Idi na sadržaj

Ponekada ljudi placu,ne zato sto su slabi,vec zato sto su bili jaki predugo.


Preporučene poruke

Mislim da je to bilo pre 12 godina... ne mogu se setiti da sam ikad posle toga zaplakao. Ne mogu da se setim ni konkretnog povoda koji je izazvao vlaženje u predelu oka, ali s obzirom u kakvom mi je haosu život tada bio, mogao bih da smislim bar deset različitih povoda. Verovatno mi se svih deset zajedno uhvatilo oko vrata. Tada sam plakao jer sam se osetio nemoćnim da promenim zlu kob kojoj naizgled nije bilo kraja, a još manje razloga. Tada sam predugo glumio da sam jak i pukao pod naletom malodušnosti.

Kasnije sam prihvatio vedriji i logičniji način života koji je uklonio potrebu za plakanjem. Sada pokušavam promeniti stvari koje se daju promeniti, prihvatiti one koje se ne daju promeniti i naučiti razliku između njih.

Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima

Dodatak na temu,ako sef dozvoli :andja:

Temu sam bila postavila u zenskom kutku,jer sam mislila da muskarci nece priznati da placu :roll: ali su me prijatno iznenadili :kez:

Placem cesto ali retko kad bez razloga...Koliko god ti Bog da,Djavo tri put vise uzima:(

Bar se kod mene desava tako

I da,znam da zaplacem uz neki film,neku potresnu zivotnu pricu...

Nije me sramota ni na ulici da zaplacem ako mi je u tom trenutku tesko:(

Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima

Nije me sramota ni na ulici da zaplacem ako mi je u tom trenutku tesko:(

Ne razumem, čemu sramota? :)

Suze su ok... radosnice posebno..

a i onne druge... izbacujemo hormone stresa...

ZabolE me za mesto, vreme... iako ne pamtim...

kada sam zaplakala... :hmm:

Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima
  • 3 meseci kasnije...

Suze su lek...bez obzira na pol.

Covek koji nikad ne zaplace nije covek.

Ko "guta" suze sebi cini lose.

Nisam plakao precesto u zivotu. Mada umeju da mi orose oci neke naizgled sitnice... :)

Pravo sam plakao nekoliko puta u zivotu i svaki put bih se osetio bolje i jace. Svaki put je iza toga sledila akcija koja bi uklanjala razlog suza.

Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima

Sinoc sam se zaplakao hodajuci ulicom dok sam citao "nesto" i krio suze od prolaznika da ne misle da sam poludio...ne znam kako se to desava ali me pogodi tako nesto i ne mogu se lako zaustaviti...prosle godine sam se isplakao na jednom festivalu kada su nas upoznavali sa djevojcicom koja nema ruke a slika...i bila je njena izlozba slika...naravno da sam utekao u drugu prostoriju da malom andjelu ne pokvarim najljepsi dan u zivotu...i tako...a najvise prije nekoliko godine kada su na mojoj slavi prijatelji zapjevali pjesmu koju je volio moj pokojni otac...ridao sam kao lud...valjda sve sto se bilo nakuplio tada je puklo...:(

Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima

Danas sam plakala... Zvala me drugarica, lose vesti...

Telefonski razgovor se oduzio, gutala sam dzinovske knedle, ali sam morala da joj dam podrsku, ona je to od mene i ocekivala, zna da ja sve mogu da preguram "muski". Prvi put sam pozelela da se razgovor izmedju mene i nje sto pre zavrsi.

Tih sat vremena razgovora je bilo predugo za mene, ali sam izdrzala.

A kad je prekinula vezu, zatvorila sam se u sobu i ... nisam htela da placem...same su potekle...

Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima

Istrenirala sam sebe, da sve udarce stoicki podnosim.

A i ucili su me da su suze za slabice.

Sad znam da su pogresno me ucili.

Placem, kad mi je tesko i ne vidim izlaz, zbog nemoci,

Najgore su mi te suze, koje nemoc izaziva.

Koje nista ne resevaju, ali olaksavaju.

Bar na tren.

I ne volim da se vracam i secam, kad sam plakala i zasto sam plakala.

A ... zadnji put sam dva dana plakala, dok su se borili za zivot moje sestre, pre par meseci i svaki put zaplacem kad je vidim,

ovakvu poput biljke, jer ne zelim sebi da priznam, da bolje biti nece.

Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima

Plačem danima... i to traje...

ne stidim se suza jer pokušavam da se vratim u normalu i povratim osmeh...

a nemam lažni osmeh nikada, pa ni sada ne pokušavam da prikrijem moju bol.

Znam da će proći, da moram biti jaka zbog dece i zbog sebe, a ostali....:dry:

ne interesuje me... ne više... nikada...

Plačem i jer sam bila slepa

i jer sam kao i uvek do sada pružala veliku podršku

i opravdanja za sve postupke, a ta osoba nije bila vredna toga...

da, to se zove biti slep kod očiju...

no sve mi je ovo škola za nadalje...:dry:

I da... kako tema kaže... isuviše dugo sam bila jaka,

podnosila sve sakrivajući i praveći se da je sve ok, a nije i sakrivala od drugih da me boli...

snage više nemam...

treba da prođe, a proći će... mora :hmm:

Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima

nikad mi nisu bile jasne one price o muskarcima koji placu...da su pizde i ostalo...svako se bori sa svojim osecanjima kako zna i ume...i u stvari kako mu je lakse...retko kad cu stvarno zaplakati ispred nekoga...koliko god da me boli...napravio sam tu neku masku...vecina ljudi kad me vidi u tom nekom momentu pomisli da sam stava da me boli dupe moje povece za sve oko sebe...ali ja znam kako mi je i sta radim kad ostanem sam sa sobom(zasto mislim da ce Mara pomisliti na nesto sasvim drugo)...nije me strah, sramota ili nesto trece da zaplacem...osobe pred kojima zaplacem su one osobe koje meni mnogo znace i koje su prave...

eto tako :)

Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima

.retko kad cu stvarno zaplakati ispred nekoga...koliko god da me boli...napravio sam tu neku masku...

