Mislim da nema lepšeg načina da ovu temu otvorim od stihova jednog i jedinog:
Svet ovaj,
u stvari, i nije
tako rđav i zao
mada poneko plače
i samuje
i brine.
Svuda je jednako suton
na stare krovove pao
al' nekom sutra svane
a nekom neće da sine.
Ja volim da svima valja
i verujem beskrajno
da će u zoru svako
lakše moći da diše.
I sklapam oči.
I sanjam
potajno
to vrelo
to sjajno
jutro od vetra
i vlati
sto se nad krošnjama njiše.
A sigurno je važno
i od svega n