Idi na sadržaj

Preporučene poruke

Od juce samo razmisljam o nesretnoj porodici koja je skocila sa 6. sprata zgrade.

Necu pricati da me je tragedija ljudi koje ne poznajem duboko potresla i nateralo da otvorim temu.

Ko se ubija?

Koji su razlozi?

Da li su ljudi koji izvrse samoubistva impulsivni ljudi ili ljudi koji smisljaju kako ce skoncati?

Zasto ih odmah osudjujemo?

Zasto im nismo pomogli?

Da li nam salju poruku?

Da li su hrabri ili kukavice?

Mnogo pitanja a malo odgovora imam.

Ja sam u porodici imala samoubistvo.Pre skoro 20godina moj stric je u sumrak septembarske veceri zakacio kolima biciklistu.Pao je ,glavom udario u ivicknjak i umro.

Najtragicnije je da je taj mladi covek koji je poginuo bio sin njegovih prijatelja sa kojima se druzio.

Kad se uvidjaj zavrsio,vratili su ga kuci da uzme valjda sta mu je potrebno,usao je u kupatilo i pucao sebi u glavu.

On je smatrao da je njegova odgovornost i tako je sebe kaznio za ono sto je ucinio.

Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima
  • Odgovori 59
  • Otvoreno
  • Poslednji odgovor

Članovi sa najviše poruka u ovoj temi

Članovi sa najviše poruka u ovoj temi

Popularne poruke

Jeste prema sebi, ali tu je i bliže okruženje, koje je takođe pod konstantnim pritiskom, strahom... Sve to itekako ostavlja trag... za sva vremena...

Prosta logika kaže da je strah od bolesti i starosti, kao uvertire smrti.. najveći. i.. da je život mio, ma kakav bio. Ja stvarno ne uspevam da ukapiram koja je to tačka, u kojoj čoveku strah o

Ubijaju se oni koji su u sebi izgubili onaj životinjski nagon za opstanak sa kojim se rađamo. Razlog je uvek psihički poremećaj / bolest. Uzroci nastanka bolesti mogu biti razni. Nisu ni junaci ni

Dao sam sebi slobodu da ovde citiram deo prepiske, od koje je dobar deo oftopik, sa druge teme, a koja je verovatno inicirala i otvaranje ove, odgovarajuće.

Samoubistvo porodice sa Zvezdare.:(

Rastuzilo me strasno.

Stalno razmisljam odakle im snage da ubiju sopstveno dete,sta im se vrzmalo po glavi,sta ih je snaslo kad nisu mogli da rese,pa odlucili se na samoubistvo?

Zalosno:(:(

Snage?!? Nije to snaga, to je slabost i kukavičluk.

Jednom kad sam davno rekla isto sto i ti,dobila sam pitanje*Jel bi imala petlju da uradis isto??*

Nisam razumeo pitanje. Šta u ovoj konstrukciji znači "imati petlju"?

Imati hrabrosti? Ako je tako, onda mogu samo da konstatujem da je postavljač pitanja kreten. Hajde, možda sam zbog ličnog iskustva malo preoštar pa sam pogrešno okarakterisao postavljača pitanja. Možda je idiot, budala, ali u svakom slučaju nešto slično. No i na takvo pitanje se može dati odgovor. Ali prvo postavljač pitanja mora da mi definiše šta za njega znači reč "hrabrost" ili "imati petlju". Kad sam odgovori na to pitanje, kašće mu se samom koliko hrabrost nema veze sa suicidom.

Mislim da nije lepo vredjati i reci za nekog da je idiot,kreten.

Samo zato sto nisi razumeo sta sam te pitala.

Ili si pozurio da osudis.

1. Nisam razumeo da je pitanje meni upućeno. Tvoj post je semantički napisan tako da se može razumeti samo da si ti citirala nekoga ko je tebi davno postavio takvo pitanje, a ne i da je pitanje "prosleđeno" meni. Veruj mi da sam teški bukvalista i da imam problema u komunikaciji sa onima koji dosta stvari u razgovoru "podrazumevaju". Ne krivim ni njih, ni tebe, nego ti samo objašnjavam otkud to moje nerazumevanje onoga šta si ti htela da kažeš.

