Potiskujem. Smatram je besmislenim osećanjem, onim koje sputava, koje guši, koje nas sprečava da racionalno razmišljamo, da budemo srećni. U situacijama kad su ostali ljudi tužni, ja prigrlim logiku. To ponekad deluje bezosećajno, a često mi kazuju i da ću jednom "pući", da više neću moći sputavati nagomilanu tugu da izađe na površinu, ali iskreno sumnjam da će se to ikad dogoditi. Zašto? Jer tuga u meni nije nagomilana, ona je prihvaćena. Krvnike sam zaboravio, grešnicima oprostio, one k