Danas sam netremice gledao scenu...
Ulaze u bus majka i ćerkica od 4-5-6 godina, slatka koliko i malecna. Obe nose maske. Sedaju jedna preko puta druge, gledaju se u oči. Mati, da bi putovanje učinila udobnijim u uslovima pandemije, rešava da nečim zabavi malecku. Počinju njih dve neku njihovu varijantu taši-taši-tanana koja uključuje i pokrete vezane za masku i svašta nešto drugo što najsitnijeg putnika redom tera na onaj čisti razdragani smeh... ne prestaju do svoje stanice.
Da sam ikad postao roditelj, voleo bih da sam bio TAJ roditelj. Da sam toliko mario. Ovo je bilo nešto najči