Idi na sadržaj

Morpheus

Administrators
  • Broj poruka

    10825
  • Datum registracije

  • Poslednja poseta

  • Days Won

    508

Član Poruke pisao u Morpheus

  1. Trenutno i dalje Manifest, upravo izašla četvrta sezona na Netfliksu.

    Novi pronalazak je serija pod imenom Eureka, jako zanimljiva. O gradu specijalno formiranom da bi u njemu najsposobniji naučnici neometano razvijali svoj potencijal... i o US Maršalu koji u njega slučajno zaluta i dobije posao šerifa, koji ume ozbiljno da testira njegov zdrav razum, inteligenciju i sposobnost preživljavanja u ponekad natprirodnim okolnostima. Baš mi se dopala serija!

  2. 12.3.2012. at 13:54, Morpheus said:

    Ponekad imam osećaj da ljudi koji su u stanju da im bude dosadno niti šta rade niti o čemu razmišljaju.

    Da citiram sam sebe deset i po godina kasnije. Gledam večeras film... mladi par je odabran da provede 50 dana u sobi, potpuno beloj, sterilnoj, bez ikakve zanimacije, samo krevet i toalet - za nagradu od 5 miliona dolara. Pa razmišljam... ja bih tih pet miliona uzeo kao od šale. Ono, da mi uopšte ne bude naporno ni malo. A oni u filmu poludeše, ne znaju šta će od sebe. Dosadno im. Na ivici samouništenja psihe.

    Nikad nisam razumeo taj fenomen dosade. Koristio sam tu reč, možda kao dete, simbolisala je trenutno odsustvo ideje o tome šta bih radio, o čemu bih mislio. Ali to nije bilo ni dugotrajno ni traumatično u bilo kom pogledu. Prva misao, prva ideja, prvi plan, prva igra makar i samostalna, knjiga, atlas - i s tom alom od dosade je gotovo.

    Jedan od dva lika u filmu je umetnik. Njemu je prizor prazne sobe sterilan, neprirodan. I neprirodno mu je ne raditi ništa. I to ga muči. Mislim, zaista mu stvara psihičku nelagodnost i dovodi do agresivnih reakcija ka napolje. Ljude, a upoznao sam par takvih koji otpor ka spoljašnjoj sterilnosti, nedostatku životne dinamike ili (jako često) pravilima bilo kakve vrste dovode do ekstrema... uvek sam ih smatrao nedoraslim, neozbiljnim, neformiranim ličnostima. 

  3. Severance (Raskid, raskol, prekid) (Apple TV)

    O misterioznoj kompaniji za koju se ne zna šta tačno proizvodi, ni šta glavni likovi u njoj rade. Prilikom zaposlenja, oni pristaju da im u glavu bude ubačen čip. Taj čip stvara kognitivni raskol u njihovoj ličnosti. Deo ličnosti van radnog mesta ne zna ništa o njihovim aktivnostima na poslu, dok su na poslu ne sećaju se svojih aktivnosti napolju. Oni, u stvari, ne znaju ništa o sebi "napolju" dok su unutra i obrnuto. 

    Na čudan način je zanimljiva serija. Postoji naznaka da se nešto zlo događa u vezi aktivnosti kompanije i njenog odnosa prema radnicima.

  4. Evo nekoliko dana kako sam zamenio celokupan svojj hardver ovim čudom. Utisci se polako stišavaju. Pa da vas malo upoznam sa ovim čudovištem.

    1. Prvi utisak je tišina u radu. Apsolutni prvi utisak. Ne čuje se - uopšte. Sa starim kompom uvek nešto šušti, ventilator zuji, procesor, grafika... ma nešto se čuje non-stop. Ovde hvatam sebe kako uključujem bilo kakav zvuk, YouTube, pesmu, ma šta god.... samo da bi se nešto čulo, da ne bi bila grobna tišina.

    2. Ekran je fantastičan, čak pomalo sitan ako ste se navikli na 1920x1080. Jer ovo je 4480x2520! I prelep prikaz slike!

    3. Zvučnici su fantazija. Prejaki. Držim ih na oko 30% jer je sve preko toga glasno. Kad ih pustite u punom kapacitetu i pustite film... pa ovo je bioskopski efekat. Ja za sebe uvek kažem da mi je slon p*dnuo u uho kad je u pitanju kvalitet tona, ali ovde čak i ja osetim da je ovo neka druga dimenzija.

    4. Kameru baš nešto nisam ni isprobavao, nisam uplaten ni u šta što zahteva video pozive, ali je i ona jako jako kvalitetna.

