Šta znači poštovati?

[Adrijan 3662]

Uvrijeđeni ateista

piše: Dr Adrian Barnet

Ako želite da slijedite vjeru koja propovjeda da je Mjesec balon ili da je Boga rodila djevica koja je začela sa duhom koji je ujedno i sam taj rođeni Bog i njegov otac istovremeno, nema problema. Samo, nemojte se uznemiravati kad prasnem u smijeh. Ako ja ne zaslužujem poštovanje zbog toga što vjerujem da vi niste u pravu i da vaš Bog postoji samo u vašim glavama, zašto biste onda vi zasluživali poštovanje samo zbog toga što vjerujete u neku vrstu božanstva? Zbog čega bi to proizvoljno vjerovanje zahtjevalo automatsko, uljudno i bespogovorno poštovanje?

Često mi se govori da treba da poštujem vjerovanja drugih. To zvuči sasvim razumno – na kraju krajeva, ljudi treba da budu slobodni da vjeruju u šta god hoće. Međutim, stvari nisu tako jednostavne kao što se čini. Ljudi će, uglavnom, poštovati pravo drugih da vjeruju u nešto u šta oni ne vjeruju, ali je malo vjerovatno da će poštovati sâmo to vjerovanje. Na primjer, u politici, različite grupe će imati dijametralno različite stavove i smatraće da su njihovi neistomišljenici u žestokoj zabludi. U demokratiji su dozvoljena sva politička stanovišta (makar u teoriji), čak i ona koja za većinu mogu biti duboko uvredljiva. Smatra se savršeno prihvatljivim da političke stranke jedna drugu pljuju, kao i da se javnosti objašnjava koliko su glupa i nebulozna gledišta druge strane. Ali, kada je riječ o vjeri, od nas se očekuje da budemo tihi i učtivi, bez obzira na to kakva su vjerovanja u pitanju.

Trenutno postoji negdje oko 20.000 različitih varijanti hrišćanstva i svaka od njih za sebe tvrdi da jedino ispravno tumači Bibliju. Raspon ide od “sve što u Bibliji piše je živa istina” fundamentalista, preko “napravimo sopstvenu biblijsku brigadu” (npr. mormoni), do čudnih malih sekti koje u svojim vjerovanjima miješaju nekoliko religijskih doktrina sa NLO-ima, transcedentalnom meditacijom i obožavanjem Elvisa Prislija. Na vrhu su sve druge glavne i manje religije od kojih svaka ima makar jednu doktrinu koju druge religije potajno smatraju za čistu nebulozu.

Ovi ljudi imaju duboka, iskrena vjerovanja i rečeno nam je da o njima ne govorimo ništa loše. Nema veze to što krišćani, Jevreji, Hindusi i muslimani jedni za druge misle da su u strašnoj zabludi – od nas, ateista, ipak se očekuje da sjedimo i uljudno ne progovaramo. Naravno, teisti mogu da viču jedni na druge, da se međusobno mlate i ubijaju u krvavim ratovima – njihova vjerovanja se, ipak, moraju poštovati i ne kritikovati. To je tabu! Ukažite na zločine počinjene u ime milosrdnih, ljupkih božanstava, ili na protivuriječnosti u Bibliji, ili pokušajte da pružite racionalno objašnjenje za neko navodno čudo i optužiće vas da ste netolerantni, negativni i uvredljivi.

Kao ateisti, potrebno je da se naviknemo na to da nam neprestano govore – s TV ekrana, u novinama, prijatelji i rođaci – da se vjerska uvjerenja moraju poštovati i da svoje ateističke stavove zadržimo za sebe. Javno osporiti nečiju suludu doktrinu dovodi do toga da se neko odmah brecne na vas: “Ššš! Pokaži malo poštovanja!” Ukoliko dovedete u pitanje (vrlo diskutabilan) život majke Tereze, ili se nasmijete čudnom porijeklu mormonizma, ili Jehovinom svjedoku zalupite vrata ispred nosa, smatraće vas za lošu osobu. Da, nije baš učtivo glasno se smijati nečijoj vjeri, ali zbog čega to vjera zaslužuje automatsko poštovanje? Poštovanje se zaslužuje, ne dobija se automatski. Ako neko želi da vjeruje da je svijet stvorio nevidljivi Ružičasti Jednorog i da će nakon smrti loši ljudi vječnost provesti u čišćenju Njegovih štala, ja sa tim nemam ama baš nikakav problem. Smatraću da je takvo vjerovanje sumanuto, ali ako neko želi da u to da vjeruje, u redu, što da ne?

