Idi na sadržaj

Dogodilo ( Vam ) se na današnji dan...


Preporučene poruke

Tema za privatni vremeplov u prošlost...

Na današnji dan pre 23 godine sam napustio dom u kome sam odrastao...sa samo dva kofera u rukama. Bilo je isto ovako hladno i sneg...ali je još bilo hladnije i vetrovitije u mom srcu. Međutim bilo je vreme da postanem svoj...da odrastem i konačno uradim ono što je bilo neophodno da spasim dušu.

Tog momenta sam drugi put postao odrastao. Prvi put je to bilo kada sam imao 7 godina i kada su se moji rastali, a ja pripao ocu. Razlog za to sam razumeo tek mnogo godina kasnije. Oprostio sam im oboma...oprostio ali ne i zaboravio.

Ta dva kofera i danas čuvam, prašnjave, iskrzane...pune mladalačkih uspomena, pisama, fotografija...pune moje tadašnje duše.

Često zavirujem u njene najskrivenije kutke tražeći neku zalutalu i skrivenu misao koja će pokrenuti ostale....spremne da se poslažu oko nje vodjene nekom tajnom kombinacijom koja postoji ali koju ja svesno ne prepoznajem.

Ako krenem da pajam prašinu po kutkovima sećanja naviru slike....obojene i pune emocija. Crno belih nema....odavno sam ih sve obojio kao dečije slikovnice i ispod njih ispisao reči koje im pripadaju.

Te priče u slikama već odavno stoje uramljene i okačene po hodnicima mojih uspomena. Postoje mračni hodnici sa slikovnicama u kojima preovlađuju tamne boje....tamo sve ređe zalazim. Obojio, dopisao prave reči, uramio i prepustio senkama prošlosti. U one hodnike uspomena koji su okupani svetlošću, a do uramljenih slikovnica punih živih boja svraćam svakodnevno. Iz njih crpim snagu za novi dan...za lepu reč...za ljubav koja me čini živim.

U tom hodniku ljubavi su slikovnice kojima ne trebaju dopisane reči. One su kao kaledioskopi...svaki put kad ih pogledam...drugačije složene boje i oblici. Iako znam svaki oblik...svaku boju...volim da ih osmehom nanovo kombinujem i slažem. Iz tog hodnika izlazim razigran, veselog oka, spremnog da namigne celom svetu....

Da...na današnji dan pre 23 godine sam postao svoj...

Izmenjeno od strane člana gresan
Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima
  • Odgovori 90
  • Otvoreno
  • Poslednji odgovor

Članovi sa najviše poruka u ovoj temi

Članovi sa najviše poruka u ovoj temi

Popularne poruke

Na današnji dan pre 22 godine rodio se moj sin jedinac:kez: http://www.youtube.com/watch?v=IPYeYzivXKU I tako :kez:

Dogodilo mi (nam) se 4500 grama spakovano u 60 cm... Dogodilo mi (nam) se jedno spadalo koje je sarmiralo sve koji bi ga samo pogledali. Dogodilo mi (nam) se po drugi put jedno cudo zvano "smuckali

:srce: Pre 18 godina se rodila najlepša beba na svetu!!! :srce:

Pre 27 godina, na ovaj dan.. ovo jutro... tata je došao da me probudi... i kaže mi... da je moja mama otišla... na neko lepše mesto...

Pamtim svaku reč... suze, koje sam prvi put videla na tatinom licu...

I ne može niko da me ubedi da vreme leči... jer... godine prolaze... a ona mi nedostaje...

Najteže je, kada je najlepše, kada slavimo, bilo kojom prigodom, ili pogodom...

Ne volim mart... ne volim prestupne godine... ne volim Dane žena...

Baš ne volim.

Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima

9. mart 1991. kao "istorijski dan" je pored mene prošao kao da nije postojao.

Bio sam i slep i gluv za sve što se dešavalo tog dana na ulicama rodnog mi grada.

Tog dana je žena mog života poranila na redovnu kontrolu kod ginekologa, dok sam ja još spavao posle neke žurke na kojoj smo bili.

Probudio me čudan osećaj da je neko pored mene na krevetu i da me posmatra. =tvorih oči i ugledah nju...Poskočih kao oparen nesposoban da pročitam izraz lica koje sam tako dobro poznavao...

Na moje pitanje šta se desilo dobih kratak odgovor koji nikad neću zaboraviti...

Od pre par nedelja u ovom krevetu spava troje....ti, ja i jedna beba u mom stomaku...

'Ebalo mi se za Vuka, Slobu, tenkove, vanredno stanje. Postojalo je samo jedno "vanredno stanje"....njeno drugo stanje :kez:

Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima
  • 2 sedmica kasnije...

Kao najmlađoj u familiji, sledovalo mi je i zvanje tetke od navršene šeste godine.

Na današnji dan se rodilo, ne znam koje po redu tetkino dete,

ali je obožavano, željeno i voljeno.

Moj Nebojša.

Ništa njemu ne predstavlja problem, i sve će da reši.

Da pomogne roditeljima, koliko mu to vreme dozvoljava,

da odrađuje praksu u servisu i da ga svi hvale, a ja da se ponosim.

Jer znam, da su roditelji, napravili čoveka od njega, sa predispozicijama na švrljne malo tamo, malo 'amo. Bitno je to, (familijarna crta) da se uvek vraćamo na pravi put.

