Turkmenbashi 937 Napisano November 28, 2011 Prijavi Share Napisano November 28, 2011 Uništenje Progoni me Demon kroz moja bespuća, Lebdi oko mene kao vazduh, svuda; Prodire u srce i razara pluća, Ispunjava mi dušu čežnjom večnog bluda. Znajuć da Umetnost ljubav mi je prava, Uzme katkad oblik divnog ženskog bića, I pod izgovorom, lažnim, privikava Moje vrele usne na beščasna pića. Vodi me daleko od Božjega oka, Bez daha i lomna, na pučinu sinju Dosade što zjapi pusta i duboka; Baca mi u oči smušene od bdenja Zamazane krpe, rane, golotinju, Sav jezivi pribor i stroj Uništenja! Boginja 1 Citat Link ka poruci Podeli na drugim sajtovima
Turkmenbashi 937 Napisano November 28, 2011 Autor Prijavi Share Napisano November 28, 2011 Časovnik O, časovniče, strašni i ravnodušni bože, mračno nam pretiš prstom, kažeš : ‘’Seti se, seti! Kao ka meti svojoj, roj Bolova već leti da ti probode srce što užasom se prože; nestaće za vidikom sva slast i sva lepota ko magla, ko kad zađe za kulise silfida ; svaki trenutak tebi komad miline kida date čoveku svakom za ceo rok života. Tri hiljade i šesto puta na sat ti šapćem : Seti se ! Svakog trena hitrim insektskim glasom Sadašnjica ti veli : Nekadašnjica ja sam, i prljavim ti svojim jezikom život lapćem. Remember! Esto memor! Seti se, bludni sine ! (Metalno mi je grlo vično svim jezicima.) Smrtniče budalasti, u svakom trenu ima zlata koje izvući valja pre nego što mine! Seti se : Vreme kao kockar je nezajažni Koji ne varajući dobija svakog puta ! Dan kraća, a noć raste ; seti se da žeđ ljuta Večito mori ambis, i klepsidra se prazni. Uskoro će ti Slučaj božanski reći glasno, I s njim Vrlina, tvoja supruga još nevina, Pa i Kajanje samo (oh! skrvnica jedina!); Mri, kukavice stara, već je suviše kasno !’’ lenjivica 1 Citat Link ka poruci Podeli na drugim sajtovima
Turkmenbashi 937 Napisano November 29, 2011 Autor Prijavi Share Napisano November 29, 2011 Čovek i more Uvek će te, slobodni čoveče, srce vući Moru, tvome ogledalu, jer sebe duša tvoja Vidi u talasanju tog večnog nespokoja, A i tvoj duh je isti ponor zastrašujući. Ti uživaj roneći u sopstvenoj toj slici; Tvoj pogled je miluje, tvoj zagrljaj je hvata; Srce ti se raduje odjeku svoga bata U toj neukrotivoj i divljoj tužbalici. Podjednako ste mračni i ćutljivi vas dvoje: Čoveče, niko ne zna dno tvoje provalije, More, tvoja bogatstva niko otkrio nije, Toliko ljubomorno čuvate tajne svoje! Oboje ste, dok teku vekovi nebrojeni, Večno za bitku orni, za boj vaš pogibeljni, Toliko smrt volite i pokolja ste željni, Braćo neumoljiva, vi borci nesmiljeni! Citat Link ka poruci Podeli na drugim sajtovima
Saška 8 Napisano June 11, 2013 Prijavi Share Napisano June 11, 2013 Albatros Dokoni mornari od zabave love često albatrose, silne morske ptice, na putu nemarne, tihe pratilice lađa što nad ljutim vrtlozima plove. Na daske od krova spuste ih sputane. Kraljevi azura, nevešti, zbunjeni, belim i ogromnim krilima skunjeni mašu k'o veslima na obadve strane. Maločas prekrasan, a sad smešan, jadan, krilati se putnik bori s okovima; s lule jedan mornar duva mu dim gadan u kljun, drugi mu se ruga skokovima. Tom knezu oblaka i pesnik je sličan; on se s burom druži, munjom poji oči, ali na tlu sputan i zemlji nevičan, divovska mu krila smetaju da kroči. Citat Link ka poruci Podeli na drugim sajtovima
Preporučene poruke
Join the conversation
You can post now and register later. If you have an account, sign in now to post with your account.