pleSachica 1,123 Posted May 6, 2011 Report Share Posted May 6, 2011 Ja sam ipak razum, pomisli, ali pod kojim treba stalno održavati vatru. Ako ne mislim, odmah poludim, postanem neuračunljiva. Nedostaje mi čulo sredine, mira, tuposti. To je zato što imam suviše energije, mašte, upornosti i snage kojom umijem da želim ono što želim, luđe no što se može i smije kad se ne zna da radi ništa korisno. Sve što sam naučila da radim, to je nešto neplodno i nevažno, nešto što se može prekinuti u svakom trenutku bez štete po ikoga. Oprosti mi. I zato sam se odlučila. Hoću da budem korisna. Odlučila sam se da to budem u granicama koje su moje. Ali i u ljudskim, to je najveće stvaralaštvo. Ona će biti plod pogleda koji su se sudarili i našli u ogledalu Vekovićevog kupatila. Glave su nam se dodirnule u ogledalu koje je od žive, žive kao u život. Otad je prošlo milion vrtoglavih sati i isto toliko dana i noći i isto toliko miliona godina, snijega, sunca, zime, kiša, proljeća, rose, oblaka i svega, i ja sam jutros nad ušćem tražila u zabuni pred sobom kamenčiće koji bi ličili na tebe. I bacala sam ih u reke. Zato što nisi došao, iako si toliko moj, u meni blizak, slučajan, u žurbi, u nestalnosti strujanja, a stalan kao ušće. Oskar Davičo - Pesma Quote Link to post Share on other sites
Dana 123 Posted May 6, 2011 Report Share Posted May 6, 2011 Neki glas, miris neki i jedna lijepa zvijezda ne mogu, noćas, da dignu iz moje dubine sve što je bilo. Ovo mora da su mi popucali svi konci, lijepi konci, tanani, što vezahu mene za moje Juče. Ne drže konci. U dubini svojoj osjećam tegobu mrtvog Lane i žalost zaborava. Od svih ružnih noći, ovo mi dođe noć, kad zaboravih značenje svega. Pa ipak mutno slutim, da sve to ima drage i tužne veze sa onim, što je potonulo. Ivo Andrić Quote Link to post Share on other sites
Lillith 346 Posted May 10, 2011 Report Share Posted May 10, 2011 Nije smrt ono što je užasno, već životi koje ljudi žive ili ne žive do svoje smrti. Oni ne poštuju svoje živote, oni pišaju po njima... Ružno izgledaju, ružno govore, ružno hodaju... Pusti im veliku muziku i oni je neće čuti. Većina ljudskih smrti je obična prevara. Ništa tu nije ostalo da umre. Bukovski Quote Link to post Share on other sites
Dana 123 Posted May 11, 2011 Report Share Posted May 11, 2011 "Evo cveta dovoljno smelog da mirise Na praznom mestu i uspomeni" Branko Miljkovic Quote Link to post Share on other sites
Smucalica 5,972 Posted May 13, 2011 Author Report Share Posted May 13, 2011 ''Rani mraz, moj prijatelju. Padne tako po mladim voćkama. Po tek niklom žitu. Po čokotu. Nežno, kao čipkani veo. U snu. Da i ne primetiš. I odredi im sudbinu. Da cvetaju, a ne rode. Uvenu. Ili da ponesu kao nikad, ako mu se odupru. Nekom pelen, nekom struk bosiljka, nekog kazni, nekog blagosilja, kažu stari paori...'' Đ. B. vesticara 1 Quote Link to post Share on other sites
Lillith 346 Posted May 17, 2011 Report Share Posted May 17, 2011 Jutros ce neki drugovi u automobile, pa na sastanak; pa u automobile, pa na rucak; pa automobilima na drugi sastanak; pa, opet automobilima, eventualno kuci. Trebalo bi ih jednom pesice provesti kroz nas grad i zivot da vide kako se relativno dobro drzimo, uprkos njihovim odlukama. Dusan Radovic Quote Link to post Share on other sites