Međutim, čini se da ovo funkcioniše u samo jednom smjeru. Ako djetetu za rođendan ili Božić poklonite igračku Nojeva barka ili Bibliju za djecu (pročišćenu, naravno, od seksa i nasilja), svi će se smješkati, a kada nas dijete upita “Veruješ li u Isusa?” ili “Da li si znao da nas je Bog stvorio?”, od nas se očekuje ili da lažemo kiselo se kezeći ili da, makar, promrmljamo nešto neodređeno i brzo promijenimo temu. Djecu ne treba učiti tome da postoje drugačija gledišta. Čak, ako im se to i napomene, treba obavezno dodati da su ona čudna / pogrešna / nemoralna / zla / izopačena ili, u najboljem slučaju, bajke tamo nekih stranaca koje niko ne uzima za ozbiljno. Vjernici će vam, kada saznaju da se nalaze u prisustvu ateiste, često reći da se mole za vas. Nije li to krajnje uvredljivo? To bi bilo isto kao kad bi ateista vjerniku rekao – “Verujete u Boga? Baš vas žalim. Nadam se da će vam se mozak jednom oporaviti!”. Ipak, ateisti je nemoguće da lako odgovori na takve “ljubaznosti”, a da ga ne optuže za nepoštovanje.

U kom to trenutku religija odjednom dobija taj neprikosnoveni status nečega što se ne dovodi u pitanje i ne podliježe kritici? Istorijski gledano, čini se da je to trenutak kada su vjernici počeli da ubijaju svakoga ko bi se usudio da postavlja pitanja ili kritikuje. Slažem se da svako ima pravo da vjeruje u šta hoće. To je osnovno ljudsko pravo. Ako ih to usrećuje i njihova vjera ne šteti drugome ili je ne nameću silom drugima, to je sjajno. Ako želite da slijedite vjeru koja propovjeda da je Mjesec balon ili da je Boga rodila djevica koja je začela sa duhom koji je ujedno i sam taj rođeni Bog i njegov otac istovremeno, nema problema. Samo, nemojte se uznemiravati kad prasnem u smijeh. Ako ja ne zaslužujem poštovanje zbog toga što vjerujem da vi niste u pravu i da vaš Bog postoji samo u vašim glavama, zašto biste onda vi zasluživali poštovanje samo zbog toga što vjerujete u neku vrstu božanstva? Zbog čega bi to proizvoljno vjerovanje zahtjevalo automatsko, uljudno i bespogovorno poštovanje?

Mnoge vjere zaista zaslužuju izvjesnu dozu poštovanja. Propovjedaju mir i toleranciju, a njeni sljedbenici čine mnoga nesebična, humana djela. Takve stvari zaslužuju poštovanje. Ali, to je zarađeno poštovanje. Čak i tada, znači li to da vjeru nikada ne treba kritički posmatrati? Problem je u tome što se poštovanje zahtjeva i za vjere koje propovjedaju netoleranciju, šire mržnju prema manjinskim grupama, čoporativno razmišljanje i poricanje stvarnog svijeta. Mogu poštovati vjeru koja šalje pomoć u ugrožena područja, ali ne mogu poštovati vjeru koja se zalaže za molitvu za ljude u ugroženim područjima.

