Idi na sadržaj

Kojim vrednostima učite decu?


Preporučene poruke

Pitanje je jednostavno... čemu učite vašu decu? Koje su to stvari, sistem vrednosti koji je po vama bitan za pravilan rast i razvoj vašeg deteta? Kako ih spremate za svet odraslih u kojem će jednog dana samostalno koračati? :)

Moji dečaci su vrlo dobri i kao što bi rekla moja komšinica (majka dva vrrrlo nestašna dečaka) 'laki su za čuvanje'.

Svakodnevno mnogo pričam sa decom, koristim različite životne situacije i okolnosti da im skrenem na prave vrednosti koje su bitne za zdravo odrastanje...

Prvo, učim ih da razlikuju dobro od lošeg... da znaju sami da razmisle šta je to dobro, a šta ne, koji su to poželjni oblici ponašanja, a šta ne bi trebalo da rade.

Drugo, pokušavam da odradim svaki problem tako da sami misle svojom glavom i da sami dolaze do rešenja. Naravno, prednost je što su njih dvojica i uspevaju da zajedničkim snagama lakše postignu željeni cilj.

Potom, da imaju svoje mišljenje i da stoje iza njega, da znaju da odrede ko im je pravi drugar, da ne podležu predrasudama, kojih je na žalost sve više oko nas i da veruju sebi i svojoj moći rasuđivanja...

Da ne podležu uticaju okoline, gomile ili malih 'bandi' i grupacija u okolini...

A istovremeno im govorim da budu iskreni sa nama, da se na svaki problem koji imaju mogu osloniti i obratiti nama, jer ne bih volela da imaju strah da sa nama slobodno razgovaraju danas-sutra o nekim problemima...

I sve su to neka razmišljanja i stavovi koje se trudim da negujem i održavam u svakodnevnom razgovoru sa njima, a opet sam svesna da će i samo okruženje u kojem odrastaju, odraditi veliki deo u tome u kakve će ljude oni odrasti. Nadam se samo da će izrasti u dobre i poštene ljude koji će umeti da cene prave vrednosti i samostalno da razdvoje dobro od lošeg :uredu:

Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima

Volim da od njega napravim samostalnog, vaspitanog i kulturnog momka. Coveka koji ce znati da se sam probija kroz zivot, da nece uvek tu biti mama i tata, da mu stite ledja. Ali da smo ipak tu kad god se nadje u neki problem, da moze da nam potpuno veruje i od njega ocekujemo samo da je iskren prema nama. Da bude posten i svojom upornoscu, pameti i radom postigne uspeh.

Da zna da voli, da ne dozvoljava da ga bilo ko manipulira. Da zna sto je odgovornost...

Sve to volim da ga naucim. I trudim se svaki dan, pricanjem, objasnjavanjem razlicitih realnih situacija koje se desavaju da ga nasocim kako treba.

Takodje trudim se da mu razvijem ljubav prema lepom bilo o cemu da je rec - pisanoj reci, umetnosti, prirodi ....

I nadam se da cu uspeti u svemu ovome sto sam nabrojala .

Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima
  • 3 meseci kasnije...

Kikija još od bebećih dana, učim da pre svega misli svojom glavom.

Da zna, da smo suprug i ja uvek uz njega, i kada smo fizički udaljeni.

Da je svoj, pre svega i da svoje ime i prezime ''nosi'' sa ponosom.

Da nema laži (bleih, crnih)... jer na taj način nećemo rešiti problem.

Da ne postoje nerešivi problemi.

Ima slobodu da pita šta hoće, kad hoće i koliko god hoće.

Najadekvatniji (s' obzirom na njegov uzrast) - odgovor će da dobije.

Da je život borba... i da se bori i izbori za svoje mesto pod Suncem.

Stalno mu, kroz svaku priču ''provlačim i podvlačim'' da su mama i tata uvek tu.

I da... da ne bude sa nekim u društvu po svaku cenu,

jer onaj ko hoće da se igra - hoće, ko neće - ne mora :)

Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima
  • 1 mesec kasnije...

Ne postoje puno vrednosti koje eksplicitno treba uciti.

Ne kradi, ne lazi, ponasaj se normalno prema drugima su uglavnom ono, sto se mora i vaspitati. Sve ostalo deca ce upiti iz porodice tokom procesa odrastanja.

Nasa deca nisu kao mi, ne dele sve vrednosti koje delimo i mi. Protiv nekih nasih vrednosti se i bune. Njihovo je pravo, sama ce pronaci pravi put.

Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima
  • 9 meseci kasnije...

Danas sam imala jednu situaciju u vrtiću koja me je ostavila bez teksta...

Već nekoliko puta sam objasnila roditeljima jedne devojčice da malo razgovaraju sa D. o bojama jer sam primetila da ne ume da imenuje ni osnovne boje, a na tom uzrastu od 3,5 god bi trebalo da smo polako usvojili te pojmove. Naravno, mama uz smešak mahne svaki put rukom i na tome se završi.

Danas pomažem jednoj devojčici da obuče trenerku pravilno tj da napred idu slova a mala D nam priđe i kaže:

-S. vidi ona ima Nike pantalone! Vidiš ovo što piše, to znači Nike! - i pokaže prstom na nike znak na džepu.