Duga 12 1,083 Posted May 20, 2011 Report Share Posted May 20, 2011 Gospode,lepi ubruse moj,pokupi suze moje Ko me to gleda netremice kroza sve zvezde na nebu i sve stvari na zemlji? Zakrite oči svoje,zvezde i stvari,ne gledajte nagotu moju.Dovoljno me stid peče kroz oči moje. Šta imate da vidite?Drvo života,koje se smanjilo u trn na drumu,te ubada i sebe i druge.Šta drugo-nego plamen nebesni zarobljen u blato,te niti svetli,niti se gasi? Orači,nije glavno vaše oranje,no Gospod što posmatra. Pevači,nije glavna vaša pesma,no Gospod što sluša. Spavači,nije glavno vaše spavanje no Gospod što bdi. Nije glavno nešto vode u škaljama oko jezera,no jezero je glavno. Šta je sve vreme ljudsko,do jedan talas što okvasi vreo pesak na obali,pa se pokaja što ostavi jezero,jer presahnu? O zvezde i tvari,ne gledajte u mene,no u Gospoda sa očima.On jedini vidi.U njega gledajte,i videćete sebe u domovini svojoj. Našto vam gledanje u mene:u sliku izgnanstva svoga?U ogledalo svoje žurne prolaznosti? Gospode,lepi ubruse moj,optočen zlatnim serafimima,spusti se na mene kao veo na udovicu i pokupi suze moje,u kojima vri žalost svih tvojih stvorenja. Gospode,lepoto moja,dodji mi u goste.Da se ne bi stideo nagote svoje.Da se mnogi žedni pogledi što padaju na mene,ne bi vraćali doma žedni. odlomak iz knjige MOLITVE NA JEZERU Sv.Vladika Nikolaj Velimirović Quote Link to post Share on other sites
Lillith 346 Posted June 7, 2011 Report Share Posted June 7, 2011 Uistinu ne znаm štа dа mislim. Nisаm ni političаr, а ni politički аnаlitičаr. Ne pripаdаm nijednoj pаrtiji, nijednoj doktrini, nijednoj nаdi. Pripаdаm, kаo i vi uostаlom, morаlnoj većini, а njen je usud poznаt. Nа nju se rаčunа sаmo kаd kolа krenu nizbrdo, аli joj se ni tаd ne dopuštа dа zаistа bude morаlnа i neke od kočijаšа pobаcа iz kolа. Pekić Quote Link to post Share on other sites
Smucalica 5,972 Posted June 14, 2011 Author Report Share Posted June 14, 2011 ''Ljubav je šešir koji ti odlično stoji jedne sezone, a već sledeće se svi smeju kad ga natakneš na glavu. Pomalo pratim modu, i znam da uz kosu prošaranu mrazom uglavnom ne pristaju ošinuti majski modeli. A baš o Maju je reč... O jednom zastarelom, ekstravagantnom, pomalo neregularnom Maju, o jednom od onih pomerenih, starih dobrih majeva, kakvi se, iako su se dobro pokazali, već godinama ne proizvode više...'' Đ. B. Quote Link to post Share on other sites
bigrancer 640 Posted June 14, 2011 Report Share Posted June 14, 2011 Greška, svakako, nije u istoriji. Već o lekcijama koje iz nje nismo izvukli. Imali smo toliko puta prilike da se suočimo sa fatalnim događajima koji su pratili našu sudbinu: pogibija 30 odsto muškog stanovništva u Prvom svetskom ratu, na primer. I posle nepunih 25 godina: „Bolje rat nego pakt!“ i ponovo masovno zaginuće u Drugom. Onda kraj veka i sve iznova: mi protiv NATO i dvadesetak najrazvijenijih zemalja na kugli zemaljskoj. Rezultat - katastrofa. Postavljena je ta ubistvena formula: nacionalni ponos - jednako - propast stanovništva. I mi iz tog kruga ne možemo da izađemo. Goran Markovic , reziser ( deo iz jednog intervjua ) Quote Link to post Share on other sites
