Idi na sadržaj

Nit između ljubavi i mržnje


Preporučene poruke

Godine donose mudrost, a osećanja sa tim istim godinama, postaju promenjiva.

Ili možda grešim?

Ponekad je granica izmedju ljubavi i mrznje, veoma tanka.

Tu ne mislim na klasičnu mržnju, više na netrpeljivost.

Nekad je svesno, a nekad nesvesno predjemo ...

I zaboravimo sve, ili pak pamtimo, a ne prastamo.

Da li je lakse mrzeti,nekog koga ste voleli,

ili voleti nekog koga ste mrzeli?

Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima

Mislim da ne mogu voleti ono sto sam mrzio. Bar ne poznajem dovoljno sebe, da bi rekao da je to moguce.

Ne mogu ni mrzeti ono sto sam voleo. Previse sam jak da bi popustio mrznji. Da mrzim, reagovao bi brutalno, a nisam brutalan tip, zato ne mrzim.

Postoji odredjena kolicina negacije u obliku odbijanja misli ljubavi u odnosu na neku osobu, postoji i neki oblik prezira, za koju ne postoji rec, jer nije to prezir u obliku gadjenja, vec prezir u obliku odlucnog odbijanja. Mozda i vremenom prolazi. Mozda je to pogresno reagovanje u odnosu na negativne dogadjaje.

Ponekad je dovoljno procitati jedno staro pismo, pogledati neku staru sliku i setiti se, do koje se dubine volelo... Tada prezir postaje iracionalan i prastanje se pojavi kao opcija...

Covek je ipak slaba biljka, i prastanje, i tvrdoglavo ne prastanje proizilazi iz njegove slabosti. Trajno odbijanje je jedina stvar koja se ne moze podneti. Jedina stvar koja drzi odstojanje. Opet, kada bolje razmislim, zasto mrzeti najvise upravo onu osobu, koju sam najvise nekad voleo?

Ne znam ja i ne zelim da mrzim...

Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima

Tanka linija i teške reči.

Mogu da volim, mogu da ne volim, ali bih teško netrpeljivost - mržnju

uklopila u ne(voljenje).

Tačka. Tri tačke... Tanke linije, opasni ponori su relativna stvar, i više mi liče na filozofiju, nego na ljubav.

Ljubav je samo ljubav, i tu mesta za filozofiju nema.

Najlakše gajiti netrpeljivost, a ne postaviti pitanje, zašto i kako je došlo do iste.

Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima

Ne umem da mrzim :jok: isuviše jaka reč, a posebno ako se stavlja pored reči voleti... nije mi jasno da neko nekoga može voleti pa mrzeti :beyond:

Netrpeljivost... ne.... ni to ne umem... nekog volim, pa iz nekog razloga prestanem da ga volim, ali ne mogu reći da imam neko negativno osećanje prema toj osobi, koliko god me jako povredila. Negde, ostane gorak osećaj zbog svega kako se odigra i završi, ali... zbog svega onog što je nekada ta osoba izvlačila iz mene, lepa osećanja i dela i misli, ne mogu da 'ne trpim' tu osobu... ona je deo mene, koji ne zaboravljam :jok:

Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima
  • 4 sedmica kasnije...

One koje sam volela, pa su iz nekog razloga postali nedostojni moje ljubavi, preselila sam na tamnu stranu srca. I jedino ih tom tamnom stranom srca volim, sporadično, neaktivno, u perfektu.

Ne mrzim. Ne bih ni želela da sam sposobna za to. Nemam vremena da bih ih danas trošila na one koji su me imali i izgubili. Ostavljam ih da žive u prošlosti.

Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima

Ne mrzim. Okrenem se i odem. Izbrišem je/ga iz sećanja kao da nikad nije ni postojala/o. Ako se i sretnemo negde u prolazu, ne vidim, ne čujem, prođem.

Ni jedna moja ljubav nije ovako završila. Sa svima sam se razišla u pravom trenutku. Nikada nismo stigli do linije mržnje.

Ovakav odnos sam stvorila prema ljudima koji su mi bili prijatelji i preterali. Nekada mi je prag tolerancije bio jako visok. Sada? Shvatila sam da je to trošenje vremena uzalud i upravo ovo sam pre neki dan objašnjavala (pokušala da objasnim !!) mojoj koleginici. Sa ovoliko godina, ne moram više da trpim budale, i energetske vampire moje pozitive. Neka pronađu sebi novu žrtvu, od mene dosta.

Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima

Nisam je osetila ni prema jednom bivsem....jednostavno, nisu emocije bile jake (niti prava ljubav), a verujem da mrznju stvara samo jaka, burna emocija ...povredjenost, ponizenost, i to u nekom kontinuitetu. ... Hm, naucili su ljudi da se brane, ne dozvoljavaju da ih neko toliko povredi, da bi ih povukli 'na tamnu stranu' svesti....

Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima

Razumem da osoba može zamrzeti nekoga ako ju je jako povredio ili ponizio. Ali opet, kako ljudi dođu u situaciju da budu tako žestoko povređeni? Ako su zaljubljeni, pa pritom i slepi, moram da pitam ko im je kriv? Predati se nekome toliko da mu dozvoliš da te povređuje i ponižava je idiotluk, ne zaljubljenost. Ako ne dozvolite nekome da vas povredi, nećete ni doći u situaciju da ga mrzite.

Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima

@Morfe...mozemo mi da idealizujemo ljubav, ali zivot nam daje primere i 'da se ljubav ubije' (nebitno cijom krivicom), i onda se pokrenu ona manje uzvisena osecanja ... Koliko se veza (brakova) stvorenih iz ljubavi, zavrsilo s 'ne mogu ocima da te vidim'...ili, jos u gorim varijantama, u fizickim obracunima? Zaljubljenost je afektivno stanje svesti ...ljubav je stabilno ...a ako dodje do mrznje - vraca se u afektivno, sa svim onim losim sto nosi. Da nije tako, ne bi slusali o ljubavnim tragedijama.

Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima

Slažem se ja da takve situacije postoje, samo obrazlažem kako ne bih sebi nikad dozvolio da u njih upadnem. Stanje ljubavi kod mene ne može preći u stanje mržnje, jer bih takvim prelaskom sebi potvrdio da u stvari nisam ni voleo. Sve moje ljubavi i danas traju, ma koliko to bilo neobično za reći i prihvatiti.

Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima

I kada bi hteo, ne bi mogao tek tako "lako" preći iz pozlaćenih ljubavnih cipela u wOr čizme mržnje.

Od tačke LJ (ljubav) do tačke M (mržnja) ima (pretpostavljam) mnogo koraka.. iako su slova naizgled - jedno do drugoga.

Verovatno su u igri mnogi igrači-trovači: sumnja, ljubomora, poseS', razočaranja, očaj, nemoć. bes, svađe, ružne reči, fizički obračuni, povrede (i ličnosti i bodyja)..

razna koprcnja i batrganja, koja kao termiti opustoše polja i livade ljubavi

i ostave pustoš

iz koje iz dana u dan niče samo jedan jedini gorki plod (koji na žalost nema svojstvo aperitiva ni dežestiva poput npr Gorkog lista)

već se od strane "igrača" prikazuje

i od strane pomatrača vidi i prepoznaje kao - mržnja.

Verujem da to nije ona "prava" mržnja.. kakva se može osetiti u situacijma i prilikama ne_vezano s'ljubavlju

ali je svakako vid NeVoljenja.. nastao kao rezultat patnje/paćenika i očaja/očajnika.. i njihovih unapred na propast osuđenih pokušaja , da se ljubav po svaku cenu zadrži..

tamo, odakle je odlučila da ode.

Ne može to.

Cilj ne opravdava sredstva!

.... naročito ne suludi cilj

i suluda sredstva.

Rešeje: Izaći iz začaranog kruga na vreme...

i sačuvati, ako ne ljubav... a ono bar :neznam: lepe uspomene.

Izmenjeno od strane člana Glisha
Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima

ne tvrdim da nije moguce ali meni se nije desilo

Kad malo bolje razmislim,ja uopste nemam mucna secanja vezana za raskid

ni scene,ni teske reci,a kamoli mrznju

ako ne racunam bezvezne ,usputne veze zasnovane na povrsnom odnosu i seksu,ja na izvestan nacin jos uvek volim muskarce do kojih mi je bilo jako stalo

u kontaktu smo manje-vise,postujem ih veoma i znam sta im se trenutno desava u zivotu

samo s jednim nisam u kontaktu

do njega mi je najmanje bilo stalo a paradoks je da me je na izvestan nacin povredio ( mozda je to ipak bila sujeta? hm...)

ne mrzim ga

samo ne bih zelela da se srecemo ( sto i nije tesko s obzirom da nas deli 50 kilometara)

a i da se sretnemo,ne bi bilo ni varnica ,ni lepog ,ni ruznog ,ni iceg...

Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima

Ja uopste ne razumem kako neko moze da "mrzi".

Sto kaze Morf, ako te povredio-la, a ti bio slep-a pa to dozvolio, onda nije kriv-a on-a nego ti.

Ako dodjes u situaciju "ne mogu ocima da te gledam" zasto sebi uopste dozvoljavas takvu situaciju? Na stranu da su za to krive obe strane, ali KO te drzi da se ne izmaknes, ne odes, udaljis od "objekta" koji u tebi budi mrznju?

