Idi na sadržaj

Preporučene poruke

Ja sam ipak razum, pomisli, ali pod kojim treba stalno održavati vatru. Ako ne mislim, odmah poludim, postanem neuračunljiva. Nedostaje mi čulo sredine, mira, tuposti. To je zato što imam suviše energije, mašte, upornosti i snage kojom umijem da želim ono što želim, luđe no što se može i smije kad se ne zna da radi ništa korisno.

Sve što sam naučila da radim, to je nešto neplodno i nevažno, nešto što se može prekinuti u svakom trenutku bez štete po ikoga. Oprosti mi. I zato sam se odlučila. Hoću da budem korisna. Odlučila sam se da to budem u granicama koje su moje. Ali i u ljudskim, to je najveće stvaralaštvo. Ona će biti plod pogleda koji su se sudarili i našli u ogledalu Vekovićevog kupatila. Glave su nam se dodirnule u ogledalu koje je od žive, žive kao u život. Otad je prošlo milion vrtoglavih sati i isto toliko dana i noći i isto toliko miliona godina, snijega, sunca, zime, kiša, proljeća, rose, oblaka i svega, i ja sam jutros nad ušćem tražila u zabuni pred sobom kamenčiće koji bi ličili na tebe. I bacala sam ih u reke. Zato što nisi došao, iako si toliko moj, u meni blizak, slučajan, u žurbi, u nestalnosti strujanja, a stalan kao ušće.

Oskar Davičo - Pesma

Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima
  • Odgovori 282
  • Otvoreno
  • Poslednji odgovor

Članovi sa najviše poruka u ovoj temi

Članovi sa najviše poruka u ovoj temi

Popularne poruke

"Kako bi se čovjek radovao, kako bi se radovao u pravom, čistom smislu te riječi, treba za jedan trenutak opet postati dijete. Radost je stvar koju odrasli ne poznaju. Oni tom riječju nazivaju nešto s

I, više nego dovoljno godina kasnije, možda nečija, možda proseda, možda bez ikoga, ti ćeš ugledati belog leptira na jorgovanu, i širom otvoriti prozore mameći ga da ti sobu opraši polenom i prolećem.

"Beware the fury of a patient man." - John Dryder   "Čuvaj se besa strpljivog čoveka." - Džon Drajder

Neki glas, miris neki i jedna lijepa zvijezda ne mogu,

noćas, da dignu iz moje dubine sve što je bilo.

Ovo mora da su mi popucali svi konci, lijepi

konci, tanani, što vezahu mene za moje Juče.

Ne drže konci. U dubini svojoj osjećam tegobu

mrtvog Lane i žalost zaborava.

Od svih ružnih noći, ovo mi dođe noć, kad

zaboravih značenje svega.

Pa ipak mutno slutim, da sve to ima drage i tužne

veze sa onim, što je potonulo.

Ivo Andrić

Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima

Nije smrt ono što je užasno, već životi koje ljudi žive ili ne žive do svoje smrti. Oni ne poštuju svoje živote, oni pišaju po njima... Ružno izgledaju, ružno govore, ružno hodaju... Pusti im veliku muziku i oni je neće čuti. Većina ljudskih smrti je obična prevara. Ništa tu nije ostalo da umre.

Bukovski

Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima

''Rani mraz, moj prijatelju. Padne tako po mladim voćkama. Po tek niklom žitu. Po čokotu. Nežno, kao čipkani veo. U snu. Da i ne primetiš. I odredi im sudbinu. Da cvetaju, a ne rode. Uvenu. Ili da ponesu kao nikad, ako mu se odupru. Nekom pelen, nekom struk bosiljka, nekog kazni, nekog blagosilja, kažu stari paori...''

Đ. B.

Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima

Jutros ce neki drugovi u automobile, pa na sastanak; pa u automobile, pa na rucak; pa automobilima na drugi sastanak; pa, opet automobilima, eventualno kuci. Trebalo bi ih jednom pesice provesti kroz nas grad i zivot da vide kako se relativno dobro drzimo, uprkos njihovim odlukama.

Dusan Radovic

Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima

Gospode,lepi ubruse moj,pokupi suze moje

Ko me to gleda netremice kroza sve zvezde na nebu i sve stvari na zemlji?

