Idi na sadržaj

Preporučene poruke

Ne mislim da Dobro/Zlo imaju veze sa genetikom

tj. ne mislim da spadaju u "zapise" koji nemaju veze sa Brain/Heart Control.

Dakle, ne mislim da potomstvo majke TereSe ima tapiju/predispoziciju da na okidač postanu "dobre Mare"

i ne mislim da će ubicin sin na preKidač postati ubica.

Mislim da se čovek rađa sa ravnotežom svih mogućih potencijala.. i da je samo pitanje, kada će se, za šta i u kojoj situaciji opredeljivati

i šta će, zavisno od te učestalosti opredeljivanja, kod svakog ponaosob kroz život prevagnuti.

seesaw.gif

Tako da, moje mišljenje je:

Da je Dobro i Zlo.. stvar izbora, stvar akcije/reakcije i stvar kontrole

i

Da ne postoji apsolutno Zao i apsolutno Dobar primerak ljudskog stvora.

Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima
  • 1 mesec kasnije...

Ja sam dobar...

...kao onaj dzin, koga su zatvorili u bocu.

Milenijumima sam cekao da me neko oslobodi, i hteo sam da onog ko me nadje i oslobodi, bogato nagradim i dam mu sve sto je potrebno za njegovu srecu i blagostanje. Nije me niko nasao...

Sledecih enona sam gnevan cekao, sanjario o tome, kako me oslobadjaju! No, resio sam, ako me do tada nisu oslobodili, necu dati nikakvu nagradu. Samo cu se sishteci izmileti iz boce i odleprsati.

Sada sam vec stvarno besan, kako me bas niko nece osloboditi!? I zasto onda da budem dobar prema ljudskom rodu, kada me ne primecuju, ne prilaze da bi me oslobodili? Uopste ne haju za mene i ``moju`` bocu! Ma, smrvit cu prvog coveculjka na kojeg naletim, samo da se oslobodim iz ove boce!

...a mislim, da sam se negde na pocetku... rodio sa ravnotezom svih mogucih potencijala!

:sesir:

Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima
  • 10 meseci kasnije...

Ne mislim da Dobro/Zlo imaju veze sa genetikom...

Imaju veze sa karakterom a karakter se delom nasleđuje.

Nemoguće je da čovek kroz život nije bio isprovociran ali se kod svakoga nije moglo isto isprovocirati.

Tako da, moje mišljenje je:

Da je Dobro i Zlo.. stvar izbora, stvar akcije/reakcije i stvar kontrole

A od čega zavisi akcija/reakcija?

Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima

Mislim da se čovek rađa sa ravnotežom svih mogućih potencijala.. i da je samo pitanje, kada će se, za šta i u kojoj situaciji opredeljivati

A opredeljivanje će direktno zavisiti od okruženja u kom se formira njegova psiha. Ljudi, navike, iskustva, stepen zadovoljenja osnovnih životnih potreba. Čovek je bio-psiho-socijalno biće i problemi na bilo kom od ovih polja mogu biti okidač za ponašanje koje karakterišemo kao zlo.

Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima

Prvo dakle sta je pojam zla? Sta znaci zlo? Aristotelova filozofija nam govori o tome da ne postoji opsta definicija tog pojma, dakle mi pojam zla, svo zlo ne mozemo preneti na sve ljude, isto tako i pojam dobra, svo dobro nije samo u ljudima. Onda naravno ono sto mozemo reci da ne postoji dobro po sebi, tako ne postoji ni zlo po sebi, nego su oni stvar delanja koje izvire iz covekovog stanja sa izborom u kojem se ostvaruje ili propusta vrelina. Dakle ako ste karakterni, onda cete ciniti dobro. Ako pak niste, onda zlo. Za stoike zlo nije opsti pojam, ni politicki, nego eticki problem. Pravo zlo ptice iz odbijanja da se sledi vlastita umna priroda, a za druge ono se nacelno sastoji u bolu. Odustvo dobra je zlo :). Tako to bese u staroj Grckoj, nije to nesto ni daleko od danasnje realnosti. Hrishcanstvo govori o tome, npr Bekon da je covek zao kada je slab i svo zlo navire iz njegove slabosti. Jer nema mogucnost i snagu da odrzi dobro i da ide ka dobrom, onda kada je nemocan onda je zao. TInuninu :kez: Jako me sad mrzi da nastavim sa danasnjom uporedbom pojma zla i kako je to bilo u proslosti, nastavicu drugi put!

Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima

Hrishcanstvo govori o tome, npr Bekon da je covek zao kada je slab i svo zlo navire iz njegove slabosti. Jer nema mogucnost i snagu da odrzi dobro i da ide ka dobrom, onda kada je nemocan onda je zao.