bigrancer 640 Posted July 3, 2011 Report Share Posted July 3, 2011 Nije ovo nikakav početak, ali počeću. Zvala se. Bila je kći nekog oficira, poštara ili železničara, neke uniforme u svakom slučaju. Sećam se da je nedeljom prolazila šetalištem držeći svojom tankom belom rukom neku ruku koja je baš znala šta hoće, i koja je bila obučena u rukav nekakve uniforme. Mislim da se doselila pre rođenja. Rodila se tek kasnije. Dugo nisam znao ništa o njoj. Slučajno sam je video petnaest godina nakon rođenja, a dvadeset nakon što se doselila. Ponedeljkom je -nikada to neću zaboraviti- oblačila belu haljinicu prepunu nekakvih šljokica, nekakvih čipkica, nekakvih volančića i ostalih deminutiva. Imala je petnaest godina a ja sam kao i obično, imao trideset. Stanovala je u sivoj zgradi na čijoj fasadi beše natpis, nekakva nečitka firma, nešto kao M. Petrović & sinovi. Samo mi je to ostalo u sećanju. I to da je svirala klavir, sudeći po tome nije bila kći železničara već oficira. Oficiri vole vojnu muziku. Možda je bila kći nekog oficira koji je mnogo putovao železnicom. Tako, neka bude tako. Imala je prekrasne oči. Pričali su mi da su prekrasne. Ja nikada nisam smogao hrabrosti da je pogledam u oči. Imao sam dvojicu ili trojicu prijatelja, veoma smelih momaka, oni su mi pričali sve: i to da nedeljom oblači belu haljinu, da ima mladež na bradi, da ima plave oči. Ne bih sada, da im nisam verovao, smeo sa sigurnošću tvrditi da je uopšte imala oči. A opet, njene su mi oči mnogo značile. Naši susreti? Nisam siguran u pogledu naših susreta. Treba biti ja, pa sve to nazvati susretima, a to je prilično teško. Viđao sam je retko: uvek nedeljom, samo u snu, uvijek s leđa. Sanjao sam, ne znam zašto, najčešće sredom, da je nedelja i da ona dolazi s kraja neke druge ulice koju ću kasnije vrlo često pominjati u svojim pričama. Ja bih, u snu naravno, stajao ispred poslastičarnice, čekao je posmatrajuci kroz trepavice njenu siluetu, a kada bi mi se približila, ja sam kukavički obarao pogled. Pa ipak, ti su mi susreti mnogo značili. U to vreme, ako je to neke uteha, snovi su bili malo stvarniji. Da li sam je voleo? Da! Potvrdno. Šta sam joj govorio? Sa pristojne udaljenosti, u snu razume se. Nešto jesam. Ne treba sumnjati da su to bile gluposti. Nešto u kratkim is pre ki da nim re če ni cama. Zadihanim. Šta li sam to mogao govoriti? Sadržaj kratkih is pre ki da nih rečenica je,nažalost,zaboravljen. Zauvek.Možda sam joj govorio... Ne, nije to. Videlo se, od prvog dana se videlo da će otići. Pravio sam se da to ne primećujem. Sve to nije važno. To se dogodilo davno i već je zaboravljeno. Drugo nešto neću zaboraviti: belu haljinicu i popodne u koje je, zaista, otišla. Neću to zaboraviti ni kada umrem. Sedeo sam i pio čaj. Onda je došao neko, bilo ko od trojice mojih prijatelja, i tiho mi šapnuo da je njen otac oficir dobio prekomandu, da je njen otac železničar otputovao daleko- za uniforme se uvijek nađe neki dalek i glup posao- i da su svi ti očevi poveli i nju sa sobom.Izustio sam samo jedno kratko: Oh! Najednom je to O iz oh zatreperilo nad čajem obrazujući kineski ideogram O-SHAY koji se poslije kratkog vremena kondezovao u OČAJ, a odmah potom u očaj, opori očaj od nane. Peking by night - Svetislav Basara Quote Link to post Share on other sites
