, suve vlati. Samo će tišina da nas prati. Travke će se svijati u struku. Citat Link ka poruci Podeli na drugim sajtovima
Smucalica 5972 Napisano September 15, 2012 Autor Prijavi Share Napisano September 15, 2012 Pesnici Slični lastama Pred kišu: Let im tek talas dirne. A posle: Prozirne Visine da l' išta njišu? Pa hoće li za umorne laste Ikada nići Topola? Ili će u vazduhu Od bola Da se upropaste? Slučajno pitanje Eto: svako se zbog nečeg smeši I tako ide I nešto duboko u sebi čuva Što u drugog nikad ne može da stane. Tajno moja: Jesi li ti pesma Ili svet što traži lepši da postane? Citat Link ka poruci Podeli na drugim sajtovima
Smucalica 5972 Napisano September 17, 2012 Autor Prijavi Share Napisano September 17, 2012 Tišina Ništa... Ali osećam kretanje, iznad. I nešto okolo da podrhtava. Tu je sred lepe, mukle tišine I moja misao manja od mrava. Da ćutim? Možda i oči mirno da sklopim? (Ko kamen da budem ja sam sviko). I neka od svega ovog ovde Ne dozna iza mene niko. Pa ipak... Iako ovde ne treba pesma, Ja dobro vidim; brda se plave. I moram da kažem: Sred zelenog Moje je srce tiše od trave. Citat Link ka poruci Podeli na drugim sajtovima
Smucalica 5972 Napisano September 18, 2012 Autor Prijavi Share Napisano September 18, 2012 Pesma o odlasku Zar da ne pojmim taj kamen, obli, Što se plavi? I svet nepomičan, Na smrt smiren pod suncem, u travi? I da ne čujem Reku tu kad se belo zapeni? (Možda će se produžiti u meni). Ko zna da l' oblaci Bez oblika što se u vis penju Rasture krhko telo u smirenju? I prostor oko nas, šta šumi? Šta veje? Možda se i sneg taj kao čovek smeje. Da, i treba malo otići, Gde bilo I prazne ruke dići U plavilo. Citat Link ka poruci Podeli na drugim sajtovima
Smucalica 5972 Napisano August 12, 2014 Autor Prijavi Share Napisano August 12, 2014 Ti si moj život videla iz bliza Ti si moj život videla iz bliza:Primiso, pokret, reč što nisam rek'o.Znala si grč moj i kad stojiš iza.Slutila moju bolest na daleko. Ti si u mome oku dok još gasneVidela prva novog smeha klicu.A kad se vratim domu ure kasneZnala svu priču samo po mom licu. Sedim za stolom i ne znam svog lika.Pred ogledalom zalud mi je stati:U tvome oku bila mi je slika. Već pola mojih stvari s tobom trule.Niko me sada ne zna, nit će znati:Iz mene zjapi rana mesto nule. Citat Link ka poruci Podeli na drugim sajtovima
Smucalica 5972 Napisano August 12, 2014 Autor Prijavi Share Napisano August 12, 2014 Noć je naša Dan pripada vama.A noć je samo naša, naša.Kao sunce, po zabačenim kafanama,Sijaju oči, reč i čaša. Neće nas rasturiti ni jedno doba.Mrak nas okuplja kao strah.Sa nama su i pesnici iz groba:Kao da se smeši, na nas, njihov prah. Vaše je sve. A tebi i meniPripada samo malo, malo.Mi smo u kratkoj, tamnoj smeni,Da ne bi srce sveta ostalo. Kafane: noćna gradilišta.(S visokih skela vreba pad.)Mi smo i sve i svja i ništa.Bol je naš rad ... Oči nam zure u nebesa plava:Vraćamo se u zoru kroz rose. Umesto zastavaVijore nam kose ... Citat Link ka poruci Podeli na drugim sajtovima
Smucalica 5972 Napisano June 9, 2016 Autor Prijavi Share Napisano June 9, 2016 Trenutak EtoI to baš sadaKad smo do grla siti pesmeI ležimo tako prirodno svako na svojoj posteljisvako u svojoj traviSkoro kao mrtvi što leže nekoliko spratova pod namaIli čak još dublje jednostavniOtprilikeKao oni mrtvi koji leže za nekoliko spratova podnjimaEtoDolazi stara kiša(Slučajno baš ja kažem)Obična kišaOKiša koja se cedi niz koncentrični listpreko putaNiz pobrkanu krljušt jednog krovaTakođe preko putaNiz stakloNiz jedan šešir preko putaI mi prestajemo da budemo baš sasvim prirodniIli bar neki prestajuA i to je dovoljnoČak premnogoČujemo neki mali šum koji se provlači krozprozor ili kroz iglene ušiŠum koji zvoni kao razapeta žicaŠum koji brujiKoji se produžava i vraća čas tamo čas ovamoMali šumPa velikiŠum maliJedna grdna neslogaČas u uliciČas u namaNesporazum koji samo bruji a ima daleko većuambiciju(Mogli smo ležati svako u svojoj travi)EtoTu možda leži poreklo naše zabune(Slučajno baš ja kažem)TuIli negde oko togaTu možda leži poreklo naše zabune. Citat Link ka poruci Podeli na drugim sajtovima
Preporučene poruke
Join the conversation
You can post now and register later. If you have an account, sign in now to post with your account.