Evo, ja sam se danas iznebuha setio ovog događaja. U stvari, podsetila me Maski, ona je nešto kao čuvar nekih davnih priča, i ume da ih ponovo zakovitla i pošalje niz vetar, s vremena na vreme...(digresija: Maski - to je ona lujka koju ne razumeju oni koji ne razumeju život)...teško je naslikati sliku za one koji ne umeju da je prepoznaju, onima kojki su bili svedoci njenog nastajanja tako nešto nije ni potrebno.
Setio sam se nekih sad već prilično davnih vremena, i kako je sve bilo novo, i sveže, i neizlizano, i čarobno...kako je proza nastajala pred tvojim očima, ponekad imajući direktne