pleSachica 1,123 Posted July 9, 2011 Report Share Posted July 9, 2011 Prvi put sam video Gumenog kako plače. Prizor koji bih želeo da zaboravim. Na plus beskonačno, u gradu pustinji. Gde je čovek kao oaza. Misliš tu ti je, nadohvat ruke, a nije. Fatamorgana. Igra sunca i usijane zemlje. I ideš dalje. Tražiš čoveka u ljudima. Ako ne odustaneš pre nego što stigneš. Aleksandar Ignjatović - BG blues Quote Link to post Share on other sites
pleSachica 1,123 Posted July 20, 2011 Report Share Posted July 20, 2011 Kod tih časovnika - rekao mi je Kowalski - pogotovo digitalnih, ne sviđa mi se što prebrzo rade, što odbrojavaju i stotinke sekundi. Uopšte, oko vremena je ispletena mreža velikih mistifikacija. Pre svih ona o tobožnjoj objektivnosti vremena. Čista besmislica. Vreme je potpuno subjektivna stvar, ali nije svaki čovek subjekat, to je nevolja. Časovnici možda i jesu egzaktni, ali vreme nije, vreme je stvar ličnosti, čak afiniteta. zato što više niko nije bez časovnika, svi su bez vremena. Fama o biciklistima - Svetislav Basara Quote Link to post Share on other sites
Smucalica 5,972 Posted July 20, 2011 Author Report Share Posted July 20, 2011 Moj omiljen deo iz ''Otmenosti ježa'' od M. Barberi: ''I ja već neko vreme imam određene sumnje u vezi sa njom. Izdaleka, pazikuća je, nema šta. Izbliza... e pa, izbliza... ima nečeg čudnog. Kolomba je mrzi, misli da je šljam. Za Kolombu je ionako šljam svako ko ne odgovara njenom kulturnom obrascu, a Kolombin kulturni obrazac jeste društvena moć plus bluze ''anjes b''. Gđa Mišel... Kako da kažem? Odiše inteligencijom. Međutim, trudi se, jel' da, vidi se da se iz petinih žila upinje da igra ulogu pazikuće i deluje kretenasto. Ali ja sam je posmatrala kako se obraća Žanu Artanu, kad priča Neptunu iza Dijaninih leđa, kad gleda gospođe iz zgrade kako prolaze pored nje bez pozdrava. Gđa Mišel ima otmenost ježa: spolja je načičkana bodljama, prava tvrđava, ali slutim da je iznutra isto tako jednostavno istančana kao jež, lažno nezainteresovana životinjica, žestoko nedruštvena i strahovito otmena.'' Quote Link to post Share on other sites
Lillith 346 Posted July 20, 2011 Report Share Posted July 20, 2011 Usko mestasce koje zauzimam toliko je sicusno u usproredbi sa prostranstvom gde me nema i gde nikom i nije stalo do mene; i deo vremena koji uspem proziveti toliko je nistavan prema vecnosti gde me nije bilo, niti ce biti.. A u ovom atomu, ovoj matematickoj tacki kola krv, radi mozak, takodje se nesto zeli.. Kakva drskost! Kakve besmislice! I.S.Turgenjev - Ocevi i deca Quote Link to post Share on other sites