Budući da ste ateista, od vas će se zahtjevati da bespogovorno poštujete svačiju vjeru, bez obzira na to koliko nebulozna, besmislena ili opasna ona za vas bila. Također, očekuje se da dostojanstveno trpite da vam svako soli pamet o tome kako niste u pravu i da vaše mišljenje treba kriti od svijeta. Ako negdje izjavite: “Vaspitavam djecu da budu dobri kršćani i slijede Isusa Krista“, začuće se žamor odobravanja. Ako pak kažete: “Vaspitavam dJecu da budu dobri sekularni humanisti i razviju sopstveni osjećaj za moral putem inteligencije i razuma.”, začuće se užasnuti uzdasi.

Teista ima pravo da vjeruje u šta hoće, čak i onda kad njegova vjerovanja ostalima djeluju nesuvislo. Ateista, s druge strane, nema pravo da izrazi svoje racionalno nevjerovanje. Ali, zar jedan Hindus nije rekmao: “Jehova i Isus su samo mitovi, jer ne znam ni za jedan razlog zbog kojeg bih mislio drugačije, a hinduizam pruža bolje objašnjenje o svemiru?” I zar to isto ne važi i za muslimana u odnosu na Hindusa ili kršćanina u odnosu na muslimana? Svako od njih, u suštini, govori: “Moj Bog postoji, tvoj Bog je najobičnija izmišljotina i ništa više”. Ali kada ateista kaže: “Ne postoji ni jedan od tih vaših Bogova”, to je razlog za zabrinutost. Možda zbog toga što se teisti slažu s tim da Bog postoji, ali se ne slažu oko detalja (oni drugi teisti makar vjeruju u nešto)?

Čudno je da su sljedbenici jedne vjere često spremni da brane druge vjere – u prošlosti smo imali prilike da čujemo katolike kako govore o šteti koju je Salman Ruždi nanio muslimanima, čak iako su kršćanstvo i islam dvije potpuno suprotstavljene vjere i svaka za onu drugu propovjeda da je izmišljotina. Nikada nije zabilježen slučaj da sveštenik ustane u odbranu ateiste čiju su inteligenciju uvrijedili ljudi koji tvrde da je Bog stvorio svijet ili da nas nadgleda i da nas voli. Ateisti treba da se pomire s tim da ih nazivaju antikršćanima ili antivjernicima kad god izraze svoj stav. Kada ste čuli da je neko nekog sveštenika nazvao antiateistom zbog toga što ovaj vjeruje u postojanje Boga? (Uzgred, kada ste vidjeli da se ateista oblijepio bombama i raznio na nekoj pijaci ili se zakucao avionom u neboder zbog toga što drugi ne dijele njegovo mišljenje o nepostojanju Boga?)

Čini se da vlada uvjerenje da su vjernici, bilo sljedbenici velikih religija bilo malih NLO kultova, bolji ljudi od onih koji priznaju da su nevjerujući. Nije stvar u tome u šta vjerujete, sve dok vjerujete u nešto natprirodno. Ako ne vjerujete, bolje vam je da šutite, oborite glavu i priklonite “superiornim, prosvetljenim bićima oko sebe.”

[Morpheus 5112]

Tekst ne može preciznije opisati ono što se događa. Izjasniti se kao ateista je samo po sebi dovoljno "čudno" da izazove podozrive poglede i neku vrstu internog nacionalnog sažaljenja nad nesrećnikom koji se usudio da tako nešto izjavi, a da ne pominjemo mogućnost da se nasmejemo nekim od gluposti koje svakodnevno čujemo. I to deluje. Deluje tako da se zaista ustručavamo da kažemo ljudima da veruju u besmislice, ili (mnogo češće) da se samo pretvaraju da veruju. I sam se tokom svakih praznika nekoliko puta ugrizem za jezik - da ne bih nekoga uvredio. Nisam do sad dobijao obećanja da će se moliti za mene, ali sam bio u situacijama da se moja ozbiljnost, razum (ili pak srpstvo) dovode u pitanje... i prelazio sam preko toga. Pitam se zašto?