Zakrite oči svoje,zvezde i stvari,ne gledajte nagotu moju.Dovoljno me stid peče kroz oči moje.

Šta imate da vidite?Drvo života,koje se smanjilo u trn na drumu,te

ubada i sebe i druge.Šta drugo-nego plamen nebesni zarobljen u blato,te

niti svetli,niti se gasi?

Orači,nije glavno vaše oranje,no Gospod što posmatra.

Pevači,nije glavna vaša pesma,no Gospod što sluša.

Spavači,nije glavno vaše spavanje no Gospod što bdi.

Nije glavno nešto vode u škaljama oko jezera,no jezero je glavno.

Šta je sve vreme ljudsko,do jedan talas što okvasi vreo pesak na obali,pa se pokaja što ostavi jezero,jer presahnu?

O zvezde i tvari,ne gledajte u mene,no u Gospoda sa očima.On jedini vidi.U njega gledajte,i videćete sebe u domovini svojoj.

Našto vam gledanje u mene:u sliku izgnanstva svoga?U ogledalo svoje žurne prolaznosti?

Gospode,lepi ubruse moj,optočen zlatnim serafimima,spusti se na mene

kao veo na udovicu i pokupi suze moje,u kojima vri žalost svih tvojih

stvorenja.

Gospode,lepoto moja,dodji mi u goste.Da se ne bi stideo nagote svoje.Da

se mnogi žedni pogledi što padaju na mene,ne bi vraćali doma žedni.

odlomak iz knjige MOLITVE NA JEZERU

Sv.Vladika Nikolaj Velimirović

Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima
  • 3 sedmica kasnije...

Uistinu ne znаm štа dа mislim. Nisаm ni političаr, а ni politički аnаlitičаr. Ne pripаdаm nijednoj pаrtiji, nijednoj doktrini, nijednoj nаdi. Pripаdаm, kаo i vi uostаlom, morаlnoj većini, а njen je usud poznаt. Nа nju se rаčunа sаmo kаd kolа krenu nizbrdo, аli joj se ni tаd ne dopuštа dа zаistа bude morаlnа i neke od kočijаšа pobаcа iz kolа.

Pekić

Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima

''Ljubav je šešir koji ti odlično stoji jedne sezone, a već sledeće se svi smeju kad ga natakneš na glavu. Pomalo pratim modu, i znam da uz kosu prošaranu mrazom uglavnom ne pristaju ošinuti majski modeli.

A baš o Maju je reč...

O jednom zastarelom, ekstravagantnom, pomalo neregularnom Maju, o jednom od onih pomerenih, starih dobrih majeva, kakvi se, iako su se dobro pokazali, već godinama ne proizvode više...''

Đ. B.

Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima

Greška, svakako, nije u istoriji. Već o lekcijama koje iz nje nismo izvukli. Imali smo toliko puta prilike da se suočimo sa fatalnim događajima koji su pratili našu sudbinu: pogibija 30 odsto muškog stanovništva u Prvom svetskom ratu, na primer. I posle nepunih 25 godina: „Bolje rat nego pakt!“ i ponovo masovno zaginuće u Drugom. Onda kraj veka i sve iznova: mi protiv NATO i dvadesetak najrazvijenijih zemalja na kugli zemaljskoj. Rezultat - katastrofa. Postavljena je ta ubistvena formula: nacionalni ponos - jednako - propast stanovništva. I mi iz tog kruga ne možemo da izađemo.

Goran Markovic , reziser

( deo iz jednog intervjua )

Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima
  • 3 sedmica kasnije...