Sunflower 705 Posted July 21, 2011 Report Share Posted July 21, 2011 "Odaklem si ti, pita on mene. Reko iz Bosne. Kakve Bosne? Kaže on - nema nikakve Bosne. Reko ja sam je ostavio zdravu i čitavu, ase joj se nešto strefilo ter tako govoriš. Kaže on ništa se njoj nije strefilo, ne može se ništa strefiti onome koga nema. Ma reko jel ovo oni element? Jel ovo oni element, pas mu mater posratu! Ja adresar, na zadnjoj stranici karta, reko jel viđaš ovo u sredini. Reko, to ti je Bosna i Hercegovina! Vazda je tu bila, i vazda će tu i ostat! Znaš šta on meni kaže? Znaš šta on meni kaže? Šta ti tu kaže meni Bosna i Hercegovina nea toga kod nas. A šta kod vas ima? Znaš ti kaže šta ima. Pa šta ima? Znaš ti kaže šta ima, samo se praviš budala. Ma rek... M-ma ja bi njega sad smustafio. Ne znam kolko je, al zamarem zažagaću ga među rogove pa šta bilo. Ja zamahnu, a oni željezničar - Đesi kaže božji čoče ode ti voz za Kugensave, reko neka! Svi su meni vozovi otišli, samo mi još jedan fali, da se u Bosnu vratim i živu glavu donesem. Pita on mene šta bi, ja njemu tako i tako. Kaže, šuti dobro si prošo. Ma šta si se reko i ti ukukuruzio pa i ti - šuti! Ništa mi drugo ljudi u životu nisu govorili nego samo - šuti! Neću da šutim! On meni nema Bosne i Hercegovine, a ja da šutim! Ma neću taman me čuli oni koji su ga nacrtali na me. Ovaj se vas pošo trest. Izvadim ja onu kartu i jope u Zagreb. Al nisam se više preznojavo tražeć karte za Bosne. Prva šuba - prva karta. Sjednem na oni tobus, ama ljudi moji meni srce volkačko. Oće da izleti iz ovi moije prsa. Ama šta je - Bosna se moja približava, moja najrođenija. U sred nje ljubim ko mater koju nikad nisam zapamtio - e tako je ljubim. A pukla Bosna, sva zelena i čista ko potok oni bistri u planini. Gledam ja ovu ljepotu mislim se, đe si čovo s brkovma da viđaš ovo. Ama sama bi te tako progutala u se i poždrala, e taka ti je Bosna! Dođem kući. Pita me žena - Što se vrati, crni Salčine? On meni nema Bosne? On meni nema Bosne? Ama ima Bosne, ima i mene u Bosni i biće vala posla i za mene jednog dana vakog kaki sam." :srce: Orion Lady and Lillith 2 Quote Link to post Share on other sites
Smucalica 5,972 Posted July 21, 2011 Author Report Share Posted July 21, 2011 :srce: ''U odnosu na sve one naputovane, prepuderisane i otečene likove, delovala je kao sveži, negovani egzotični cvet, u odnosu na priprosto samoniklo baštensko cveće. Orhideja i zevalice... Zlobnici će reći da je to snobovska metafora, jer, bože moj, oni pouzdano znaju da u nekim krajevima orhideje rastu na sve strane. Orhideja je retkost samo ovde... Pa? Upravo o tome i govorim. Ona je bila orhideja baš tamo gde je to retkost. Da se zadesila negde gde sve vrvi od orhideja, sigurno bi bila neki potpuno drugi cvetić...'' Đ. B. Lillith 1 Quote Link to post Share on other sites
Lillith 346 Posted July 21, 2011 Report Share Posted July 21, 2011 Sakrivamo svoje istine da bismo ih posle pronasli kao tajne. Zamisljamo da je Zlatno runo pozlacena koza ovna. Ali, da bi ona to zaista bila, mi smo je morali prethodno u Kolhidu odneti pa to zaboraviti. I sad, kad bismo tamo nasli o drvo obesenu kozu divljeg magarca, nas bi se svet srusio. Covek ne podnosi saznanja koja nije predvideo. Borislav Pekic - Zlatno Runo Svet malih ljudi na velike istine nikad nije spreman. Čak i papa bi se smrtnički uplašio ako bi mu se dokazalo postojanje boga. Opet Pekic na slicnu temu ali u Besnilu Quote Link to post Share on other sites
Lillith 346 Posted July 22, 2011 Report Share Posted July 22, 2011 Šta je lakše nego udariti svoju majku? Uvek je nadohvat ruke, a i ne nada se udarcu! Svetislav Basara, Fama o biciklistima Quote Link to post Share on other sites