2. Ja nisam nikoga direktno, lično uvredio, nego za mene imaginarnog, postavljača pitanja. Da sam mogao predpostaviti podrazumevanje iz tačke prve ovog posta, veruj da bi izabrao sasvim drugačiji način obraćanja, bez obzira na suštinu. Jer ni u svakodnevnom, ni u ovom takozvanom virtuelnom životu, neizazvan, ne vređam sagovornika, ma šta o njemu mislio. Uostalom, delimično sam se i ogradio pri izboru uvrede, a ovim putem ti se direktno izvinjavam zbog nenamernog vređanja.

3. Ja jesam veoma dobro razumeo pitanje. Veoma dobro. I ostajem pri svom stavu da postavljač pitanja, ovog puta i ti, nije svestan šta je tačno pitao. Ako misliš da nisam u pravu, molim te da mi odgovoriš zašto i kako, ali i da u odgovoru napišeš ono najvažnije: šta za tebe znači "hrabrost".

4. Nisam ja ništa požurio. Jednostavno zato što se ne srećem prvi put sa takvim pitanjem "Da li je samoubistvo hrabrost ili kukavičluk?". Dosta sam o njemu, na žalost, do sada razmišljao, tako da nije bilo nikakvog ishitrenog zaključka.

A sada direktno o temi.

Mogu da razumem, ali ne i opravdam, eutanaziju, kao vid samoubistva, bilo pomognuto ili ne. Psihički zdrava i svesna osoba je donela odluku da sebi prekrati fizičke muke. To, kao što rekoh, na neki način razumem.

Svi ostali oblici samoubistva su, opet ću upotrebiti tu reč, kretenizmi, idiotizmi, debilizmi i ne znam kako bi ih sve nazvao. U svakom slučaju su BOLEST. Te osobe su bolesnici, oni nisu svesni svog postupka.

I nikakva hrabrost ne treba za to. Jer hrabrost nema nikakve veze sa bolesnim umom, budala se ničeg ne boji. A svi oni koji postavljaju takva pitanja, da li je samoubistvo hrabrost ili ne, na (veoma) posredan način negativno utiču na već labilne osobe da pomisle da oni čine nešto vredno divljenja, kao što hrabrost i treba da bude.

Pa eto i ja da "otvorim dušu", otkud toliko mog razmišljanja na temu i odakle moj tako tvrd stav. Imao sam sestru od tetke, mlađu od mene samo 29 dana. Predpostavite koliko smo bliski bili. Život, udaja, ju je odveo nešto dalje od mene, taman toliko da se ne čujemo svaki dan, svake nedelje, a znao se završiti i čitav mesec bez kontakta. Promenila je ne samo grad, nego i način života, da ne kažem, spala je sa konja na magarca. To joj je veoma teško palo, ali ona nije imala hrabrosti da to prizna i podeli sa nama, onima koji su joj mogli pomoći. Pored tog, porodila se i rodila sada devetnaestogodišnjeg fantastičnog momka. Fantastičnog i po stasu i po inteligenciji. Nisam pristrasan, ako ništa, brojevi (fiziološki, ima preko 185 cm i više od 90 kg, kao i ocene na fakultetu, prosek 9.80) mogu da potvrde moj stav. No tada, kada je on imao tek desetak meseci, mlada majka, bez blizine svoje majke, na čiju je blizinu navikla, bila je upućena samo na sebe, jer pomoći od suproga i njegovih nije bilo. Berem ne onoliko koliko i kako je trebalo. Na sve to nadovezala se, opet ću biti eksplicitan, kreten od doktorice, pedijatra, koja joj tako labilnoj kaže "Ženo da li ti hraniš ovo dete? Vidi kako je mršavo.". I to je bio okidač.

Kad god je se setim, pored ogromne miline koju osetim, obuzme me i ljutnja zbog njenog kukavičlika da potraži pomoć, da se suoči sa problemom. Dozvoliću sebi da isto tako okarakterišem i postupak tvog strica. Zar ne bi bila hrabrost da se suoči i sa svojom savešću i sa kaznom koju bi dobio na sudu, a ne predaja pred problemom? Ovako je dodatno povredio i one koji ga vole.

Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima

Morala da kopiram neke ljude koji se bave pitanjima ljudske psihe....

Autor: dr Snežana Anakijev, psihijatar

Život je teško objasniti, treba ga živeti. Konstatacija sa kojom bi se većina složila. Neki bi rekli da je život već time što je počeo objasnio i opravdao sebe samog. Većini ljudi je ipak, u svim vremenima, pitanje suštine života tražilo više od jednog odgovora. Život se, međutim, ne može shvatiti niti sagledati kao izolovani fenomen i u uslovljenoj je povezanosti sa smrću. Prihvatajući da je nagon za samoodržanjem najjači, a strah od smrti imanentan ljudskom biću, pitanje samoubistva dobija kompleksno značenje.