Nije ovo nikakav početak, ali počeću. Zvala se. Bila je kći nekog oficira, poštara ili železničara, neke uniforme u svakom slučaju. Sećam se da je nedeljom prolazila šetalištem držeći svojom tankom belom rukom neku ruku koja je baš znala šta hoće, i koja je bila obučena u rukav nekakve uniforme. Mislim da se doselila pre rođenja. Rodila se tek kasnije. Dugo nisam znao ništa o njoj. Slučajno sam je video petnaest godina nakon rođenja, a dvadeset nakon što se doselila. Ponedeljkom je -nikada to neću zaboraviti- oblačila belu haljinicu prepunu nekakvih šljokica, nekakvih čipkica, nekakvih volančića i ostalih deminutiva. Imala je petnaest godina a ja sam kao i obično, imao trideset. Stanovala je u sivoj zgradi na čijoj fasadi beše natpis, nekakva nečitka firma, nešto kao M. Petrović & sinovi. Samo mi je to ostalo u sećanju. I to da je svirala klavir, sudeći po tome nije bila kći železničara već oficira. Oficiri vole vojnu muziku. Možda je bila kći nekog oficira koji je mnogo putovao železnicom. Tako, neka bude tako. Imala je prekrasne oči. Pričali su mi da su prekrasne. Ja nikada nisam smogao hrabrosti da je pogledam u oči. Imao sam dvojicu ili trojicu prijatelja, veoma smelih momaka, oni su mi pričali sve: i to da nedeljom oblači belu haljinu, da ima mladež na bradi, da ima plave oči. Ne bih sada, da im nisam verovao, smeo sa sigurnošću tvrditi da je uopšte imala oči. A opet, njene su mi oči mnogo značile. Naši susreti? Nisam siguran u pogledu naših susreta. Treba biti ja, pa sve to nazvati susretima, a to je prilično teško. Viđao sam je retko: uvek nedeljom, samo u snu, uvijek s leđa. Sanjao sam, ne znam zašto, najčešće sredom, da je nedelja i da ona dolazi s kraja neke druge ulice koju ću kasnije vrlo često pominjati u svojim pričama. Ja bih, u snu naravno, stajao ispred poslastičarnice, čekao je posmatrajuci kroz trepavice njenu siluetu, a kada bi mi se približila, ja sam kukavički obarao pogled. Pa ipak, ti su mi susreti mnogo značili. U to vreme, ako je to neke uteha, snovi su bili malo stvarniji.

Da li sam je voleo? Da! Potvrdno. Šta sam joj govorio? Sa pristojne udaljenosti, u snu razume se. Nešto jesam. Ne treba sumnjati da su to bile gluposti. Nešto u kratkim is pre ki da nim re če ni cama. Zadihanim. Šta li sam to mogao govoriti? Sadržaj kratkih is pre ki da nih rečenica je,nažalost,zaboravljen. Zauvek.Možda sam joj govorio...

Ne, nije to. Videlo se, od prvog dana se videlo da će otići. Pravio sam se da to ne primećujem. Sve to nije važno. To se dogodilo davno i već je zaboravljeno. Drugo nešto neću zaboraviti: belu haljinicu i popodne u koje je, zaista, otišla. Neću to zaboraviti ni kada umrem. Sedeo sam i pio čaj. Onda je došao neko, bilo ko od trojice mojih prijatelja, i tiho mi šapnuo da je njen otac oficir dobio prekomandu, da je njen otac železničar otputovao daleko- za uniforme se uvijek nađe neki dalek i glup posao- i da su svi ti očevi poveli i nju sa sobom.Izustio sam samo jedno kratko: Oh! Najednom je to O iz oh zatreperilo nad čajem obrazujući kineski ideogram O-SHAY koji se poslije kratkog vremena kondezovao u OČAJ, a odmah potom u očaj, opori očaj od nane.

Peking by night - Svetislav Basara

Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima

Prvi put sam video Gumenog kako plače. Prizor koji bih želeo da zaboravim. Na plus beskonačno, u gradu pustinji. Gde je čovek kao oaza. Misliš tu ti je, nadohvat ruke, a nije. Fatamorgana. Igra sunca i usijane zemlje. I ideš dalje. Tražiš čoveka u ljudima. Ako ne odustaneš pre nego što stigneš.

Aleksandar Ignjatović - BG blues

Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima
  • 2 sedmica kasnije...

Kod tih časovnika - rekao mi je Kowalski - pogotovo digitalnih, ne sviđa mi se što prebrzo rade, što odbrojavaju i stotinke sekundi. Uopšte, oko vremena je ispletena mreža velikih mistifikacija. Pre svih ona o tobožnjoj objektivnosti vremena. Čista besmislica. Vreme je potpuno subjektivna stvar, ali nije svaki čovek subjekat, to je nevolja. Časovnici možda i jesu egzaktni, ali vreme nije, vreme je stvar ličnosti, čak afiniteta. zato što više niko nije bez časovnika, svi su bez vremena.

