Idi na sadržaj

Svedočanstva o detinjstvu


Preporučene poruke

Gledam onu temu o sličicama koje ne damo i kontam kako ja u stvari nemam takvih slika koje bih pokazao. Nijednu nemam kod sebe, a svega par ih je uopšte sačuvano. Shodno tome, nema ni albuma, stare odeće, omiljenih igračaka, spomenara... ničega što bi svedočilo o tome da sam postojao kao dete. Nije da mi to baš strašno nedostaje, ali bih ipak voleo da imam nešto da pokažem nekoj imaginarnoj budućoj generaciji.

Kakva je situacija u vašoj porodici? Koliko fotografija i predmeta iz detinjstva ste sačuvali? Fotografišete li svoju decu za rođendane, godišnjice, izlete... ili bez posebnog razloga? Pravite li albume, ostavljate li crteže, sveske, spomenare... čuvate li?

Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima

DA. I inace sam hrcak i sentimentalista koji sve cuva. Zarad Glisine teme dohvatila sam se starog albuma ...nemam bas obicaj da zavirujem u njega, ali sad jesam, 'po zadatku' ...i posmatrah fotke iz drugog ugla. Prvo mi zapalo za oko da sam na vecini slika - rasplakana ili namrstena. :ufrci: Drugo, meni vrlo simpa, fotografije koje je slikao bas fotograf. Mama i tata su picnuli svoje potomke, i odveli na porodicno fotkanje ...iz tih godina i imam najvise slika. Posle valjda nisu mogli da me naFataju 'da stanem mirno', jer imam svega par slika iz osnovne skole. :uzdise: Svog djetica smo toliko fotkali, da sam prestala da redjam slike u album, vec ih trpam u kese. Imam sacuvane svoje lutke, knjige, leksikone i spomenare... imam i njegove igracke, srecom pa imamo supe di sve to stane. :lol: ..... Lepo je (na trenutak) kad preturam pa naletim na te andramolje, ali bi bilo razumno da se 'oprostim' od njih.

Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima

Imam tonu tih slika...i zadnji put kad sam bila kuci sam razmisljala da ponesem nekoliko, ali onda...ako ih se jednom izvadi iz albuma... iz te ladice koja je kao neka riznica svega....rodjenja, slavlja, raznoraznih sahrana...i meni nekako najdrazih, onih nasih porodicnih putovanja, porodicnih slavlja iz nekih sretnijih perioda...ta nasmijana lica svih nas kao svjedoka ljepsih vremena. Ako ih se izvadi jednom, bojim se da ne bi nasle put nazad.

Vecinu igracaka sa tavana kao sto sam jednom spomenula je pokrao konj od covjeka. Pardon, konj je plemenita zivotinja.

Postoje te neke sitnice, te neke prve odjece...to malo u koje se nekada moglo stati. Neka ih. Ne smetaju, hljeba ne traze, a fino se prisjetiti. :)

Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima

Kakva je situacija u vašoj porodici? Koliko fotografija i predmeta iz detinjstva ste sačuvali?

Joooj... ja sam nadaleko poznati hrčak i imam pregršt lepih sačuvanih stvari iz detionjstva. Čuvam ih. Oni su deo mene. Od fotografija, preko dnevnika, spomenara, nekih blokčića, pa do privezaka, poklona, suvenira sa putovanja i kolekcija kamenčića sa jednog mesta gde verovartno neću nikada više otići...

Sve to čuvam i većinu sam donela kod sebe u kuću, jer je majka pripretila da će srediti džumbus u mom radnom stolu i u fiokama u mojoj nekadašnjoj sobi...

Fotografišete li svoju decu za rođendane, godišnjice, izlete... ili bez posebnog razloga? Pravite li albume, ostavljate li crteže, sveske, spomenare... čuvate li?

A za decu sam fanatik... još veći nego za sebe :) Čuvam narukvice iz porodilišta, njihove prve čarapice, dude, cipelice, fotografije su smeštene po kutijama, jer sam popunila svakom po tri albuma, pa sam ostatak odložila u kutije. Sada im spremam cd sa fotografijama, pa ću i to dodati kolekciji... Svakom sam ispunila i radosnicu, zalepila slike sa ultrazvuka gde su imali 7 i 9 mm, cvet iz buketa, otisak stopala i svašta još...

Vrlo sam sentimentalna po tom pitanju...

Nekako, to mi je lepo...

Ja imam svoja svedočanstva, a oni treba da imaju svoja :uredu:

Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima
  • 1 mesec kasnije...

Kao osvedoceni ljubitelj foto i video "umetnosti" vrlo sam strpljivo cuvao sve sitnice koje su svedocile o odrastanju moje dece. Od prvih fotografija, crteza, zapisanih citata i bisera do video zapisa (cim se pojavilo na trzistu dao sam sve sto imam i plus se zaduzio za kamkorder, davne 1986.). Kao da sam "znao" da cu pred punoletstvo prvog sina doci na ideju da mu od 3svih tih fotografija, snimaka, skeniranih crteza i citiranih bisera napraviti film za 18. rodjendan. Isto sam ucinio i za mladjeg prosle godine.

Svoje uspomene takodje brizljivo cuvam...slike, prva sveska iz I razreda, razglednice, pisma, isecke iz novina tokom putovanja sa folklorom po svetu...

Svaka ta sitnica ima svoj miris, asocijaciju na ljude koje sam sretao.

I naravno...odavno sam sve privatne VHS snimke prebacio na dvd, pa jos i kopirao na hard disk (za svaki slucaj) :)

Sta da vam kazem kad imam i sve negative sacuvane u poslednjih 30 godina. Kao da sam znao da ce jednog dana biti moguce sa negativa slike prebacivati na cd. :kez:

Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima

Join the conversation

You can post now and register later. If you have an account, sign in now to post with your account.

Gost
Odgovori na ovu temu...

×   Pasted as rich text.   Paste as plain text instead

  Only 75 emoji are allowed.

×   Your link has been automatically embedded.   Display as a link instead

×   Your previous content has been restored.   Clear editor

×   You cannot paste images directly. Upload or insert images from URL.

×
×
  • Create New...