Idi na sadržaj

Preporučene poruke

300px-Tin_Kavana.jpg

Tin Ujević se rodio u Dizdara kuli u Vrgorcu. Njegovo puno ime bilo je Augustin Josip Ujević, po starom običaju župe imotskih Poljica, gdje su svoj pokrštenoj djeci davana dva imena. Njegov otac, Ivan Ujević, bio je učitelj rodom iz Krivodola u Imotskoj krajini, dok mu je majka Bračanka, iz mjesta Milne. Tin je rođen kao jedno od petero djece od kojih su dvoje umrli još u djetinjstvu.

S očeve strane je mogao naslijediti određen književni talent, pošto je on kao učitelj bio sklon književnosti te i sam pisao. Tin je prva tri razreda osnovne škole polazio u Imotskom, kada seli u Makarsku gdje završava osnovnoškolsko obrazovanje. 1902. odlazi u Split gdje se upisuje u klasičnu gimnaziju i živi u nadbiskupijskom sjemeništu. U svojoj trinaestoj godini počinje pisati pjesme od kojih ništa nije sačuvano (po njemu je njegovo prvo djelo kratak tekst "Voda" koji je završio u košu za smeće nekog urednika). 1909. godine Tin maturira u Splitu s odličnim uspjehom, odriče se mogućnosti zaređenja te odlazi u Zagreb upisujući studij hrvatskog jezika i književnosti, klasične filologije, filozofije i estetike na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Te iste godine objavio je svoj prvi sonet "Za novim vidicima" u časopisu "Mlada Hrvatska".

biografija

Uhapsen u svojoj magli

Uhapsen u svojoj magli,

zakopcan u svojem mraku,

svako svojoj zvijezdi nagli,

svojoj ruzi, svojem maku.

I svak zudi svetkovine

djetinjastih blagostanja,

sretne mrene i dubine

nevinosti i neznanja.

I na oblak koji tisti,

i na munju koja prijeti,

nasa blaga Nada vristi:

biti cisti. Biti sveti.

I kad nema Naseg duha

medju nama jednog sveca,

treba i bez bijela ruha

biti djeca, biti djeca.

Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima

Velik sam bio, dok sam bio dijete,

al sad me lome vidici i mašte;

želje su bile očajne i tašte,

a slabe snage samuju , uklete.

I, nedostojan uzvišene mete,

ištem tek zelen pokoj neke bašte;

zar više biće, ja da volim. Baš te obožavam,

jer ne voli se svete.

Kad veče dođe s mišlju, ja sam tavan

ko zvučne grane u mrku boriku;

ozvanjam: nisam jednak, nisam ravan,

i ja se davim u vrisku i kriku,

i sladogorko kušam gdje me drobi

teška crnina i nestalnost kobi. ( TAJANSTVA VI)

Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima
  • 1 godinu kasnije...

Oproštaj
(u današnjoj transkripciji)

Ovdi usrid luke naša mlada plavca

Uzdvigla je jidra voljna, smina i nova.

I hoteća pojti putom svojeg plova

Gre prez kog vojvode al zakonodavca.

Budi da smo virni krivovirna pravca,

Ništar manje čtîmo (koko i zemlja ova)

- Kî va versih libar množ harvacki skova -

Marulića Marka, splitskog začinjavca.

U lipom jaziku, gdi "ča" slaje zvoni,

Mi dobročasimo garb slovućeg greba

I tokoj ti napis dijački i stari.

Zbogom, o Marule! Pojti ćemo, poni

Žaju imimo velu sunčenoga neba:

Korugva nam ćuhta; gremo, mi puntari!
Izmenjeno od strane člana GlorijaTreca
Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima

Svakidašnja jadikovka

Kako je teško biti slab,

kako je teško biti sam,

i biti star, a biti mlad!

I biti slab, i nemoćan,

i sam bez igdje ikoga,

i nemiran, i očajan.

I gaziti po cestama,

i biti gažen u blatu,

bez sjaja zvijezde na nebu.

Bez sjaja zvijezde udesa

što sijaše nad kolijevkom

sa dugama i varkama.

–O Bože, Bože, sjeti se

svih obećanja blistavih

što si ih meni zadao.

O Bože, Bože, sjeti se

i ljubavi, i pobjede

i lovora i darova.

I znaj da Sin tvoj putuje

dolinom svijeta turobnom

po trnju i po kamenju,

Od nemila do nedraga,

i noge su mu krvave,

i srce mu je ranjeno.

I kosti su mu umorne,

i duša mu je žalosna,

i on je sam i zapušten.

I nema sestre ni brata,

i nema oca ni majke,

i nema drage ni druga.

I nema nigdje nikoga

do igle drača u srcu

i plamena na rukama.

I sam i samcat putuje

pod zatvorenom plaveti,

pred zamračenom pučinom,

i komu da se potuži?

Ta njega nitko ne sluša,

ni braća koja lutaju.

O Bože, žeže tvoja riječ

i tijesno joj je u grlu,

i željna je da zavapi.

Ta besjeda je lomača

i dužan sam je viknuti,

ili ću glavnjom planuti.

Pa nek sam krijes na brdima,

pa nek sam dah u plamenu,

kad nisam krik sa krovova!

O Bože, tek da dovrši

pečalno ovo lutanje

pod svodom koji ne čuje.

Jer meni treba moćna riječ,

jer meni treba odgovor,

i ljubav, ili sveta smrt.

Gorak je vijenac pelina,

mračan je kalež otrova,

ja vapim žarki ilinštak.

Jer mi je mučno biti slab,

jer mi je mučno biti sam

(kada bih mogao biti jak,

kada bih mogao biti drag),

no mučno je, najmučnije

biti već star, a tako mlad!.

Zabavnik, 1917.

Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima

Autoportret

Portreta ja nemam; slikar koji bi ga imao izraditi

morao bi nadići sama sebe

i sa mnom se skladiti,

a to je nemoguće,

jer niko ne zna ko sam ja

i, pravimo se, ni ja sam.

No nije me sram:

ja znam svoju cijenu,

čvrstu ko granitnu stijenu,

znam da sam jedini i sam

ondje gdje me niko neće stići,

ni zmaj...

Autoportret: najprije treba imati crte

ustaljene i škrte

i stav za vječnost i pozu za vrijeme;

a ne da vas buše, ni da vas vrte,

ni razapinju na svoje dileme....

Veliki dio našeg portreta

jest naš stan i odijelo

i njegovano tijelo

u kočiji velikog svijeta....

Mene zasipa bijeli prah cigareta

po kaputu,

a ja sam vječno tragana silueta

na putu.

Vukući noge bez galoša

preko blata i gliba

kao ranjene noške ptica -

dok mi dim izgriza oči

u zakutnim kafanicama

gdje se rijetko predstavi

sablasno sunašce.

Vidi što od mene učiniše duga nezaposlenost

i javni nerazum i bekrijanje -

i u spletkarenju i kleveti prezaposlenost.
Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima

Join the conversation

You can post now and register later. If you have an account, sign in now to post with your account.

Gost
Odgovori na ovu temu...

×   Pasted as rich text.   Paste as plain text instead

  Only 75 emoji are allowed.

×   Your link has been automatically embedded.   Display as a link instead

×   Your previous content has been restored.   Clear editor

×   You cannot paste images directly. Upload or insert images from URL.

×
×
  • Create New...