Fama o biciklistima - Svetislav Basara

Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima

Moj omiljen deo iz ''Otmenosti ježa'' od M. Barberi:

''I ja već neko vreme imam određene sumnje u vezi sa njom. Izdaleka, pazikuća je, nema šta. Izbliza... e pa, izbliza... ima nečeg čudnog. Kolomba je mrzi, misli da je šljam. Za Kolombu je ionako šljam svako ko ne odgovara njenom kulturnom obrascu, a Kolombin kulturni obrazac jeste društvena moć plus bluze ''anjes b''. Gđa Mišel... Kako da kažem? Odiše inteligencijom. Međutim, trudi se, jel' da, vidi se da se iz petinih žila upinje da igra ulogu pazikuće i deluje kretenasto. Ali ja sam je posmatrala kako se obraća Žanu Artanu, kad priča Neptunu iza Dijaninih leđa, kad gleda gospođe iz zgrade kako prolaze pored nje bez pozdrava. Gđa Mišel ima otmenost ježa: spolja je načičkana bodljama, prava tvrđava, ali slutim da je iznutra isto tako jednostavno istančana kao jež, lažno nezainteresovana životinjica, žestoko nedruštvena i strahovito otmena.''

Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima

Usko mestasce koje zauzimam toliko je sicusno u usproredbi sa prostranstvom gde me nema i gde nikom i nije stalo do mene; i deo vremena koji uspem proziveti toliko je nistavan prema vecnosti gde me nije bilo, niti ce biti..

A u ovom atomu, ovoj matematickoj tacki kola krv, radi mozak, takodje se nesto zeli..

Kakva drskost! Kakve besmislice!

I.S.Turgenjev - Ocevi i deca

Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima

"Odaklem si ti, pita on mene. Reko iz Bosne. Kakve Bosne? Kaže on - nema nikakve Bosne. Reko ja sam je ostavio zdravu i čitavu, ase joj se nešto strefilo ter tako govoriš. Kaže on ništa se njoj nije strefilo, ne može se ništa strefiti onome koga nema. Ma reko jel ovo oni element? Jel ovo oni element, pas mu mater posratu! Ja adresar, na zadnjoj stranici karta, reko jel viđaš ovo u sredini. Reko, to ti je Bosna i Hercegovina! Vazda je tu bila, i vazda će tu i ostat! Znaš šta on meni kaže? Znaš šta on meni kaže? Šta ti tu kaže meni Bosna i Hercegovina nea toga kod nas. A šta kod vas ima? Znaš ti kaže šta ima. Pa šta ima? Znaš ti kaže šta ima, samo se praviš budala. Ma rek... M-ma ja bi njega sad smustafio. Ne znam kolko je, al zamarem zažagaću ga među rogove pa šta bilo. Ja zamahnu, a oni željezničar - Đesi kaže božji čoče ode ti voz za Kugensave, reko neka! Svi su meni vozovi otišli, samo mi još jedan fali, da se u Bosnu vratim i živu glavu donesem. Pita on mene šta bi, ja njemu tako i tako. Kaže, šuti dobro si prošo. Ma šta si se reko i ti ukukuruzio pa i ti - šuti! Ništa mi drugo ljudi u životu nisu govorili nego samo - šuti! Neću da šutim! On meni nema Bosne i Hercegovine, a ja da šutim! Ma neću taman me čuli oni koji su ga nacrtali na me. Ovaj se vas pošo trest.

Izvadim ja onu kartu i jope u Zagreb. Al nisam se više preznojavo tražeć karte za Bosne. Prva šuba - prva karta. Sjednem na oni tobus, ama ljudi moji meni srce volkačko. Oće da izleti iz ovi moije prsa. Ama šta je - Bosna se moja približava, moja najrođenija. U sred nje ljubim ko mater koju nikad nisam zapamtio - e tako je ljubim. A pukla Bosna, sva zelena i čista ko potok oni bistri u planini. Gledam ja ovu ljepotu mislim se, đe si čovo s brkovma da viđaš ovo. Ama sama bi te tako progutala u se i poždrala, e taka ti je Bosna! Dođem kući. Pita me žena - Što se vrati, crni Salčine? On meni nema Bosne? On meni nema Bosne? Ama ima Bosne, ima i mene u Bosni i biće vala posla i za mene jednog dana vakog kaki sam."