[h=2]Šta je suicid?[/h]Dilema ja ostala, ali su ponuđeni različiti i mnogobrojni odgovori. Samoubistvo kao izraz hrabrosti ili suprotno, bekstvo od neizdržive realnosti. Čin usmeren protiv Boga i obaveza prema društvu, ili najviši izraz slobode čoveka koji odlučuje o tome hoće li i kako živeti. Nekada i kao deo rituala – harakiri i društveno određenih pravila da sluga ne može da nadživi gospodara, a žena umrlog muža.

Razvoj nauke rasvetljava druge aspekte ovog fenomena. Francuski sociolog Dirkam, osnivač suicidologije, tumači suicid kao nesposobnost pojedinca da se integriše u socijalnu zajednicu.

izvor/stetoskop

A tebi Andrijane da odgovorim...Moj stric se suocio sa svojom savescu i odgovornoscu....Sam sebi dodelio smrtnu kaznu,smatrao je da njegova neopreznost tolika da zasluzuje smrtnu.

Nijedan sud ga ne bi osudio toliko.

Dobio bi mozda plafon 10godina i vratio se svojoj porodici.

On je mislio da je to malo.

Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima

Ko se ubija?

Koji su razlozi?

Da li su hrabri ili kukavice?

Ubijaju se oni koji su u sebi izgubili onaj životinjski nagon za opstanak sa kojim se rađamo.

Razlog je uvek psihički poremećaj / bolest. Uzroci nastanka bolesti mogu biti razni.

Nisu ni junaci ni kukavice. Samo su obolelli.

Da li su ljudi koji izvrse samoubistva impulsivni ljudi ili ljudi koji smisljaju kako ce skoncati?

Zavisi.

Neko će u momentu pomračenja svesti to učiniti impulsivno. A neko se dugo bori sa depresijom što sa sobom nosi i smišljanje načina na koji će to "uspešno" učiniti. Ima i onih koji će sa pokušajima suicida samo slati signale svojoj okolini.

Zasto ih odmah osudjujemo?

Tako nam je lakše. Tako sebi ne postavljamo naredna dva pitanja. I ne muči nas savest.

Zasto im nismo pomogli?

a. nismo prepoznali signale koji su slati

b. prepoznali smo signale i nismo odreagovali

c. prepoznali smo signale, ali ma šta činili nismo uspeli da dopremo do osobe koja ima problem

(Pokušavajući da nađem način da doprem do osobe, konsultovala sam se sa mnogima. I niko nije mogao da mi da konkretan savet, siguran put. I svi su mi rekli: ne možete joj vi pomoći ako ona (a to nije ona koju ste vi znali, to je ona bolesna, izmenjene psihe) od vas ne želi pomoć. Uostalom, ona ima pravo da čini sa svojim životom šta hoće.)

Da li nam salju poruku?

Da. Uvek.

Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima

Mene je zabolelo sto si rekao da je neko ko je bolestan.

Sigurna sam da moj stric nije bio bolestan ni labilan.

Bio je ocajan.

Verovatno nemam svi isti prag bola.

Pitaj a da ne budes pogresno protumacen.,pitaj sta god

Neću. Izvini, promenio sam mišljenje. Ne želim ni na koji način više da te slučajno povredim.

Reći ću još samo da ni moja sestra nije bila bolesna, ali ono što je uradila je bolesno i kukavički.

Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima

Poznavao sam jednog čoveka koji je izvršio samoubistvo. Bio je stalni posetilac mojih babe i dede u danima izbeglištva u Apatinu. Bilo je jasno da čovek ima problema da prihvati novonastaliu realnost i da mu je mnogo nedostajao rodni kraj. Nije se prilagodio, stalno je pričao o povratku i u svom zanosu prošlošću veličao sve što ima veze sa "starim krajem". Ali niko nije ni pomišljao na to da će sebi oduzeti život. To jednostavno nije nešto što čoveku prvo padne na pamet. Obesio se o kvaku na vratima.

Na vest o njegovoj smrti i načinu na koji je došlo do nje nisam imao nikakvu posebnu reakciju. Koliko god surovo zvučalo, čovek ima pravo da odlučuje o svom životu na svaki način pa i o tome da ga prekine. Neko ko ne ceni život/nema želju za životom ne treba ni da živi. Da li je ta odluka hrabrost ili kukavičluk mislim da je nebitno. Ja ne mogu ni da zamislim kako izgleda poželeti sebi oduzeti život, pa nije u redu ni da donosim moralne sudove o tome.

