Idi na sadržaj

Preporučene poruke

"Ne mogu živeti čekajući da se ono što radim tebi svidi ili ne. Ne više. Ponašaš se kao da je sve što ja učinim deo tvoje životne priče. Ti si glavni lik, a ja sam nevažna osobica koja se ne pojavljuje sve do polovine romana. Pa usprkos onome što misliš, ljudi se ne dele na važne i nevažne. Ja nisam nevažna. Ja imam vlastiti život, meni jednako važan kao i tebi tvoj, a u mom životu ja sam ta koja odlučuje. "

J.M. Coetze: Sramota

Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima
  • Odgovori 282
  • Otvoreno
  • Poslednji odgovor

Članovi sa najviše poruka u ovoj temi

Članovi sa najviše poruka u ovoj temi

Popularne poruke

"Kako bi se čovjek radovao, kako bi se radovao u pravom, čistom smislu te riječi, treba za jedan trenutak opet postati dijete. Radost je stvar koju odrasli ne poznaju. Oni tom riječju nazivaju nešto s

I, više nego dovoljno godina kasnije, možda nečija, možda proseda, možda bez ikoga, ti ćeš ugledati belog leptira na jorgovanu, i širom otvoriti prozore mameći ga da ti sobu opraši polenom i prolećem.

"Beware the fury of a patient man." - John Dryder   "Čuvaj se besa strpljivog čoveka." - Džon Drajder

Uspomene iz djetinjstva nisu vremenski uokvirene kao uspomene iz zrelog doba. To su izdvojene slike koje sa svih strana okružuje zaborav i mi u tim slikama toliko ne ličimo na same sebe da nam mnoge danas izgledaju kao da nemaju ničeg zajedničkog s nama. Ali su druge ostavile tako neizgladive tragove u našem karakteru da njihovo stvarno postojanje u prošlosti prepoznajemo po jačini kojom one danas na nas djeluju.

Porodični krug - Andre Moroa

Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima

Tužan sam.

Toliko sam tužan da mislim da ću sutra umreti kada te napustim.

Ali kada pomislim šta bi se moralo dogoditi da ne budem žalostan, onda postoji samo jedno - da te nikada nisam ni sreo.

Tada ne bih bio tužan, već prazan i ravnodušan, a kada na to pomislim, onda ova tuga nije više tuga.

Ona je crna odeća.

druga strana sreće.

Jer hteo sam imati nešto što bi me održalo u životu, ali nisam znao da ću postati dvostruko ranjivim ako to dobijem...

Mudrost ipak dolazi u pogrešan čas: kad mladost prodje, bura se stiša i devojke odu kući...

Remark

Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima

Nije bilo moguće ne vjerovati njegovom iskrenom glasu. Ponovo je pred sobom vidjela jutrošnju sliku - kako popravlja teretni automobil, i izgleda star. Stigla je tamo, kamo je željela - ta uvijek je željela da bude star. Ponovo se sjetila zeca koga je pritiskala uz obraz u svojoj dječijoj sobi. Šta to znači pretvoriti se u zeca? To znači izgubiti svaku snagu. To znači da jedno od njih nije više snažnije od drugog. Kretali su se plesnim koracima uz zvuke klavira i violine, a Tereza je držala glavu na njegovom ramenu. Tako je držala glavu dok su zajedno sjedili u avionu koji ih je nosio kroz maglu. Ponovo je proživljavala istu neobičnu tugu kao tada. Ta tuga je značila: stigli smo na posljednju stanicu. Ta sreća je značila: zajedno smo. Tuga je bila forma, a sreća je bila sadržaj. Sreća je ispunjavala prostor tuge.

Nepodnošljiva lakoća postojanja - Milan Kundera

Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima

Ostalo mi je nepoznato koga je zvao i gde je tražio svoju devojku, ali kad je bezuspešno pretražio sve, odjednom je počeo da je pronalazi u drugim curicama.

Neke su imale takav nosić, neke su hodale kao ona, ili se smejale na isti način, zabacujući lepim pokretom glavu malo udesno, neke su slično njoj ćutale, neke pričale, i Popac ih je narednih godina vodao kao avganistanske hrtove, sakupivši, malo po malo, puno raznih detalja svoje velike ljubavi.

Ali nikad mu nije uspelo da ih sve sastavi...

Đ.B.

Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima

Ne treba se plašiti samoće. Ona je plemenita, ona je deo našeg života, baš kao i okupljanje. Ali nju ne može svako da izdrži! Ona nije za slabe, koji neprestano moraju da budu okruženi drugima da bi zaboravili koliko su slabi. I ne može svako iz svoje samoće, poput školjke, oblikovati biser i pokloniti ga drugima. Jer, poznato je: ne pravi svaka školjka biser. Najveći broj njih služi samo za jelo.

M. Kapor

Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima

U "Manježu", kad tražiš belo vino možeš da imaš samo dilemu koji ćeš rizling - banatski ili karlovački? To je, inače, naša dualistička realnost, prisutna u svemu. Zvezda ili Partizan? Politika ili Novosti? Kafa ili kava? Prividna mogućnost biranja, seksualna monotonija sa različitom ambalažom.