    O brzini u radu ne treba trošiti reči, nije čak ni faktor. Sad samo da ga iskoristim kako sam naumio, da zaista postane investicija, a ne samo preskup ukras na stolu.

    IMG_1033.JPG

  5. Matrix: Resurrections (2021)

    Znate koliko mi ovaj film znači. MORAO sam da pogledam prvi dan kad se pojavio u bioskopu. Utisak je... nisu ga upropastili koliko sam mislio. Fokus je više na ljubavnom delu priče između Nea i Triniti. Malo mi je ukaljana uspomena na Morpheusa, koji je po okončanju rata opisan kao nespreman lider koji je mislio da je mirom sve postignuto. Ok kao nastavak, sasvim gledljivo sa mnogo podsećanja na ranije događaje i ljude iz njih, ali čini mi se da je radnja nedovršena - ima prostora za Matrix 5.

  6. Gladan sam :lol: 

    Digao sam kredit da sredim zube, koji su prethodnih meseci u procesu sve bržeg propadanja. Našao sam (za sad, deluje) odličnog stomatologa, koji polako vadi krhotine nekadašnjih zuba, brusi, polira... u pripremi za most. Dakle nema vruće, hladno, tvrdo, čak i mekano ume da povredi rane. Gladan sam. :beyond:  Ali, još malo, ne smeta mi... imaću normalne zube, normalan osmeh.

  7. Mislim da ste malo pogrešno razumele moju nameru sa temom... nije akcenat na toj mojoj izreci. Ona je primer nečega što ja često govorim u šali pa može da se smatra mojom autentičnom izrekom. :)

    Evo još. Kolege u kladionici nekako autentično mojima, iako nisu, smatraju i:

    "Ne da se us*anom do potoka" - ne može ništa da se pogodi na tiketima, kao i u istom stilu

    "Promašio bih jezero iz čamca"

  8. Imam jednu svoju izreku koju koristim na poslu već duže vreme. Svaki put izazove reakciju, uglavnom smeh.

    "Sve mlađe od 25 treba pobiti i napraviti ispočetka."

    Odnosi se na tu neku mrzovoljnost i bezvoljnost novih generacija, mentalnu i (često) fizičku faličnost. Možda sam prestrog. Izreku koristim u šali, ali sa dozom istine. Kad god ih nešto mrzi. Da rade, da misle ili da osećaju.

    Imate li vi neke svoje izreke? Bilo da ste ih čuli od drugih pa počeli da koristite ili da su vaše originalne?

  9. Lekso Saičić stao na crtu najmoćnijem japanskom samuraju u dvoboju koji istorija ne pamti

    Odbiti poziv na dvoboj znači priznati poraz. A koga poslati u dvoboj protiv najstrašnijeg i najmoćnijeg samuraja japanske vojske? Aleksandar Lekso Saičić je bio taj čovek.

    Događaj koji istorija ne pamti bio je skoro nestvaran, epskih razmera, ali se desio. Dvoboj Aleksandra Leksa Saičića i japanskog “samuraja” bio je sudar dva načina ratovanja i sukob tradicija.

    On je bio vasojevićki junak, kapetan crnogorske vojske, a upamćen je po neverovatnom umeću rukovanja sabljom i po dvoboju sa japanskim ratnikom, iz koga je izašao kao pobednik. Mnogima zvuči neverovarno ali učestvovao je u Rusko-japanskom ratu.

    Tu je crnogorski odred predvodio Jovan Lipovac. Lekso je ostao upamćen jer je 1905. ubio japanskog ratnika u dvoboju pred bitku, koji je bio strah i trepet širom sveta.

    Aleksandar-Lekso-Saicic-2.jpeg

    Lekso Salčić

    Epski dvoboj

    Ruske trupe smestile su se na istoku Mandžurije, jednoj od najplodnijih kineskih regija, naspram japanskih snaga. Iz tabora zemlje izlazećeg sunca pojavio se konjanik sa belom zastavom, jedan od čuvenih samuraja, koji je izazvao ruske oficire na dvoboj mačevima.

    Ovaj stari običaj, da bitku odluče izabrani junaci dve zaraćene strane, poznat je još od antičkih vremena. Dugo je vladala tišina s obzirom da je japanski “samuraj” bio skoro izvesna smrt za svakoga ko se bude prijavio na ovaj herojski poduhvat s obzirom na broj dotadašnjih suparnika koje je odveo u smrt.

    Najviše hrabrosti je skupio jedan visoki, mršavi muškarac – poručnik Aleksandar Lekso Saičić, 32-godišnji oficir crnogorske dobrovoljačke divizije iz plemena Vasojevića. Upravo on je istupio kao izabranik ruske strane. Zahtevao je da upravo on bude taj koji će se suočiti sa zastrašujućim protivnikom. Bio je poznat po izrazitom junaštvu, poznavanju borilačkih veština i kao izuzetno nadaren jahač.