Kada je čovek slab?

Ako sam slaba da nešto odradim, ako sam slaba u znanju naspram sagovornika i sl., postoji mogućnost da to i priznam i da ne budem zla, i to činim.

Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima

Izvini nisam poblize definisala. Recimo konkretno kod tog filozofa, govori se da je slab onaj koji je nemocan. Dakle znanje oslobadja i ono je dobro(folozof vladar svih vrelina), razum je vladar ne slucaj. Osnov svega je Bog , razum je Boziji zakon, a svi idemo ka dobru. Svaka svrha nam je odredjena kao dobra, a dobro je prema tom filozofu Bog. Dakle onaj ko je zao ne cini dobro jer sve sto cini cini iz slabosti,a ne iz snage. Oni su u sustini nesreci i ne idu ka dobru(Bogu), udaljavaju se od Boga svakim grehom.

Slab je u smislu da je nemocan,imas neku nemogucnost da ucinis. Opet zavisi od karaktera, da li ces kako si rekla priznati svoju slobost, jer priznanjem dajes mogucnost napredka. Svesna si svoje slabosti i onda cinis dobro i ides ka dobrom. Sto onda dovodi da i nisi slaba, jer si priznala. Onaj koji to ne prizna pre svega sebi i ne zna o tome da je slab, onda ce ciniti zlo, jer ne zna svoju slabost, misleci da je to snaga. Recimo primera radi osoba A veruje da apsolutno zna sve,iako mu svi govore da ne zna. On je ubedjen u to i dogodice se cesto slucaj da da pogresnu informaciju, zbog svog ne znanja, kako sebi tako i drugima. U tom slucaju je on zao, jer je zlo odustvo dobra. On tada ne ide ka dobru. Dakle znanje nas oslobadja od zla,time i nemoci itd....

Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima

Uz uvažavanje različitih tumačenja korena zla kod ljudi, moje skromno, ali čvrsto, mišljenje je da je to pre svega antropološko i psihološko pitanje, što ne znači da ne trebaju tretirati i drugi aspekti zla, posebno sociološki i filozofski, pošto se bez ova dva gledišta čovek kao društveno i misaono biće ne može u potpunosti definisati.

Ako je ova pretpostavka validna, nije teško zaključiti da su na osobinu neke ličnosti koja čini zlo uticale dve grupe faktora i to nasledni i stečeni, što je, verujem, već svima potpuno poznato. Pa tako, genetski faktori su naše genetsko nasleđe i pogodni slučajevi za ispitivanje uticaja genetike na razvoj ličnosti pa i sklonosti zlu su blizanci, kako jednojajčani tako i dvojajčani, posebno ako su iz nekog razloga dati na usvojenje, bilo u jednu porodicu, bilo u različite porodice...

Stečeni ili društveni faktori su uslovi u kojima deca, odnosno osobe odrastaju. Oni su brojni i različiti. Sve može biti važno za nečiji razvoj, od činjenica kao što su socijalni status, porodične harmonije ili dishramoje, alkoholizma ili hronične bolesti nekog od roditelja, zdravlja samog deteta i njegovog zadovoljstva odnosno nezadovoljstva nečim na sebi ili svom okruženju, pa do sprata na kojem dete živi, kraja grada gde mu je stan ili kuća, za koji klub otac navija, itd, itd, itd. Za izučavanje stečenih osobina, odnosno uzroka razvoja ličnosti pogodnija su deca rođena u porodici, ali blizanci u takvim porodicama bilo dvojajčani ili ne (svaki na svoj način) su pogodni još i za proveru genetskog uticaja na razvoj ličnosti.

Hoću da kažem da su oba faktora koja utiču na naš razvoj jako važna. Takođe mislim da je u određenom stepenu kvalitetnom socijalizacijom moguće uticati da se ublaže moguće nasledne predispozicije da se zlo čini, kao i da se neadekvatnom socijalizacijom razviju neki motivi za činjenje zla kod osoba koje možda nemaju genetske sklonosti da budu loši...

Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima

Onaj koji to ne prizna pre svega sebi i ne zna o tome da je slab, onda ce ciniti zlo, jer ne zna svoju slabost, misleci da je to snaga.

Za takvog bih pre rekla da je ograničen a i zašto bimo takve isključili kada već postoje? Međutim, i ograničen čovek može biti dobar kada ne shvata svoju slabost ali se i ne trudi da ga drugačije shvate. U njemu je dovoljno pameti da zna gde može i dokle može.