Sta nam znace te maske? Pomazu li one nesto?

I ja znam ponekad da je stavim, doduse, sada sve manje..

Zasto je sramota plakati pred drugima?

Da li nas suze srozavaju u ocima drugih?

Zasto je i nama samima tesko kada vidimo drugog da place?

Zasto ne znamo da se ponasamo u takvim situacijama?

I jos hiljadu zasto???

Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima

Pa dobro...i suze su za ljude,muka je kad ti se plače a možeš,pa to traje godinu,dve...dok se okreneš petnaest je za tobom i tada kažeš sebi il ćeš plakati i rasčistiti maglu od sebe,il završi u nekoj ustanovi :beyond:.

Bež' bre...ko nije za sebe,nije ni za druge,bem ti patetiku...

I tako...nije to nikakva drama,izbaciti iz sebe sve ono što se nakupi u čoveku,drama je kad imaš potrebu,a ne ide.

I drama je kada nas obuzme samosažaljenje,to ne volim...baš ne volim,padnem,pa ( se isplačem)ustanem i gotova stvar.

Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima

cekaj, a zasto si bas toliko sigurna u to? i zasto to mora da bude sablonski? zar svi mi ne dozivljavamo drugacije neke stvari?

Nije to stvar sablona, vec cista logika..

Suze ne mozes naruciti, one ili krenu ili ne krenu..mozes ih samo snagom volje progutati, sakriti..

Tog momenta, kada suze krenu, ako si kojim slucajem sam, ti ces ih pustiti da poteku..ali ako nisi sam, progutaces ih..prikriti..

Uvrezeno je misljenje da su suze za slabice i sigurna sam da ih ljudi samo iz og razloga gutaju, a ne zato sto im je tako lakse..

Lakse sipak..

Nije lako prelomiti..ali kad prelomis, postajes jos jaci..i to sa svakom javnom suzicom..

Veruj mi..:roll:

Izmenjeno od strane člana Boginja
Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima

Kumica@

Kad ste se poslednji put isplakali i zasto?

Kakve emocije kod vas izazivaju suze?

...

Evo meni fine teme...:)...

Poslednji put sam pustila suzu zbog one malene curice(u postu trag u dusi..) koja je ''stojeci'' umirala..ispred citavog sveta kao olicenje simbola ''moci onih koji kroje svet i procese u njemu ''Pojedini delovi takvog sveta su osudjeni na smrt..prostom nemogucnoscu zadov.svojih egzist.potreba..

Lakrimologija je nauka o suzama...i kroz nju saznajemo da je plakanje jedna valjana ljudska osobina..pa ja kao svako dobro celjade koje zeli da ostavi odredjeni utisak, zelim da opravdam tu osobinu...znaci cesto placem..mada to ne bih smela bas tako...ali sam po prirodi veoma osetljiva..i hiper senzibilitet mi je cesto''jaci od zivota''...

Naravno razlikujem one emotivne suze od onih fizickih(kada secemo luka recimo..onda ..)...

Ovo drugo pitanje ..mi je interesantnije..kakve emocije..ma svakakve..jer veoma cesto placem zbog muzike...a da ne postoji neki poseban razlog..(vezanost pesme za neki period u ljubavi..ili uopste u zivotu..)Prosto muzika u meni izaziva..pobunu... ''jecaj ciganske violine''...recimo...to cesto nisu suze tuge,zalosti ili melanholije..nego prosto odredjeni tonaliteti u muzici (najcesce molski..)verov..iz dubina nesvesnog pomeraju''sve ono tajnovito,duboko potisnuto,sto je nedostupno...''..pa mi iritirajuci dusu, suzama zele poruciti nesto...

Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima

Onda mi je žao što sam tu osobinu izgubio... ponekad zaista osećam da mi je potrebna, ali su izvori odavno presušili. Ni kad bih hteo, sad ne bih znao kako da plačem. No, valjda me to ne umanjuje kao osobu.
..

Naravno da ne..ali ,verujem da ce se stvari u tvom slucaju , jednoga dana promeniti...Postoje ljudi koji tesko zaplacu..ili pak posle buice suza i duzeg plakanja potpuno zataje.. .....

Plakanje je ventil sigurnosti,koji pomaze u stanjima napetosti..i zato je preko potrebno ...Suze,nisu nikakva sramota,jer ''ciste oko i dusu''...

Jednoga dana ..iznenadices se..sigurna sam..:)

Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima

Join the conversation

You can post now and register later. If you have an account, sign in now to post with your account.

Gost
Odgovori na ovu temu...

×   Pasted as rich text.   Paste as plain text instead

  Only 75 emoji are allowed.

×   Your link has been automatically embedded.   Display as a link instead

×   Your previous content has been restored.   Clear editor

×   You cannot paste images directly. Upload or insert images from URL.

×
×
  • Create New...