Ž. Laušević - Godina prođe, dan nikad

Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima
  • 3 sedmica kasnije...
  • 2 sedmica kasnije...

To je naraštaj pobunjenih anđela, u onom kratkom trenutku dok još imaju i svu moć i sva prava anđela i plamenu gordost pobunjenika. Ovi sinovi seljaka, trgovaca ili zanatlija iz zabačene bosanske kasabe dobili su od sudbine, bez svog naročitog napora, otvoren izlaz u svijet i veliku iluziju slobode.

***

Život (ta riječ je dolazila vrlo često u njihovim razgovorima, kao i u književnosti i politici toga vremena, gdje se pisala sa velikim početnim slovom), život je stajao pred njima kao objekt, kao poprište za njihova oslobođenja čula, za njihova umna ljubopitstva i osjećajne podvige, koji nisu poznavali granica. Svi su putevi pred njima otvoreni, pukli do u beskraj; na većinu od tih puteva neće oni nikad ni nogom stupiti, pa ipak opojna slast života bila je u tome što su mogli (bar u teoriji) slobodno da biraju koji hoće i smjeli da posrću od jednog do drugog.

Na Drini ćuprija - Ivo Andrić

Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima

Neću da joj pomognem, neka se otkrije sama, to je i smisao ove igre u kojoj se uspostavlja naš odnos. Pomalo sam nadmoćan, jer vidim da se ne brani, ali osećam da nije slučajno stala na moj put: nešto će se desiti među nama. Čini mi se da to znamo i ona i ja, tražimo se i čekamo. I uvek sve odgađamo, kao u strahu od rešenja. Ovako je mogućnost, cvetanje, prostranstvo želje. Sve je tu moguće, sve je pred nama.

Meša S.

Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima

"I opet na sebe stavljam kap parfema tačno iza vrata gdje si baš poput gnjurca gurao nosić da me osjetiš još malo, preko tijela navlačim onu haljinu za koju sam uvijek znala da ću zablistati u tvojim očima, još jedanput se osvrćem na ogledalo da se uvjerim kako sam još uvijek ona stara, lijepa, naivna djevojčica... Samo ovaj put, ovaj put sam takva za nekog drugoga.."

Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima

“Uveren sam da je ceo kosmos objedinjen, kako u materijalnom tako i u duhovnom pogledu. Postoji u vasioni neko jezgro otkuda mi dobijamo svu snagu, sva nadahnuća, ono nas večno privlači, ja osećam njegovu moć i vrednosti koje ono emituje celoj vasioni i time je održava u skladu. Ja nisam prodro u tajnu toga jezgra, ali znam da postoji i kad hoću da mu pridam kakav materijalni atribut, onda mislim da je to SVETLOST, a kad pokušam da ga shvatim duhovno, onda je to LEPOTA i SAMILOST. Onaj koji nosi u sebi tu veru oseća se snažan, rad mu čini radost, jer se sam oseća jednim tonom u sveopštoj harmoniji.” – Nikola Tesla

Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima

Moram! To je jače od svega, od svega što osjećam čak i za tebe koji si mi drag. To je drukčije, čini mi se, mogla bih za njega da umrem. Spavalo je odavna, ali se probudilo iznenada, prije dva dana, uletilo kao otrovan metak u mene, rasprslo se, razvilo hiljadu lampiona, korijandola, uvuklo mi se pod kožu srebrenim lancetama i zatvorilo se tamo, u meni, iglama i kopčama unutrašnjih broševa. To me boli, boli me svime što znam, stvarima, mislima, oblacima i ti ne znaš kako me sve boli od ujeda njegovih očiju, kojima me pogledao. Sva sam modra, cvokoćem. Sama se sebi činim kao ovca koju je vuk, zasitivši se u toru, gricnuo, malo pod vrat i izašao bezbrižan, siguran da ona sad juri kao hipnotisana smrću za njim, u šumu, a zna sve šta će joj biti i zna da će je vuk, čim ogladni, pojesti, uništiti, razoriti. Ne znam šta pričam, ne znam šta bi mogla biti ta njegova nemarna ozbiljnost koja će me uništiti, bojim je se, ne bih htjela, ali ni za šta na svijetu ne bih mogla drukčije, oprosti, hoćeš li?

Oskar Davičo - Pesma

Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima

''Stalno sam slušala o tome kako muškarci u djevojkama bude žene. On je u meni probudio djevojčicu. Onu čistu i nevinu, onu što voli da se igra, što vjeruje bezuvjetno i voli bezrezervno. Onu što sam zaboravila da postoji..''

R.J.Walker – „Mostovi okruga Madison“

Izmenjeno od strane člana Orion Lady
Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima

Join the conversation

You can post now and register later. If you have an account, sign in now to post with your account.

Gost
Odgovori na ovu temu...

×   Pasted as rich text.   Paste as plain text instead

  Only 75 emoji are allowed.

×   Your link has been automatically embedded.   Display as a link instead

×   Your previous content has been restored.   Clear editor

×   You cannot paste images directly. Upload or insert images from URL.




×
×
  • Create New...