pleSachica 1,123 Posted July 23, 2011 Report Share Posted July 23, 2011 Upamti to sada, i upamti dobro. Kao što igla kompasa pokazuje na sjever, muškarčev prst, kad optužuje, uvijek nađe neku ženu. Uvijek. Dobro to upamti, Marijam. Hiljadu čudesnih sunaca - Haled Hoseini kompaj 1 Quote Link to post Share on other sites
Duga 12 1,083 Posted July 25, 2011 Report Share Posted July 25, 2011 Волите децу, нарочито, јер она су безгрешна као анђели, и живе да би нас раздрагала и усрећила; она живе зарад чишћења срдаца наших, као неки путоказ за нас. Тешко ономе ко увреди дете. Пред понеком мишљу станеш у недоумици, нарочито гледајући грех људски, па се запиташ: "Да ли треба силом побеђивати, или смерном љубављу?" Свагда одлучуј овако: "Победићу смерном љубављу". Одлучиш ли се тако једаред за свагда, цео свет ћеш моћи покорити. Лјубавна смиреност је страшна сила, од свих најјача, нема јој равне на свету! Ф. М . Достојевски Quote Link to post Share on other sites
Lillith 346 Posted July 26, 2011 Report Share Posted July 26, 2011 Dakle, Gete je umro pre sto godina, a Hari ga veoma voli i ima cudesnu predstavu o tome kako je izgledao, a na to Hari ima pravo, zar ne? Ali slikar, koji takodje luduje za Geteom i koji je sebi stvorio njegovu sliku, taj na to nema pravo, a ni profesor niti uopste iko drugi, jer se Hariju to ne svidja, on to ne podnosi, on onda mora da negoduje i bezi! Da je pametan, on bi se jednostavno smejao i slikaru i profesoru. Da je lud, bacio bi im Getea u lice. Ali posto je samo mali decak, trci kuci i hoce da se obesi. H. Hese Quote Link to post Share on other sites
Bledoliki_Vrach 333 Posted July 31, 2011 Report Share Posted July 31, 2011 Za izvođenje revolucije, neophodna su dva uslova: neko ili nešto protiv čega se valja pobuniti i neko ko je zaista voljan i spreman da se isprsi i podigne pobunu. Odevanje je boično neformalno i obe strane mogu biti spremne na dogovor što se tiče vremena i mesta, ali ako se bilo koja od dve stranke ne pojavi, vrlo je verovatno da će čitav poduhvat pretrpeti neuspeh. U kineskoj revoluciji iz 1650. godine , nijedna od dve strane nije se pojavila, pa je novac uplaćen za zakup prostorije bio zadržan. Vudi Alen, Kratak ali koristan vodič kroz građansku neposlušnost Sere za medalju :lol: Quote Link to post Share on other sites
believer 368 Posted July 31, 2011 Report Share Posted July 31, 2011 Treba nositi svoj porok kao kraljevski kaput,nehajno. Kao oreol,na koji se,toboze,ne osvrcemo,navodno ga ni neprimecujuci. Samo ljudima s porocima obris se ne gubi u zitkom blatu atmosfere. Lepota je porok forme,i to bozanstven. Sesar Moro,Ljubav do smrti Smucalica 1 Quote Link to post Share on other sites
Smucalica 5,972 Posted August 9, 2011 Author Report Share Posted August 9, 2011 ''Računao sam da ću se vremenom već zaljubiti u nju, a da neću ni primetiti... Ali ovih dana sam saznao da ne možeš, a da ne primetiš kad se zaljubiš... O, primetiš... Primetiš, još kako...'' Đ.B. Quote Link to post Share on other sites
Recommended Posts
Join the conversation
You can post now and register later. If you have an account, sign in now to post with your account.