Pitanja samoubistva i eutanazije nekako gledam na isti način - rezultat su odluke. U oba slučaja odluka je iznuđena bolešću, bilo fizičkom ili psihičkom. Niko zdrav i potpuno svestan neće odlučiti da se ubije. Bar se nadam.

Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima

Neću. Izvini, promenio sam mišljenje. Ne želim ni na koji način više da te slučajno povredim.

Reći ću još samo da ni moja sestra nije bila bolesna, ali ono što je uradila je bolesno i kukavički.

Moram da ti kazem da se ne slazem sa tobom.

Al nikako.

Znam da je ovo i licna tema.

Oboje smo nekog izgubili ...

Mislim da to sto su uradili nije bolesno ni kukavicki vec ocaj.

Bio je vapaj za pomoc.

Ali mi ih nismo culi.

Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima

Ne znam sta se desava u glavama ljudi koji pokusaju ili izvrse samoubistvo.

Ali znam nesto iz licnog iskustva.

U jednom periodu zivota, otprilike 3-4 meseca, zapao sam u depresiju (izazvanu spoljnim desavanjima, reflektovana kroz moju psihu).

Bio sam okruzen ljudima koji me vole, ljudima koji su znali da mi treba pomoc. Secam se koliko sam bio ravnodusan na sve njihove pokusaje. Primecivao sam njihov trud, ali sam toliko bio opsednut svojim "bolom" da sam mislio "da niko ne zna kako mi je".

Daleko od toga da sam i pomislio da podignem ruku na sebe. Cak suprotno...zelja za zivotom (uz malu pomoc psihijatra) me je povratila.

Mogu samo da zamislim koliko su te osobe, spremne na samoubistvo "same" i ocajne ma koliko se ljudi oko njih trudili.

Sestricina od 22 godine je imala suicidne ideje. Sestra i zet su se trudili oko nje, isla je na terapije...a onda je ona samo jedno vece otvorila prozor svoje sobe i skocila sa 9. sprata.

Tu ne postoji ni hrabrost ni kukavicluk. Tu samo postoji "pomracenje uma", bolest i trunka svesti da ce prekidom zivota prestati bol u dusi. Bol za koji misle da ne postoji nikakav lek. A taj bol ume da bude jaci od najjaceg fizickog bola.

Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima

Slažem se sa grešnim.

Sinoć napisala poduži post na ovoj temi i onda obrisala, jer sam obećala sebi da neću pisati na emotivnim temama.

Imala sam slušaj suicida u porodici. Znam dobro o čemu grešni govori. Osobe koje se odluče na taj čin su same sa sobom i ni jedna reč, ni jedan savet im ne dopire do mozga. Kao da im se stvori neka blokada u glavi. Onog momenta dok traje razgovor, imate utisak da je sada sve ispravljeno, poporavljeno...rešeno... međutim, čim ostanu sami, makar i na par trenutaka ponovo se javlja taj neki "njihov svet" iz kog jednostavno po njima, nema izlaza. Svaki pokušaj, svaka pomoć pada u vodu.

Retki su slučajevi da je neko uspeo da izađe iz "svog sveta". Iskreno govoreći drago mi je kada čujem da je i 1% ljudi uspelo u tome.

Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima

Prosta logika kaže da je strah od bolesti i starosti, kao uvertire smrti.. najveći.

i.. da je život mio, ma kakav bio.

Ja stvarno ne uspevam da ukapiram koja je to tačka, u kojoj čoveku strah od života postane toliko neizdrživ

da potrči u smrt.

Samim tim što ne razumem, ne nalazim ni(kakvo) opravdanje za taj čin, ne presuđujem

i ne osuđujem.

Drugo..

Možemo se i ne moramo složiti sa tim, da (u krajnjem slučaju) svak može da radi i uRadi sa svojim životom šta mu je volja.

Da je ta odluka apsolutno lična.

Ali..

upucati/gurnuti/povući sa sobom i (bilo kog) drugog

bacati drugog, pa sebe

skočiti sa detetom u rukama

to ne da ne razumem, nego ne želim ni da slušam, ni da čujem, ni da razumem

i ne osuđujem.

To mi se gadi

i prezirem.

jadna ta deca.

Njih za mišljenje niko nije ni pitao.

FUJ

Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima
  • 4 meseci kasnije...

