Povod za otvaranje ove teme je rep. komentar, koji sam pre par meseci dobila od grešnog.
Naime, pisala sam o nekim tugama,
koje su zadesile supruga i mene, tokom prošle godine.
Grešni je između ostalog prokomentarisao,
nadam se da mi neće zameriti što nisam u mogućnosti da ga citiram,
da tuga spaja ljude...
Pomislila sam, da... jeste... to je to...
Tuga, kroz koju smo prošli nas je spojila, nadogradila, možda čak i upotpunila,
bez obzira koliko to ružno, apsurdno, ovako ili onako zvučalo...
Nismo svi isti... i to poštujem nadasve.
Zanima me Vaše mišljenje...
da li nas