Polagana smrt
Danas je jedanaesti april posle dvanaest godina, a mi još ne znamo ko je ubio Slavka Ćuruviju i po čijem naređenju - mada slutimo. Od te slutnje još nam je gore: ona nas podseća da nekažnjeni zločini mogu i hoće da se ponavljaju. Ručne bombe na prozorima, „Brankice, ti si zmija...“. Ako su mogli nekažnjeno Slavka, mogu koga hoće. Ta je slutnja polako postala onaj fratarski „memento mori“, pa mi novinari imamo i metafizičku praksu refleksije smrti, od čega niti nam je lakše, niti smo pametniji. Naprotiv: kad se mnogo razmišlja o smrti, čovek se nekako navikne, ako me razumete,