Čitam malopre ovu vest: "Drama u Pančevu: Čovek preti da će skočiti sa zgrade suda Jedan građanin nezadovoljan presudom suda u Pančevu popeo se na krov te zgrade i preti da će izvršiti samoubistvo." i moja prva reakcija je "Pustite ga da skoči." :beyond: Sam odlučio, sam pao, sam se ubio... nek' piše kad stigne.

Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima

"poruke'' koje nam salju verovatno nisu dovoljno razumljive. Prijatelj mog brata je bio veoma uspesan covek,imucan. Ziveo je sa roditeljima u okolini Cavtata! Jednom je dosao da poseti mog brata. Izasli su na tvrdjavu. Celo vece narucivao je jednu te istu pesmu "Nedelja" koja otprilike ide ovako: "nedelja, i svi ste tu al mene s vama nema....

vas sin se na put sprema". Mom bratu nije bilo jasno zasto je narucivao tu pesmu opet i opet... Bilo mu je jasno posle par dana kada je cuo vest da se Luka ubio. Iz N.Sada se vratio kuci u subotu. U nedelju pre podne pucao je sebi u glavu, u svojoj kuci dok su roditelji jos spavali! Luka je ostavio "poruku" svom prijatelju, svojim roditeljima...

Da li iko od nas moze da zna sta je u glavi onih koji se odluce za samoubistvo?

Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima

Slažem se da za želju za samoubistvom moraju postojati ozbiljni razlozi, i da je moj stav pregrub i bezosećajan, ali ne mogu protiv sebe. I sam sam pre već više od deset godina bio u ozbiljnoj depresiji i želja za "lakim" rešenjem mi nije strana, ali za to lako rešenje ne mogu imati razumevanja. Kakav god problem osoba imala u životu, samoubistvo nije njegovo rešenje. Ono je samo znak da smo digli ruke od sebe i da nismo spremni da se borimo, ili da prihvatimo realno stanje stvari.

Ova debilčina iz mog prethodnog posta preti da će skočiti sa zgrade. I šta sad? Angažovati ljudkse resurse da spasemo idiota na vrhu zgrade ili da spasemo neko dete koje se možda utapa u reci, staricu u zapaljenom stanu? Da se ja pitam, nijedan radnik bilo kakve službe ne bi prstom makao da ga spase. Hoćeš da se ubiješ? Samo napred.

Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima

"poruke'' koje nam salju verovatno nisu dovoljno razumljive.

Da li iko od nas moze da zna sta je u glavi onih koji se odluce za samoubistvo?

I ja mislim da mi njihove poruke ne umemo da desifrujemo.

Smatram da ti ljudi nisu bolesni vec osetljivi,ranjivi,povredjeni,ne vide izlaz....

Mislim da je suicid delom mrznja,nepostovanje,zatiranje, sebe samog.

Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima

Danas smo se u društvu dotakli ove teme, pa počeli razmatrati da li je samoubistvo hrabrost ili kukavičluk. Ne mogu da se otmem utisku da je to u stvari nebitno. Dotakli smo se i ljudi koji su nekoliko puta "spasavani" od samoubistva. O čemu se tu radi? Zašto ljude koji su toliko izgubili volju za životom konstantno sprečavamo da "odu"?

Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima

Svaki život je vredan. Neosporno.

Ako je neko odlučio da se ubije, učiniće to, pre, ili kasnije.

Možda zvučim odvratno i okrutno, ali... primeri iz mog okruženja su takvi.

I... žao mi je što je tako...

Jeste, šalju poruke, jeste, treba im pomoći... uz stručnu pomoć, pomoć bližnjih,

pod uslovom da žele da pomognu sebi...

Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima

Mislim da se kod suicida radi o destruktivnosti, al ona je okrenuta ne prema okolini, vec prema sebi.

Zar to to neizlecivo?

ZAr im nema leka?

Nema pomoci?

A meni zao svake slomljene biljke....zao mi gladnog napustenog psica.....kako da mi ne bude zao coveka?

Izmenjeno od strane člana stiklica
Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima

Join the conversation

You can post now and register later. If you have an account, sign in now to post with your account.

Gost
Odgovori na ovu temu...

×   Pasted as rich text.   Paste as plain text instead

  Only 75 emoji are allowed.

×   Your link has been automatically embedded.   Display as a link instead

×   Your previous content has been restored.   Clear editor

×   You cannot paste images directly. Upload or insert images from URL.




×
×
  • Create New...