Postajem sve oštriji u svojim stavovima. Upravo iz razloga što se nešto u meni buni protiv osećaja bespomoćnosti koji jača. Religija prožima sve strukture društva, diktira uslove sve otvorenije i otvorenije - smanjuje prostor u kom se može biti nevernik. Čovek koji je priteran u ugao postaje agresivniji da bi se odbranio. I uvodni tekst je verovatno jedan od krika čoveka priteranog u ugao. Krik razuma.

[Glisha 3487]

Poštovati znachi - ne yebavati ljude po verskom.. no se s'njima yebati isključivo po sexuaLish opreDeljenju. :king:

[faust 29]

Šta znači poštovati? Znači poštovati uvjerenje drugih ne ismijevati njihov stav ili im nametati svoj. Nemam ništa protiv ateista ( čak o temi religije i ne pričam sa ljudima,niti ih pitam vjeruju li u boga) ali imam protiv toga da me neko proglašava šizofrenim,ludim,lošim čovjekom,kočničarom razvoja samo zato što sam religiozan.

[Morpheus 5112]

Ateisti iz američke savezne države Ohajo svojim ogromnim plakatima kojima promovišu neverovanje u Boga, nedavno su uvredili lokalne hrišćane, a da bi izbegli tužbu i dalje komplikacije, morali su da uklone jedan od svojih promotivnih bilborda.

Foto: midohioatheists.org

Razlog? Kritikovanje verovanja kao vrline.

Na plakatu je pisalo "Verovanje je vrlina", s tim da je "verovanje" bilo precrtano, a iznad toga napisano "razum". Iako su imali još nekoliko različitih plakata, tamošnji hrišćani osetili su se uvređenim ovim plakatom, pa je vlasnik zemljišta na kom je postavljen plakat bio primoran da prekine ugovor s predstavnicima ateista i skine njihov plakat nedelju dana pre predviđenog roka.

Foto: midohioatheists.org

Kako objašnjavaju iz udruženja Mid Ohajo Ateist, "dobili smo naredbu od vlasnika zemljišta na kom se nalaze naši posteri da moramo da skinemo jedan od njih. Imamo tri, a pritužbe smo očekivali za onaj koji negira postojanje Boga, ali izgleda da vernike najviše vređa i plaši naš plakat koji propagira korištenje razuma umesto vjerovanja".

Udruženje Mid Ohajo Ateist još je u januaru otvorilo javni konkurs za slogane za njihovu kampanju, a najbolji su dobili svoje plakate.

Foto: midohioatheists.org

"Prvog dana, čovek je stvorio Boga", "Verovanje - Razum je vrlina" i "Nema Boga. Ne verujte svemu što čujete".

Lamar Advertising, firma koja je iznajmila reklamni prostor za sporne plakate, ipak je izašla u susret udruženju ateista i ponudila im je da ostali plakati ostanu postavljeni nedelju dana duže.

Iz Mid Ohajo Ateist ističu da je značajan broj ljudi bio zadovoljan njihovim plakatima.

"Dobili smo mnogo poruka, mejlova i tvitova. Drago nam je jer to dokazuje da mi nismo mala grupa ljudi, da zapravo postoji zajednica, a uspeli smo i da pomognemo mnogima da nađu udruženja ateista u svojim gradovima".

Drugim rečima: Ako vi nas ubeđujete u nešto što prkosi zdravom razumu, fundamentalnim principima logike i fizike i ubeđujete nas da je tačno ono što piše u 2000 godina staroj knjizi pisanoj od strane buljuka autora tokom 400 godina, i te budalaštine ugurate u škole, bolnice i javne ustanove - nikom ništa. Ako li mi samo kažemo da su to budalaštine - uvredite se i pretite tužbama.

Evo, tužite mene: BOG NE POSTOJI.

[Smucalica 5972]

Potpisujem:

 

Šta znači poštovati? Znači poštovati uvjerenje drugih ne ismijevati njihov stav ili im nametati svoj. Nemam ništa protiv ateista ( čak o temi religije i ne pričam sa ljudima,niti ih pitam vjeruju li u boga) ali imam protiv toga da me neko proglašava šizofrenim,ludim,lošim čovjekom,kočničarom razvoja samo zato što sam religiozan.