-Da, jeste to je nike, a kakve je boje ova trenerka?

:neznam:

Nije znala, a trenerka je bila jarko crvene boje...

E sad... malo se zamislih... nije detetu bitno da ume prepoznati boje... ali je bitno da prepozna marku pantalona...

I kada tako mala deca obraćaju pažnju na takve stvari, a ne na neke njima bliske šta se onda ja čudim za malu maturu... :ces:

Omatorila sam, definitivno...

Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima
  • 1 godinu kasnije...

Nekada se zaista pitam da li ja grešim ili ljudi oko mene

kada uče decu nekim stvarima iz života :hmm:

Danas, komšija, vršnjak mojih dečaka, slavi rođendan

i moji dečaci razdragani pričaju kako će mu kupiti poklon

i otići do njega na žurku (kuće su nam spojene, zajedno građene)

Obraća se Stefan N. i kaže:

-Možemo li doći malo kasnije na žurku?

Samo da se presvučemo?

A N. odgovara:

- Ne. Moja mama je rekla da zovem samo drugare,

a vi mi niste drugari, već samo komšije!

:wtf:

ostala sam bez teksta...

svaki dan se igraju napolju,

zajedno smo gradili kuću

i zajedno se uselili

dolaze jedni kod drugih kad je ružno vreme

on je bio na njihovom rođusu,

a onda izjavi, kako ga je mama naučila

da mu oni nisu drugari?!?

Pa taman i da je takvog mišljenja,

nikada ne bih tako rekla deci za neko dete...

Epilog svega, malo pre

njegova mama donosi dva parčeta torte za komšiluk :dry:

Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima

Ono što smo naučili, naučili smo. Sada nam preostaju samo izbori. Već su velike. Nikad nisam bila opterećena

trenutnim vrednostima i ludilom najnaj. Više, pokaži emocije, razgovaraj o svojim problemima, traži savete, otvaraj se, sledi i bori se za ono što želiš iznutra,osluškuj sebe. Bavimo se etičkiom stranom života. I evo nas, dogurasmo donekle:). Nešto poput Nikomahove etike :smeh: delić druge, šeste i desete knjige:hhh:.

Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima

Da budu borci, da znaju da snose posledice svojih odluka i postupaka, da pokazuju osecanja i da ih se ne stide, da vole sebe, da postuju razlicitost, da se ne nerviraju ako problem ima resenje, a isto tako da se ne nerviraju ako ga nema..ucim ih da kroz rad trose visak energije i kroz sport..

Ustvari, trudim se da im dam dobar primer i veoma sam srecna sto to primecuju, postuju i usvajaju..:)

Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima

To što ih učite da misle svojom glavom i budu dobri ljudi ih (premda iz srca podržavam, ako ste uspeli) neće obučiti za život u vrlom novom svetu... onesposobiće ih. Ali će im dati nešto što 90% njihove generacije nikad neće imati - slobodan i snažan um, duševni mir.

Ma vraga bismo ih tome naučili da nisu po prirodi stvari takvi. Na nama je samo da te osobine kod njih isprovociramo dajući im lični primer.

Znam da su obojica, pa i ja i otac sa njima, izgubili dosta što bi se moglo svrstati u tvoje

neće obučiti za život u vrlom novom svetu... onesposobiće ih.

Ipak, ne žalim što su "onesposobljeni", uslovno rečeno, baš kao i ja, kako to društvo danas tretira. Meni je dobro i u ovakvom stanu a da nije petosoban. Nekako mom biću više pristaje mirna savest, san i pogled sagovorniku u oči a to je, priznaćete, savršena "sposobnost". Deci je to preneto u nasleđe bez našeg truda (genetska naslednost).

Mi se ne menjamo u međusobnim odnosima ni kada imamo dovoljno, ni kada imamo malo pa čak i premalo (bilo je i toga zahvaljujći sistemu u kome živimo). Jedino što nas poslednje navedeno natera na pojačanu borbu za opstanak.

Najisplativija investicija jeste baš investirati u decu.

Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima

A kao i manje-vise svaki roditelj koji se bavi svojim detetom, pa eto i ja :kez: , ucih ga da bude svoj, da ne bude povodljiv, naivan, da ne da na sebe. Secam se da sam mu mooozak ispirala :smeh: dok sam ga pripremala za vrtic: nikad nemoj prvi da se tuces al' ako te neko dirne ooodmah da si vratio! Voleo je to jako i usvojio odmah. I zaista je takav ostao do danas.

Iskreno, bolji je nego sto sam ja bila u njegovim godinama. :kez:

Zivece ko kornjaca sa Galapagosa, ljubi ga majka :kez: jer se za retko sta nervira. Nije ga strah da kaze bilo kome sta misli a opet zna i gde je granica...

Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima

Join the conversation

You can post now and register later. If you have an account, sign in now to post with your account.

Gost
Odgovori na ovu temu...

×   Pasted as rich text.   Paste as plain text instead

  Only 75 emoji are allowed.

×   Your link has been automatically embedded.   Display as a link instead

×   Your previous content has been restored.   Clear editor

×   You cannot paste images directly. Upload or insert images from URL.

×
×
  • Create New...