Idi na sadržaj

vesticara

Član
  • Broj poruka

    7803
  • Datum registracije

  • Poslednja poseta

  • Days Won

    404

Član Poruke pisao u vesticara

  1. Šunjala se danas malo na "onu" stranu grada.....vozila pored raznik ludaka.....pCovala sve oko sebe..... ( sreća pa sam bila sama u autu) i na kraju odlučim-e nećeš više istim putem kući-pa pravac skela!! Ojhaaaaaaaaaaaaa...kakva avantura.

    Sad sedim pored vatrice koja lepo pucketa, pijuckam kaficu i kuliram. 
    Eeeeeeeee baš uživam! 

  2. Vratila se sa koncerta Nine Badrić....pa malo listam "novine"....
    U kolima na povratku pita jedna (nova)  iz ženskog tima sa koncerta-jesi ti i "zvanično" baba?
    -Jesam nego šta...i sad baš razmišljam kakva sam ja to baba kada se vraćam kasno noćoM sa koncerta? :ggg: 

    Sve u svemu, posle godinu i po dana strpljivog čekanja, vredelo je! Konačno nastavaljamo sa predstavama i koncertima.... :uzbud:

  3. Čitam vaše pisanje, i (sramota me kaz'i) meni 2020 uopšte nije bila loša. Jesam jedina? Od kako sam napustila život u gradu, i otišla da živim u prirodu sve mi je nekako mirnije, opuštenije. Mala žabica je bila par meseci kod nas, nismo osetili izolaciju, ma divota...život je tamo drugačiji. Šetnja, tišina..ma nirvana. Sada kada dolazim u grad, samo se stuštim sa duge do posla , i juriš mojoj kućici. Kada moram da se vozika po gradu iz bilo kojih razloga odmah me uhvati nervoza... :)...baba....šta još reći. :ggg:

  4. Silom prilika morala danas, u subAtu da dođem u usijani NS iz moje lepe 'ladovine, zvane šuma. Kako sutra idem na koncert Nine (onaj od pre godinu i po...) odlučih da ostanem u NS...i eto sad se setih da bi možga mogla da virnem malo na portal.. :) 

    Inače kuma mi je dodelila epitet da sam postala prava seljanka :beyond: i zaista ko bi rekao da ću posle celogodišnjeg života u gradu  otići da živim u "šumu"..iako je granica sela pomerena i sad i moj "sokak" pripada selu :stid2:

  5. Bio jednom jedan Žeželjev most....dobro zvanično ime mu beše Most bratstva i jedinstva (niko ga tako nije zvao :bek: ).

    Izgrađen 1961 godine. Srušiše ga 1999 a onda vredni majstori godinu dana, noću i danju radiše i 2000 godine skuckaše novi Montažno-demontažni drumsko željeznički most Boško Perošević (baš mu lepo ime beše! :hhh: ).

    Od tada pa narednih 18 godina sledi  dvadeset četiri sata tadrkanja..što vozova, što kamiona a u međuvremenu dok se čeka promena semafora sviranje kamiondžija "majstoru da promeni semafor". 

    Dobro, 4 godine se preklopilo to lupanje, tandrkanje, sa pobijanjem šipova i gradnjom novog trajnog mosta...

    Evo ga, tu je...radi....zaista se više ne čuje ni prelazak voza preko mosta, ni kamiona....tišina...samo "šuštanje" .....aaaaaaaaaaaaaaali ( ne b bilo zanimljivo da nema tog ali....) evo ih opet tandrču.....opet razbijaju beton....skidaju onu gvozdenu skalameriju....znači još godinu -dve galame i gužve.....

    Sve u svemu dvadesetak godina glame pod prozorom. 

    Mada i dalje imam najlepši pogled kroz prozor :) 

  6. I konačno "otovrismo vrtić". Fondacija Novak Đoković je zavrišla posao....mi namincali vrtić....usaglasili datum otvaranja....mene spucalo to me spucalo..ali odradiše i bez mene (ionako ja nisam bitan lik :hhh: . 

    Sada nam je vrtić još lepši. I do sada je bio najlepši a sada je najlepšiji!!! 

    https://www.youtube.com/watch?v=MR-VL7frTgA

    Ovaj video što ne otvatra je lepši :srce: 

     

     

    NIje tu kraj...kada su skidali staru stolariju, skinut je i jedan oslikan prozor naše drage, na žalost pokojne koleginice. Ona je to oslikala pre više od 10 godina sa decom po motivima Unicefa. Sačuvali smo prozor...osvežili ga i poklonili ga fondaciji.

    Na instagramu osvanula je slika Jelene Đoković i priče o prozoru. 
    (dobro ..nije baš priča u originalu ali neka ih..verovatno im je bila suviše tužna priča da je objave)
    "Morate čuti priču o ovoj slici! 

×
×
  • Create New...