Recimo primera radi osoba A veruje da apsolutno zna sve,iako mu svi govore da ne zna. On je ubedjen u to i dogodice se cesto slucaj da da pogresnu informaciju, zbog svog ne znanja, kako sebi tako i drugima. U tom slucaju je on zao, jer je zlo odustvo dobra. On tada ne ide ka dobru. Dakle znanje nas oslobadja od zla,time i nemoci itd....

Osoba koja veruje da apsolutno sve zna je školski primer ograničenosti.

Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima
  • 2 sedmica kasnije...

Mislim da covek nije ni zao ni dobar....U svakom coveku se neprestalno preplicu te dve stvari.....

na sve to dodju stvari koje cine svakog od nas kao pojedinca, kompleksi, inteligencija, karakter, svest (svasta nesto).... I dobijamo zla dela koje je pocinio covek.....

Kazu da su zla dela poplocana dobrim namerama i da za sebe niko ne misli da je los ali ipak ce uraditi dela loja su losa.....

Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima

Evo stalno kopam po sebi,da dokucim,da shvatim i saznam i pokusam da razumem.

Nisam imala idealnu porodicu u detinjstvu,a ko je pa ima?

Imam lepih osobina i onih koje drzim na kratkoj uzici da ne pobegnu,ali....mislim da nikad ne bih mogla da budem zla.

Suvise me zaboli patnja,bol,suze,nasilje.

Ja ne mogu ni pile da zakoljem jer me gleda onim malim uplasenim okicama.

A zamisli tek da ucinim nesto nazao coveku??

Suvise saosecam da bih to ikada ucinila.

I sad da li sam to nasledila?

Ne verujem.

Ali opet kako onda zlo seme raste?

Cime se hrani?

Ko ga hrani?

Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima
  • 2 sedmica kasnije...

Jedno vreme sam radio kao vaspitač i predavač. Ne u vrtiću, ne u osnovnoj i srednjoj školi već u jednoj specijalizovanoj ustanovi. Čitajući postove na ovoj temi ne mogu da verujem da neke pametne i, da kažem, školovane osobe imaju toliko predrasuda (ali i neznanja) o značaju genetskog faktora u formiranju ličnosti...

Pokušaći da deduciram problem. Da li se mi rađamo, recimo, visoki. Ne, naravno, ali u sebi sadržimo genetsku sklonost da porastemo, manje ili više, što opet zavisi od naših predaka. Mislim da je svima jasno jasno da će dete kojemu su roditelji natprosečno visoki imati značajnu verovatnoću da će i ono svojom visinom prednjačiti u svojoj generaciji.

Pokušajmo sada ovaj model da primenimo i sa zlom. Da bih potkrepio ozbiljnost svoje tvrdnje podsetio bih forumaše da postoje ljudske osobine kao što su zavist, sebičnost, zloba, sujeta, samoživost, netolerantnost, gramzivost.... Verovali ili koren svim ovim osobinama su modifikovani i manje više prikriveni motivi za samoodržanjem na koji se naslanjuju motivi za glađu žeđu i motiv za produženjem vrste. E, kada smo ovo apsolvirali, verujem da ćemo si svi složiti da ljubomorna ili zavidna osoba može učinti zlo. Ako neko možda misli drgačije, evo čekam pa da se smejema ako pokuša da ovu moju tvrdnju ospori. Dakle, koreni mogućeg zla (jer svi se rađamo sa primarnim motivima) su u našem nasleđu, a egzistiraju u našem ID, odnosno našoj podsvesti, našim strastima i našim osećanjima.

Zaista ne mogu da se složim da davno prevaziđenom Lokovom tvrdnjom da se svi rađamo kao tabula rasa, dakle čisti i bez ikakvih sklonisti i da se socijalizacijom može formirati osoba kakvu želimo da bude. Malo sutra, to je jednostavno nemoguće, jer socijalizacija ma kakva bila ne može potpuno izmeniti ili modifikovati naše genetske predispozicije.

Izmenjeno od strane člana Apolodor
Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima

Posto ja pomenuh Lokovu tabulu razu, red je da obrazlozim :kez:

Lokova tabula raza je znacila da se svi radjamo sa umom "kao praznim listom papira" ali da kvalitet tog papira nije isti kod svih. Ne mislim da je ta teorija tacna, isto kao sto ne vidim kako bi SAMO nativizam ili SAMO empirizam bio jedini pravac kojim se covek kao indvidua odredjuje.

Dakle, nosimo odredjene gene, ali ne postoji "zao" gen :beyond: Nosimo nesto preodredjeno nasledjem, ali su iskustvo, okolina i vaspitanje kljucni u tome da zlo kao zlo u coveku ne postoji.

Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima

Ne, ne postoji zao gen, iako je bilo nekih naznaka da određeni broj kriminalaca poseduje neki tzv. kriminalni gen, ali to nikada nije dokazano. Međutim, zlo treba shvatiti na način da svi mi imamo prema njemu sklonosti (neko manje, neko više), ali da od niza faktora u toku socijalizacije zavisi da li će se neko od nas "prozliti" ili ne i u kojoj meri...

Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima

Međutim, zlo treba shvatiti na način da svi mi imamo prema njemu sklonosti (neko manje, neko više), ali da od niza faktora u toku socijalizacije zavisi da li će se neko od nas "prozliti" ili ne i u kojoj meri...

Ovo je upravo ono što i ja sam zagovaram, samo što ja ističem da je tok procesa socijalizacije (po mom skromnom, laičkom mišljenju) daleko značajniji faktor u odnosu na genetske predispozicije.

Smatram da je i veći stepen genetske predodređenosti moguće "ispeglati" u stabilnom porodičnom okruženju u kom su pojedincu zadovoljene sve biološke i psihosocijalne potrebe - gen ili više njih koji su odgovorni za nasilno ponašanje neće biti aktivirani. I suprotno, ako osoba i nema "nasilne gene", u nestabilnom okruženju u kom su osobi ugroženi život i egzistencija ona će biti primorana da ispolji nasilne crte ličnosti. Naravno, u psihologiji ništa nije unapred zacrtano i nepromenjivo, pa se ni ovo ne događa baš u 100% slučajeva.

*Za one koji će skočiti na naslov videa, naučnici #2 i #3 nisu ni u kakvoj direktnoj vezi sa pokretom

Izmenjeno od strane člana Morpheus
Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima

Smatram da je i veći stepen genetske predodređenosti moguće "ispeglati" u stabilnom porodičnom okruženju u kom su pojedincu zadovoljene sve biološke i psihosocijalne potrebe - gen ili više njih koji su odgovorni za nasilno ponašanje neće biti aktivirani. I suprotno, ako osoba i nema "nasilne gene", u nestabilnom okruženju u kom su osobi ugroženi život i egzistencija ona će biti primorana da ispolji nasilne crte ličnosti. Naravno, u psihologiji ništa nije unapred zacrtano i nepromenjivo, pa se ni ovo ne događa baš u 100% slučajeva.

Čovek u trenutku napada ima pravo na nužnu odbranu i to je zakon jasno predvideo, te nikako ne možemo govoriti o ispoljavanju nečega čega nema. Nasilna crta ličnosti je isto što i nasilni gen - zlo.

Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima

@Morpheus & ostali zagovornici velikog značaja socijalizacije

Kada sagledavamo značaj stečenih motiva, odnosno socijalizaciju ličnosti, trebamo imati na umu nekoliko činjenaca:

- Jako je veliki broj različitih činilaca u procesu socijalizacije koji utiču na formiranje ličnosti tako da ih je nemoguće ni izbliza sve kontrolisati, a samim tim ni obezbediti neko koliko toliko željeno socijalno okruženje u kojemu se dete formira. Tu u principu nije ni potrebno jer zdrava deca (sa zdravim genetskim potencijalom) poseduju (kao uostalom i ogromna većina nas) sposobnost prilagođavanja. Dakle, pominjati porodicu (koja je jako važna, ali ne i jedina važna u procesu formiranja ličnosti) kao dovoljan faktor za socijalizaciju, jednostavno ne pije vodu, jer samo porodica nije dovoljna. Hoću da kažem da kada dete izađe iz stana ono se suočava sa životom, ali nije bez šanse, narvno. Dva moćna saveznika mogu mu biti, upravo porodica i, što je jako važno, njegov genetski potencijal. Kako god da sagledavamo ovaj problem nije preteško dokazati da je genetski faktor u suštini odlučujući u formiranju čovečije ličnosti, a to se može dokaziti, kontrolnim i eksperimentalnim grupama (blizanci, to sam već pominjao), ali i istraživanjima, odnosno statistikom. Sećam se, recimo, jednog profesora sa poljoprivrednog fakulteta u Novom Sadu (koliko pamtim) koji je bio siroče i odrastao u domu kako je rekao da su procenti domske dece u broju razvedenih, oženjenih, sa srednjom školom i fakultetom itd. gotovo identični procentima koji važe za decu koji su odrasla u svojim porodicama. Ovo je teško a da se ne shvati kao posledicom genetskog faktora. ;) :)

Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima

Join the conversation

You can post now and register later. If you have an account, sign in now to post with your account.

Gost
Odgovori na ovu temu...

×   Pasted as rich text.   Paste as plain text instead

  Only 75 emoji are allowed.

×   Your link has been automatically embedded.   Display as a link instead

×   Your previous content has been restored.   Clear editor

×   You cannot paste images directly. Upload or insert images from URL.

×
×
  • Create New...