:lazy: :srce:

Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima

:srce:

''U odnosu na sve one naputovane, prepuderisane i otečene likove, delovala je kao sveži, negovani egzotični cvet, u odnosu na priprosto samoniklo baštensko cveće.

Orhideja i zevalice...

Zlobnici će reći da je to snobovska metafora, jer, bože moj, oni pouzdano znaju da u nekim krajevima orhideje rastu na sve strane. Orhideja je retkost samo ovde...

Pa? Upravo o tome i govorim.

Ona je bila orhideja baš tamo gde je to retkost. Da se zadesila negde gde sve vrvi od orhideja, sigurno bi bila neki potpuno drugi cvetić...''

Đ. B.

Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima

Sakrivamo svoje istine da bismo ih posle pronasli kao tajne. Zamisljamo da je Zlatno runo pozlacena koza ovna. Ali, da bi ona to zaista bila, mi smo je morali prethodno u Kolhidu odneti pa to zaboraviti. I sad, kad bismo tamo nasli o drvo obesenu kozu divljeg magarca, nas bi se svet srusio. Covek ne podnosi saznanja koja nije predvideo.

Borislav Pekic - Zlatno Runo

Svet malih ljudi na velike istine nikad nije spreman. Čak i papa bi se smrtnički uplašio ako bi mu se dokazalo postojanje boga.

Opet Pekic na slicnu temu ali u Besnilu

Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima

Волите децу, нарочито, јер она су безгрешна као анђели, и живе да би нас раздрагала и усрећила; она живе зарад чишћења срдаца наших, као неки путоказ за нас. Тешко ономе ко увреди дете. Пред понеком мишљу станеш у недоумици, нарочито гледајући грех људски, па се запиташ: "Да ли треба силом побеђивати, или смерном љубављу?" Свагда одлучуј овако: "Победићу смерном љубављу". Одлучиш ли се тако једаред за свагда, цео свет ћеш моћи покорити. Лјубавна смиреност је страшна сила, од свих најјача, нема јој равне на свету!

Ф. М . Достојевски

Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima

Dakle, Gete je umro pre sto godina, a Hari ga veoma voli i ima cudesnu predstavu o tome kako je izgledao, a na to Hari ima pravo, zar ne? Ali slikar, koji takodje luduje za Geteom i koji je sebi stvorio njegovu sliku, taj na to nema pravo, a ni profesor niti uopste iko drugi, jer se Hariju to ne svidja, on to ne podnosi, on onda mora da negoduje i bezi! Da je pametan, on bi se jednostavno smejao i slikaru i profesoru. Da je lud, bacio bi im Getea u lice. Ali posto je samo mali decak, trci kuci i hoce da se obesi.

H. Hese

Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima

Za izvođenje revolucije, neophodna su dva uslova: neko ili nešto protiv čega se valja pobuniti i neko ko je zaista voljan i spreman da se isprsi i podigne pobunu. Odevanje je boično neformalno i obe strane mogu biti spremne na dogovor što se tiče vremena i mesta, ali ako se bilo koja od dve stranke ne pojavi, vrlo je verovatno da će čitav poduhvat pretrpeti neuspeh. U kineskoj revoluciji iz 1650. godine , nijedna od dve strane nije se pojavila, pa je novac uplaćen za zakup prostorije bio zadržan.

Vudi Alen, Kratak ali koristan vodič kroz građansku neposlušnost

Sere za medalju :lol:

Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima
  • 2 sedmica kasnije...

Join the conversation

You can post now and register later. If you have an account, sign in now to post with your account.

Gost
Odgovori na ovu temu...

×   Pasted as rich text.   Paste as plain text instead

  Only 75 emoji are allowed.

×   Your link has been automatically embedded.   Display as a link instead

×   Your previous content has been restored.   Clear editor

×   You cannot paste images directly. Upload or insert images from URL.




×
×
  • Create New...