Idi na sadržaj

Шарл Бодлер


Preporučene poruke

Uništenje

Progoni me Demon kroz moja bespuća,

Lebdi oko mene kao vazduh, svuda;

Prodire u srce i razara pluća,

Ispunjava mi dušu čežnjom večnog bluda.

Znajuć da Umetnost ljubav mi je prava,

Uzme katkad oblik divnog ženskog bića,

I pod izgovorom, lažnim, privikava

Moje vrele usne na beščasna pića.

Vodi me daleko od Božjega oka,

Bez daha i lomna, na pučinu sinju

Dosade što zjapi pusta i duboka;

Baca mi u oči smušene od bdenja

Zamazane krpe, rane, golotinju,

Sav jezivi pribor i stroj Uništenja!

Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima

Časovnik

O, časovniče, strašni i ravnodušni bože,

mračno nam pretiš prstom, kažeš : ‘’Seti se, seti!

Kao ka meti svojoj, roj Bolova već leti

da ti probode srce što užasom se prože;

nestaće za vidikom sva slast i sva lepota

ko magla, ko kad zađe za kulise silfida ;

svaki trenutak tebi komad miline kida

date čoveku svakom za ceo rok života.

Tri hiljade i šesto puta na sat ti šapćem :

Seti se ! Svakog trena hitrim insektskim glasom

Sadašnjica ti veli : Nekadašnjica ja sam,

i prljavim ti svojim jezikom život lapćem.

Remember! Esto memor! Seti se, bludni sine !

(Metalno mi je grlo vično svim jezicima.)

Smrtniče budalasti, u svakom trenu ima

zlata koje izvući valja pre nego što mine!

Seti se : Vreme kao kockar je nezajažni

Koji ne varajući dobija svakog puta !

Dan kraća, a noć raste ; seti se da žeđ ljuta

Večito mori ambis, i klepsidra se prazni.

Uskoro će ti Slučaj božanski reći glasno,

I s njim Vrlina, tvoja supruga još nevina,

Pa i Kajanje samo (oh! skrvnica jedina!);

Mri, kukavice stara, već je suviše kasno !’’

Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima

Čovek i more

Uvek će te, slobodni čoveče, srce vući

Moru, tvome ogledalu, jer sebe duša tvoja

Vidi u talasanju tog večnog nespokoja,

A i tvoj duh je isti ponor zastrašujući.

Ti uživaj roneći u sopstvenoj toj slici;

Tvoj pogled je miluje, tvoj zagrljaj je hvata;

Srce ti se raduje odjeku svoga bata

U toj neukrotivoj i divljoj tužbalici.

Podjednako ste mračni i ćutljivi vas dvoje:

Čoveče, niko ne zna dno tvoje provalije,

More, tvoja bogatstva niko otkrio nije,

Toliko ljubomorno čuvate tajne svoje!

Oboje ste, dok teku vekovi nebrojeni,

Večno za bitku orni, za boj vaš pogibeljni,

Toliko smrt volite i pokolja ste željni,

Braćo neumoljiva, vi borci nesmiljeni!

Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima
  • 1 godinu kasnije...

Albatros

Dokoni mornari od zabave love

često albatrose, silne morske ptice,

na putu nemarne, tihe pratilice

lađa što nad ljutim vrtlozima plove.

Na daske od krova spuste ih sputane.

Kraljevi azura, nevešti, zbunjeni,

belim i ogromnim krilima skunjeni

mašu k'o veslima na obadve strane.

Maločas prekrasan, a sad smešan, jadan,

krilati se putnik bori s okovima;

s lule jedan mornar duva mu dim gadan

u kljun, drugi mu se ruga skokovima.

Tom knezu oblaka i pesnik je sličan;

on se s burom druži, munjom poji oči,

ali na tlu sputan i zemlji nevičan,

divovska mu krila smetaju da kroči.

Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima

Join the conversation

You can post now and register later. If you have an account, sign in now to post with your account.

Gost
Odgovori na ovu temu...

×   Pasted as rich text.   Paste as plain text instead

  Only 75 emoji are allowed.

×   Your link has been automatically embedded.   Display as a link instead

×   Your previous content has been restored.   Clear editor

×   You cannot paste images directly. Upload or insert images from URL.

×
×
  • Create New...