Omiljeni citati

[Smucalica 5972]

"Bilo bi bolje da si me čekala, šaptao sam, u sebi, bilo bi lakše. Ne znam zašto, ali bi lakše bilo. Možda si ti važnija od zavičaja, i rodnog doma, sad, kad te nema. Kamo sreće da te nema, bilo bi lakše, bilo bi bolje. Bez tebe, više me bole tudje daljine, i prazni drumovi, i čudni snovi koje sanjam i na javi, a ne mogu da ih odagnam, bez tebe."

M. Selimović

[GlorijaTreca 602]

Anatol Frans "Crven krin"

"Ljubav je kao i pobožnost, dolazi kasno. U dvadeset godina žena nije ni zaljubljena ni pobožna, sem kakve specijalne naklonosti, neke vrste urođene svetosti. Žena najčešće podleže ljubavi i strasti tek u doba kada je samoća više ne plaši. Strast je doista suva pustinja, zapaljena Tebaida. Strast je profani asketizam, isto tako težak kao i verski asketizam. Otuda su velike ljubavnice isto tako retke kao i velike pokajnice. Oni koji dobro poznaju život i svet, znaju da žene ne meću rado na svoje nežne grudi kostretnu košulju istinske ljubavi."

[Smucalica 5972]

'' Znaš prijatelju, ja sam nju voleo. Ono mislim baš voleo. Istinski , ludo i bez razmišljanja. Bila mi je jedina. Moja tajna, ona najveca. Sa mnogima sam bio, al' uvijek sam nju nosio u srcu. Najviše mi je trebala, a eto. Baš njoj sam najviše boli donosio. Nisam mogao da prihvatim cinjenicu da volim, pa sam je terao od sebe. Stalno joj se vracao , a ustvari bežao od nje. U jednom trenutku pokaza.

..o bih joj da mi je stalo, a u sledecem dokazao da sam djubre. I najgore od svega , kad god bi se vratio, ona je bila tu. A sada..

- A šta sada? Preboleo si je?

Ma kakvi. Ima trenutaka kada je zaboravim na tren , ono kad alkohol ubijem zadnji komad mene.

- Zašto joj sada ne odeš i kažeš sve?

Eh vidiš. Uspeo sam šta sam hteo. Otišla je od mene. Sad kad se vratim, više je nema. Kažu da voli drugog, znam da to nije istina.

- Idi do nje onda.

Ne mogu.

- Zašto?

Ukljucila je razum , prijatelju. Shvatila je da sam ipak preveliko djubre i da je ne mogu voleti nikad. Voleti onako, klasicno. Ne mogu biti tu za nju , a uvek cu ocekivati da ona bude tu za mene. Ne mogu kad joj bude najteže doci i zagrliti, mada znam da ona meni bi.

- Tebe je nemoguce shvatiti!

Eh prijatelju , znam. To cujem cesto. Samo jedna osoba mi je rekla da me razume.

Ko !? ..

Pa ona, druže... ! "

Đ.B.

[pleSachica 1123]

Zar ne nalazite da riječi sve izobliče?

One su mnogo stabilnije i čvršće od osjećanja.

Moja se misao ne može opisati; ona je kao potok u koji je pala kap zejtina: preliva se i mjenja u svakom trenutku.

Porodični krug - Andre Moroa

[Sirano 11]

''I svatko ima svoje razloge, i neprestano se pita s vremena na vrijeme, što ti razlozi vrijede, jesu li to oni pravi razlozi da bi se krenulo baš onamo kuda se krenulo, radije nego drugdje, radije nego nigdje." S. Bekcett

[Smucalica 5972]

I tako, primaknete se kraju života - ne, ne samog života, već nečeg drugog: okončanju bilo kakve mogućnosti promene u tom životu. Steknete pravo na poduži predah, u kome ima dovoljno vremena da postavite pitanje: gde sam to pogrešio? Setio sam se one balavurdije na Trafalgar Skveru. Setio sam se jedne mlade žene kako pleše. Jedini put u svom životu. Setio sam se svega onog što više nikad neću moći da saznam ili shvatim, svega onog što više nikad neću moći da saznam ili shvatim. Setio sam se Adrijanove definicije istorije. Setio sam se njegovog sina kako zariva lice u policu sa kariranim toaletnim ubrusima, da bi me izbegao. Setio sam se jedne žene kako prži jaja na opušten, nemaran način, potpuno ravnodušna nad tim što joj se jedno jaje razlilo u tiganju, a onda te iste žene, kasnije, kako pod suncem obasjanim bršljanom pravi nekakav nedokučivi, horizontalni pokret rukom. Setio sam se zapenušanog rečnog talasa, osvetljenog mesečinom, kako prolazi i nestaje uzvodno, gonjen grupom razgalamljenih studenata čije su baterijske lampe bacale izukrštane snopove svetlosti kroz tamu.

Postoji akumulacija. Postoji odgovornost. A osim njih, postoji i nemir. Postoji veliki nemir.

