Idi na sadržaj

Smucalica

Moderator
  • Broj poruka

    8183
  • Datum registracije

  • Poslednja poseta

  • Days Won

    536

Član Poruke pisao u Smucalica

  1. Završila Dostojevskog - Poniženi i uvređeni,pa Bele noći,

    onda sam okrenula sve naopako i pročitala Marka Vidojkovića - Đubre,

    sad čitam kolumne iz Jutarnjeg od Ante Tomića - Klasa optimist :ok: 

    Definitivno ume da popravi raspoloženje i lepo su ih posložili sve na jednom mestu za čitanje :uredu:

  2. Moja kula od knjiga za čitanje, koju dopunjujem redovno, jer Bože moj- ne sme da manjka

    ovih dana se povećala :roll: 

    Prvo su mi deca kupila dve knjige, najbolje me poznaju

    Sergej Trifunović - Stovarište

    Ante Tomić - Pogledaj što je mačka donijela,

    a i ja sam se počastila :beyond: 

    Dejan Tiago Stanković - Odakle sam bila, više nisam :srce: 

    I jedva čekam da završim ovu moju nauku i više ništa neću upisivati- obećavam! :zakletva:

    (jedino ako smisle i doktorat :hhh: )

    želim samo da čitam, utonem i otplovim u neke svetove.... :uzdise:

  3. Završila se prva sezona novog Seks i grada i od mene dosta. Ne gledam dalje, budu li se apdejtovali još jedared :jokja:

    Ali zato, treća sezona ''Moje genijalne prijateljice'' je počela na HBO-GO i izbacuju po dve epizode svakog ponedeljka :uredu:

    Mala su odstupanja u odnosu na knjigu, ali priča o ove dve, sad već mlade žene, i dalje me fascinira :ok: 

    Knjige imaju svoju draž, to je potpuno istina, ali samim tim što je italijanska produkcija seriju čini originalnijom i ide uz roman :srce: 

  4. Proteklih meseci sam više kupovala knjige i dobijala na poklon, nego što sam ih čitala,

    zacrtala sam sebi da nema čitanja, dok ne privedem kraju ovu moju školu... :beyond:

    E, a onda sam u pauzi pisanja rada, uzela Dostojevskog (on se ne računa, jer je moja knjiga od pre)

    i prvo sam pročitala Bele noći, a sad čitam Poniženi i uvređeni :ok: 

    Naravno, radim i rad, ali moram malo i za svoju dušu... :knjiga:

  5. Svakog četvrtka odgledam nastavak famoznog ''Seks i grada'' pod nazivom ''And Just Like That'' :ljutko:

    I od ove zapadnjačke ''ispravnosti'' :navodno:  mi je muka!

    Upropastili su sve likove, svaka epizoda propagira ravnopravnost, jednaka prava, slobodnu deklaraciju osoba bez pola i gej brakove tj veze... pa, ljudi moji, nakon svake epizode sve je gore, a ja čekam da se vrate na staro... 

    Uglavnom, ko je voleo originalnu seriju sa onom postavom glumaca, ove ''plastične'' i veštačke tvorevine, teško će podneti :beyond:

    P.S. Da ne zaboravim- Pravda za Stiva! :mukica:

  6. Od juče sam pod stresom :ufrci:

    Sinoć sam komšiju, tinejdžera, vodila u hitnu na ušivanje, posekao je dlan, sam u kući, roditelji mu nisu tu... sinoć mi je pola života otišlo... čovek iz hitne kaže, moram ići sa njim, maloletan je :ajme: ulazak u kola hitne, dobro poznat enterijer i frka: sirena, brzina i motanje u krivini... a ja dečaka mazim po glavi i smirujem, a želudac se diže... slike su mi se ređale pred očima, jbt, nema još ni godinu dana... na prilazu ulaza u bolnicu sam ispraznila želudac kad sam izašla iz kola, a ona sam zbrinula dete :beyond:

    Onda nesanica i briga do pola noći, a san ne dolazi...