Kada bih osetio samo delic mrznje u sebi prema nekome stvarno bih se zapitao sta to nije u redu sa mnom.

Kako sam dosao do toga da uopste imam taj osecaj?

Da li sam mazohista kada dozvoljavam sebi da mi taj cini takve stvari da pocinjem da osecam mrznju?

Osecaj mrznje je nasa slabost da promenimo postojece, a to sto taj neko cini da u nama budi takav osecaj je ON, a ne JA.

Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima

Ne razumem ni ja zasto neko mrzi ...ni zasto trpi torture (psihicke ili fizicke), ali to sto ja (ti, mi, svi) ne razumemo, ne znaci da ona ne postoji, i da nije za nekog (nedovoljno prosvecenog?!?) vid izrazavanja emocija posle neuspesne i propale veze. :beyond: ..........ps. Mislim da se ne razumemo, Gresni & Morfe ... vi imate na umu 'urbane veze', savremene i empancipovane ljude (i licno iskustvo), a meni se po glavi vrzmaju oni manje samosvesni (zatucani), i ozlojedjeni. :uzdise: ..........(setih se i filma Rat Rouzovih, sa Majklom Daglasom i Ketlin Tarner ...'americki preteran', ali prikazuje upravo kako izgleda kad od ljubavi dodje do mrznje).

Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima
  • 1 mesec kasnije...

Ponekad je granica izmedju ljubavi i mrznje, veoma tanka.

Da li je lakse mrzeti,nekog koga ste voleli,

ili voleti nekog koga ste mrzeli?

...

Mrzimo samo ako smo duboko povredjeni...no cesto nismo svesni da tako jako osecanje gajimo prema sopstvenoj iluziji koju smo izgradili i mozda godinama sa njom ziveli..mrzimo onoga koji zaista jeste,a ne onoga koji smo zeleli da bude...i onda kao i kod suicida..zapravo mrzimo sami sebe..svoje slike i vidjenja koja smo gradili...

Mrznja ne postoji tamo gde nije bilo ljubavi,uglavnom lazne..bolje receno iskrivljene...

Prica o ljubavi i mrznji..je ista ona skrivalica o dobru i zlu.demonu i andjelu...jedno drugo dopunjuje..i ne opstaju bez onoga drugog...

Da li je lakse mrzeti..onoga koga smo voleli.. mislim da nije...tesko je ..najcesce smo ravnodusni..posle ''budjenja''...ne postoji nista ..obicno smo ''ravni''..

Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima
  • 1 godinu kasnije...

Da li je lakse mrzeti,nekog koga ste voleli,

ili voleti nekog koga ste mrzeli?

Teška reč - mrzeti nekog :huh:

jako teška i gruba...

ovih dana razmišljam o tome,

kako ne umem da mrzim,

isuviše jaka i gruba reč

ako sam nekog volela

i ako se to završilo,

mogu da postanem ravnodušna prema toj osobi,

ali ne da mrzim :beyond:

I kada neko kaže da nekoga mrzi

ja samo pogledam i zapitam se

da li stvarno tako misli?

da li je stvarno neko sposoban da mrzi? :hmm:

Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima

da li je stvarno neko sposoban da mrzi? :hmm:

Mržnja je normalno ljudsko osećanje.

U nekom određenom vremenskom intervalu - jesam.

Mrzela sam.

Možda ne toliko njega,

(u pitanju je ljubav)

koliko sebe, jer sam bila slaba da mu se oduprem.

I znaš kako sam prevazišla mržnju?

Razgovorom.

Otvoreno sam mu rekla

(na početku svašta)

zatim da ga mrzim..

onda sam ga psovala..

a on je imao toliko strpljenja...

nežnosti..

da shvati... da zagrebe ispod površine..

i shvati da sam ja ta koja sam.

Više ne postoji mržnja.

Postoji taj neki blesav.. a lep osećaj.. jer se ''imamo''.

Jeste gruba reč.. ali mi je prihvatljiva..

Naravno.. ne gajiti je u sebi...

Popričati otvoreno sa sobom... ( i predsobljem :lol: )

kao i osobom do koje mi - ti je stalo,

ako mi - ti je stalo.

Jednostavno, otvoreno reći sve što ti je na srcu, mozgu, glavi..

I takoC, kao i svaka ljubav..

velika..

I svaka mržnja... ima kraj.

Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima

Join the conversation

You can post now and register later. If you have an account, sign in now to post with your account.

Gost
Odgovori na ovu temu...

×   Pasted as rich text.   Paste as plain text instead

  Only 75 emoji are allowed.

×   Your link has been automatically embedded.   Display as a link instead

×   Your previous content has been restored.   Clear editor

×   You cannot paste images directly. Upload or insert images from URL.

×
×
  • Create New...