Dž. Barns - Ovo liči na kraj

[pleSachica 1123]

Onaj malopređašnji zanos od ljepote noći i veličine svijeta naglo gasne. Onaj raskošni dah zemlje staje. Djevojčine dojke krutnu u lakom grču. Tonu zvijezde u prostranstva. Samo se sudbina, njena sudbina, bezizlazna, prijeka, sutrašnja, vrši i ispunjava, uporedo sa vremenom koje prolazi u tišini, nepomičnosti i praznini koja ostaje iza svega.

Ivo Andrić - Na Drini ćuprija

[Sirano 11]

Nisam siguran ni u što

osim u svetost ljubavi Srca i

istinitost Mašte - jer ono

što Mašta vidi kao Ljepotu

mora biti istinito-bez obzira na

to je li ranije postojalo ili nije.

John Keats

[pleSachica 1123]

Žena koja ne plače, to vam je kao zdenac bez vode, bunar koji ne služi ničemu, ili kao ptica nebeska koja ne pjeva i kojoj bi mogla i otpasti krila, jer ih običnoj životinji i ne treba!

Pascual Duarte i njegovi zločini - Camilo Jose Cela

[Sirano 11]

"Ona je moja suprotnost. Ja nisam jednostavan, djelujem uznemirujuće, sve je u meni nesigurno, nemam oslonca, tražim nemoguće i onda sam vrlo neugodan, pa mučim sebe i druge.

Neću da joj kažem, žao mi je, boli me, želio sam da me prizna kao jedinu svoju mogućnost. Ne iz sujete, već iz potrebe, koja za mene znači sve, da budem bezuslovno prihvaćen na ovom prelasku u život koji se još ne pokazuje, u kojem ću biti potvrdjen ili odbačen. Kažem: odbačen, a ne vjerujem u to. Zato sam želio da stane uza me, hvatao sam se za nju, gurao je da pobijedi oklijevanje, činila mi se dovoljno sigurna da me podrži. Ali, bilo je važno da to učini sama, od svoje volje."

Meša Selimović

[Smucalica 5972]

Svaka istinska, velika strast trazi samoću i bezimenost. Čovek koji služi svojoj strasti želi da ostane neviđen i neznan, nasamo sa predmetom svoje strasti, i o svemu drugom voli i ume više i bolje da govori nego o tome što je glavni predmet njegovih misli i želja. Čak i porok ima svoj stid i svoje obzire, iako naopake i neobične.

I. Andrić

[Mrak 138]

''Niko nije poražen sve do onog trenutka dok poraz ne prihvati kao realnost.'' - Napoleon Hil

[Sirano 11]

Često živimo u iluziji da sve naše rane mogu zacijeliti. Izliječenjem smatramo da se rane zatvore i da ih više ne osjećamo. Dok se ne pretvore u brazgotinu, kružimo oko svojih rana i uvlačimo se sve dublje u njih. Bogu predbacujemo što je dozvolio tu ranu. Tek kad smo spremni pomiriti se sa svojom ranom, može ona za nas postati ulazom u našu nutrinu, u zdravi i svijetli prostor. Rana nas prisiljava da potražimo lijek u svojoj nutrini, a ne u vanjskoj marljivosti i snazi."

Anselm Grün

[pleSachica 1123]

Glas mu je, uprkos piskavosti, zvučao pomirljivo, samozadovoljno, kao metak umočen u antiseptik. Kao nož u anestetik. Suština je ista. Kolje. Sve ga sad ubija.

Pesma - Oskar Davičo

[Smucalica 5972]

Nikada više ne planiram. Ja samo živim ovaj život. Ponekad kako želim, ponekad kako moram. Sitnice mi boje život. Sitnice su sreća.

Zato ja volim male stvari. I velike torbe. Svuda ih sa sobom nosim, jer sebi dugujem još po neku šetnju između očekivanog i neplaniranog.

I.A.

[Smucalica 5972]

Zahar Prilepin - "Priča o kurvama"

Uopšte uzev, žene ne interesuje seks. Šetnja u traganju za novim, finim rukavicama, ili odlazak u topao, tih, avetinjski kafić – samo to je prava zavodljivost.

Muškarci misle da žene interesuje seks. A žene interesuju muškarci. Sve ostalo je iz nestašluka ili zbog sažaljenja.

Žene misle da muškarce interesuju žene. A muškarce interesuje seks. Sve drugo je zbog slučajnosti ili u nastupu lake zablude koja, međutim, može trajati čitavog života.

Na tome se završava razlika među polovima. Nekad nisam znao za te smešne istine I bio sam nesrećan.

[Smucalica 5972]

"Nije naš zadatak u tome da se približimo jedan drugom, kao što se ne sastaju ni Sunce ni Mjesec, ni more ni kopno. Nas dvojica smo, prijatelju dragi, Sunce i Mjesec, mi smo more i kopno. Naš cilj nije da se slijemo jedan sa drugim, već da saznamo jedan drugoga i da jedan u drugom naučimo da vidimo i poštujemo ono što taj drugi jeste: naša suprotnost i dopuna."