    Gadan osećaj, opet isprepadanost, hladan znoj i moje glupave šale da oraspoložim dečaka

    Hvala dragom Bogu... napetost polako popušta i smirujem se

    Valjda će noć napokon doneti san :zeva2:

  7. Malo kasnim,  ušli smo četiri dana u ovu godinu,  a ja i dalje razmišljam o prošloj... ne ponovila se :dry:

    Počela je sa bolešću moje majke, i velikom tromesečnom borbom za nju... mislim da sam prevladala sve strahove i stid, vozila je dok leži bez svesti, kucala na sva vrata, molila i tražila pomoć... definitivno je strah za dragi život ono što mi je dalo snage da guram dalje... 

    Posle svega, izgubila sam bitku, a onda me je dočekao dvostruki front, dečaci maturanti,  pa prijemni, pa razdvajanje...

    I kad se osvrnem, izgubila sam majku, a dobila dva zrela, dobra momka, koji hodaju kroz život sigurnim i srećnim korakom. Mogu samo biti preponosna na njih... :srce:  :srce:

    I eto... prošla je i ta 2021. dosta je od nje, sad treba videti šta nam ova godina sprema... :beyond:

  8. Uhh... i dalje sam vezana, gomilom stvari za moj grad... mnogi mi kažu da sam sentimentalna luda, što i dalje držim stan u netaknutom stanju, ali ja ne mogu protiv toga...

    Na ulazu stoji i dalje jakna moje majke i njene cipele, tako da kad uđem u stan, imam osećaj da će za koji minut i ona zadihana otvoriti vrata...

    I onaj karakterističan miris, koji svaki dom ima. Ovaj, sada moj stan, ima i dalje miris mog detinjstva...

    Ne mogu protiv sebe i svojih osećanja. Pa, nazovite to kako hoćete,  ali te sitnice čuvaju mi uspomenu na one kojih više nema :(

     

  9. On 11/4/2021 at 12:24 AM, Mia said:


    Sveprisutno instant... 

    Moja reakcija je vrlo realna ali i iskrena. 

    Potpuno te šefe, razumem. Nisu deca kriva što su mrzovoljna i bezvoljna. Oni su takvi zbog svog okruženja. Prvenstveno porodice. 

    Jer... Sveprisutan je instant, kako @Miakaže. Pogledajte samo, koliko oni nemaju potrebe da samostalno razmišljaju, traže, istražuju, ispituju... sve im je na dohvat ruke, tj prsta - na jedan klik. 

    Pođite od nas, da bismo došli do neke bitne informacije ili teksta, mi smo trošili sate da tražimo informacije u knjigama, bibliotekama, razgovarali i raspitivali se... to su bili misaoni procesi koji su zahtevali od nas angažovanje u punom jeku. 

    A ova omladina pita čika Gugla i on im izbaci gomile teksta i pdf knjiga i na osnovu ključnih reči odrade copy paste i to je to! :ajme:

    I sve u životu im je na klik. 

    Zato i nemaju volju ni želju da se posebno trude jer isto prolaze poput onih instant vršnjaka... :dry:

    Elem, da se vratim na moju reakciju, moji dečaci su u tvojoj ciljnoj grupi i volela bih da se pokaže da je vredelo sve ono što sam im pričala i kako sam ih upućivala na kreativnost, svojstvenost i autentičnost i nadam se da ih nećeš poželeti "pobiti i sve ispočetka..." ;)

    P. S. Šalim se :)

     

     

  10. Ova tema me posebno pomera. Kad smo se počeli družiti moji dečaci su bili đaci prvaci, a sad ih u oktobru ispraćam na fakultet. I ne, nisu više dečaci, već mladi momci... Bože, koliko vremena je prošlo i svako doba je nosilo neke promene, a ovo su sada velike, životne promene. 

    Jedan sinak ide u Beograd, a drugi ostaje u Novom Sadu. Sad tek razumem moju majku i ono leto '90. kada sam ja odlazila.... 

    U poslednja dva meseca, sve me je emotivno potresalo i pomeralo, od mature i prijemnog, trudim se da ne pokažem pred njima koliko mi je teško, koliko brinem, čuvam svaki osmeh i zagrljaj kad mi krene nedostajanje... :srce:

    Baš sam onjanjavila... stigle me godine... :uzdise:

    I da, vreme leti... treba se boriti i čuvati za sebe lepe trenutke sa decom... :srce:

×
×
  • Create New...