    Odlikovan ruskim ordenjem

    Izvori kažu da je “zaurlao kao lav” i pustio konja u galop, u susret “samuraju” koji je izvukao ozloglašenu katanu. Metal je zazvečao ispraćen bolnim krikom. Konjanici su se udaljili jedan od drugog, a onda se odjednom samuraj srušio sa konja na zemlju.

    Saičić je odjahao do prvih redova japanske vojske, dostojanstveno se poklonio i vratio svojoj vojsci. Zbog ove pobede odlikovan je ruskim ordenjem. Čestitke na dobijenom dvoboju dobio je od admirala ruske flote Roženstvenskog i admirala japanske flote Togoa. Ruska vlada mu je odredila četrdeset napoleona u zlatu godišnje do kraja života.

    Šta je bilo sa Leksom?

    U Mandžuriji je unapređen u čin kapetana i do kraja rata komandovao je konjičkim eskadronom Amurskog zmajskog puka. Sablja kojom je savladao “samuraja” danas se čuva u Vojnom muzeju u Moskvi.

    Nosio je sledeće ordenje: Orden Svete Ane i Svetog Stanislava II reda sa mačevima, Svetog Vladimira III reda sa mačevima, Svete Ane i Svetog Stanislava III reda sa mačevima, rusku Ranjeničku medalju, Orden italijanske krune IV reda, a od crnogorskih odlikovanja Orden Danila Prvog IV stepena, srebrna medalja za hrabrost i spomenica 50. godine vladavine kralja Nikole.

    Umro je od posledica skoka sa drugog sprata kraljevog dvora tokom požara u trideset osmoj godini. Sahranjen je uz velike vojne počasti.

    Junak je čovek koji spašava druge. Vrativši se ne tako davno u prošlost, po ovoj zemlji gazili su ratnici. Ponosito su oni koračali, oštrih mačeva i britkih sablji. Neki od njih su bili nepokorni, spremni da se suprotstave svakom. Neverovatna hrabrost koja ih je krasila i podvizi koje su učinili odveli su ih pravo u legendu. Zbog toga su oni junaci.

    Izvor: Fejsbuk stranica Princip

  10. Volim što sam našao ovu temu... ne znam kako sam je propustio. Eto, lepa su mi sva ova vaša voljenja. :zagrljaj: 

    Volim tišinu noći. Mir.

    Volim jutarnju kafu, naročito nekad na poslu kad dođem pre svih.

    Volim nju. I volim ovo naše, šta god na kraju ispalo. 

    Volim i ovo mesto i vas. 

  11. Našao seriju... :lol:

    The Good Wife, priča o supruzi državnog tužioca koji je "pao" zbog zakulisnih radnji dok je bio na funkciji, optužen da je trošio državne pare na prostitutke i smešten u zatvor. Ona se vraća svojo profesiji, advokaturi i pokušava da balansira privatni i poslovni život.... stalno u klinču između još uvek supruga, njegove majke, dvoje dece i obaveza u advokatskoj kancelariji. OK serija.

  12. Završila mi se "moja" serija Suits... sad ne znam šta da gledam dalje. Suits je prešao put od serije koju sam izbegavao do jedne od onih serija za kojima ću uvek žaliti jer su se završile. Mislio sam, valjda, da je popularna samo zbog (tada) buduće Vojvotkinje od Saseksa, Megan. Ali u njoj (seriji) ima mnogo više, znao sam da odgledam po 4-5 epizoda za noć.

    čekam nastavak Manifesta i tražim novu seriju. :beyond: 

  13. Sve u svemu... s obzirom na okolnosti, zadovoljan sam. Ne radim neki preterano bitan posao u globalnoj šemi stvari, čak je verovatno onaj koji bismo najpre vezali za minimalac. Ali računajući plate, bonuse, prekovremeni rad i bakšiš... plaćen sam deeebelo preko minimalca. Nisu to nikakve basnoslovne pare, ali ovde i sada su sasvim ok.

  14. 29.7.2013. at 18:43, Smucalica said:

    Ima li još neko da mora da nosi uniformu na 40 i kusur stepeni ?!?

    ili to samo kod mene ima :blabla:

    Tehnički... ja. :lol: Doduše, nije prava pravcata uniforma, samo majica sa logom i imenom firme preko leđa. Kodeks... ima u smislu da ne može trenerka i ne može ništa na pola ili tri-četvrt... farmerke ili pantalone i ta MaxBet majica. Jednostavno i sasvim ok.

×
×
  • Create New...