H. Hesse

[Sirano 11]

..poceo sam da razmisljam o onome sto niko nije domislio do kraja, a sto niko, kad sazri, ne ispusta iz misli: sta je to s nama i sa zivotom, u kakve se to konce splicemo, u sta upadamo svojom voljom, u sta nevoljom, sta od nas zavisi, i sta mozemo sa sobom. Nisam vjest razmisljanju, vise volim zivot nego misao o njemu, ali kako god sam prevrtao, ispada da nam se vecina stvari desava mimo nas, bez nase odluke. Slucajnost odlucuje o mome zivotnome putu i o mojoj sudbini, i najcesce bivam doveden pred gotov cin, upadam u jedan od mogucih tokova, u drugi ce me ubaciti samo druga slucajnost. Ne vjerujem da mi je unaprijed zapisan put kojim cu proci, jer ne vjerujem u neki narocit red ovoga svijeta. Ne odlucujemo, vec se zaticemo. Strmoglavljeni smo u igru, punu nebrojenih izmjena, jednog odredjenog trenutka, kad nas samo ta prilika ceka, jedina koja nas moze sacekati u toku mijesanja. Ne mozes je zaobici, ni odbiti. Tvoja je, kao voda u koju padnes. Pa plivas, ili potones. M.Selimovic

[pleSachica 1123]

Panika.

Otvarate usta. Otvarate ih toliko široko da vam vilica puca. Naređujete plućima da usisaju vazduh, SMJESTA, potreban vam je vazduh, potreban je SMJESTA. Ali vaši disajni putevi se na to ne obaziru. Urušavaju se, stežu, stiskaju, i odjednom dišete kroz slamčicu. Usta vam se zatvaraju, usne skupljaju i možete samo zadavljeno da krkljate. Ruke vam se grče i tresu. Negdje je brana napukla i poplava ledenog znoja se izlila, natapa vam tijelo. Želite da vrištite. Vrištali biste da možete. Ali da biste vrištali, morate da dišete.

Panika.

Lovac na zmajeve - Haled Hoseini

[Smucalica 5972]

"Nikad ne treba očajavati, kad se nešto izgubi, osoba ili radost ili sreća; sve se još divnije vraća. Što otpasti mora, otpada, što nama pripada, uz nas ostaje, jer sve se po zakonima odvija, koji su veći od naše spoznaje i s kojima smo samo naočigled u suprotnosti. Treba u sebi živjeti i na cijeli život misliti, na sve svoje milione mogućnosti, širine i budućnosti, naspram kojih ne postoji ni prošlo niti izgubljeno."

Rilke

[Amia 41]

ovih dana ponovo otkrivam

"Olovka pise srcem"

pa u to ime

glava od stoke je

jedna izdužina na životinju

ona je korisna jer se jede

· glava od čoveka je

jedna okruglina na čoveka

ona nije korisna

·

divno poredjenje

· ima razne krave

tako ima jedna krava

što uvek dođe kad imamo goste

da traži nešto od mame

:)

[Sirano 11]

„Kada nekoga sretnemo i zaljubimo se, imamo dojam da se cijeli svemir s time slaže.

Međutim, ako nešto krene loše, sve iščezava.

I čaplje, i glazba u daljini i okus njenih usana.

Kako može tako brzo nestati sva ljepota koja se tu nalazila još prije nekoliko trenutaka?

Život je brz; za nekoliko časaka ljudi iz neba prelaze u pakao.“

Paulo Coelho

[Smucalica 5972]

‎"Prevariti se u jednoj velikoj nadi nije sramota. Sama činjenica da je takva nada mogla da postoji vredi toliko da nije suviše skupo plaćena jednim razočarenjem, pa ma kako teško ono bilo"

Ivo Andrić

:hmm:

[pleSachica 1123]

Ja vam, gospodine, nisam zao, premda bih imao dovoljno razloga da budem takav. Svi mi smrtnici imamo istu kožu kad se rodimo, a ipak, kako rastemo sudbina nas mijenja i oblikuje kojekako, baš kao da smo od voska, i vodi nas različitim putevima istom cilju: smtri. Ima ljudi kojima je staza posuta cvijećem, dok drugi moraju gaziti po čičku i trnju. Oni prvi imaju vedar pogled i nedužno im se lice smješi od sreće i blaženstva što ga udišu; drugi se muče pod žestokim suncem na pustopoljini i mršte čelo, uvijek spremni da se brane, baš kao zvijeri. Jedno je ukrašavati tijelo purpurom i mirisnom vodicom, a sasvim drugo nagrđivati se tetoviranjem koje se poslije ničim ne da istrti...

Pascual Duarte i njegovi zločini - Camilo Jose Cela

[Lillith 346]

Ruko, ispruzena prema drugoj obali, kloni

Ako smo pali, bili smo padu skloni.

B.M.