Da li sam Vam rekla da sva tetkina deca ne liče na svoje roditelje, već na tetku? :lol:

Isključivo i samo na tetku :lol:

Roditelji i nisu baš oduševljeni, jer su svesni kroz šta je sve tetka prolazila, dok nije porasla i odrasla... i odrasta još uvek...

Slavim danas, iako baš ne delujem kao adekvatan lik za bilo kakav vid proslave - trenutno.

Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima
  • 3 sedmica kasnije...

Danas je nas dan....dan u kojem je sve počelo...dan u kome je sve zapisano.

Ustao sam nervozan, ali odlučan da konačno kažem šta mi je na srcu.

Nekoliko meseci obigravah oko Tebe...glumio sam dobrog druga, dobrog kolegu...

"Koleginice, imam sredjene skripte za filozofiju, meni ne trebaju..."

Tog maja u Ulcinju na ".......ijadi" pitala si:"Sme li neko muško sa mnom u vodu?"

Skočih sa peškira i viknuh:"Sa Tobom i u vatru i u vodu!" Predlozila si da skočimo sa mola pa ko duže može da roni. Skočih svoj najlepši skok i zaronih. Ostah bez vazduha, izronih boreći se za isti i nonšalatno se okrenuh iza da vidim gde si...Nigde te nije bilo...ni iza ni ispred....okrenuh se još par puta...zabrinut za Tebe, onda si izronila nonšalantno nekih 15 metara ispred mene....dok se sa obale čulo za’ebantsko smejanje mojih najboljih drugara. Prvi put mi nije smetalo ni malo što se izblamirah pred njima...

Znao sam gde ću te naći...zaradjivala si džeparac u studentskom kafiću. Progutah knedlu i rekoh:"Šta vredna konobarica radi po završetku posla, hoće li sa mnom na jedno mesto?" Pogledala si me sa smeškom, meni noge klecnuše od odgovora: "Sa tobom? I u vatru i u vodu"...

I eto...."i vatra i voda"...sve ove godine...

Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima

Na današnji dan, otišla sam u porodilište "sama", a izašli smo dvoje.

Tako mu je bilo lepo u stomaku, da nije hteo napolje.

Davio se pupčanom vrpcom, do granice sopstvenog života.

Sreća je i tada bila na mojoj strani...nisam ga videla 5 dana....bio je kao malo veća pekarska vekna hleba...bio je malo spadalo, vrtiguz, sto pundravaca je imao u gaćama...bolešljiv, osetljiv, pun raznih ideja....mislila sam-nikad od njega "čovek biti neće"....

Eto danas je od te male "veknice hleba" postao čovek, ali i dalje je moje "malo spadalo".

Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima

Pisala sam o njoj...

Na današnji dan, pre godinu dana.... je otišla...

ostavila je osećaj praznine...

Došla je u Srem '80-ih... iz Splita...

Ne samo Srem... čitava Vojvodina za nju je bila provincija...

Ona to nikada nije rekla... to je moje, subjektivno mišljenje...

Dama... u pravom smislu te reči...

Držanjem... stavom... blagošću... osmehom... molitvama... nas je čuvala...

Znam da nas čuva i dalje...

Istina je da joj život nije bio lep...

Istina je da je obožavala Kikija...

Istina je da mi nikada ništa ružno nije rekla...

Istina je da je bila žrtva sopstvene ljubavi...

Nije izgubila, meni tako drag, dalmatinski govor.. izgovor...

Poslednji susret...

''Gordo, čuvaj mi mog .... i mog Kikija...''

''Ali... ne dam Vas tako lako...''

''Gordo moja... neću dugo...''

''Ma hajdete... neću to da čujem...''

Poljubila me je u ruku... u čelo...

I otišla u bolnicu...

Nismo znali šta joj je...

VMA - prestižna bolnica... jeste... ako...

Nedeljama je ležala... i stoički podnosila... sve analize i sve dijagnoze...

nakarikali su joj sve i svašta...

Zar je morala da ode... da bismo konačno saznali da je bolovala od raka...

...

Pre udaje sam bila u fazonu... da mi ne pada na pamet da uzimam suprugovo prezime..

Pre udaje... sam govorila da je moja mama, samo moja mama...

i da nema te sile, da ću neku drugu osloviti sa ''mama''...

Nije bilo sile... ali je njena blagost učinila da izustim...

meni tešku i lepu reč... Mama Ružica...

....

Kada nam je stigao telegram, da je umrla...

Njen sin je samo zajecao... zagrlio me jako... i rekao...

''Sada je barem mirna''...

...

Nedostaje mi... ne samo na današnji dan...

Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima

Na današnji dan...

sam dobila starijeg brata...

E... da nije moj bata insistirao, bio uporan, da ne kažem dosadan,

i tražio od mame i tate, batu, ili seku... ne bi ne mene bilo - verovatno...

Sa nepunih deset godina, dobio je malog zvrndova, i veliku dosadu :lol:

u obliku mene, kao mlađe sestre...

Šta čovek može više da poželi... :hahaha:

On nije dozvolio da se zovem Branislava...

i nekako mi uz moj temperament, ne ide to ime...

Uz njega sam rasla... kao i uz njegove drugare, koji su slušali

u to vreme... kvalitetnu muziku.... a ja upijala...

Svirao je basprim, a ja sam pevala, jer imam fantastične glasovne mogućnosti...

i krenula sam... kada sam malo porasla... da sviram... prim...

Prof. Bogičević, je čim je čuo prezime, i proverio sluh... (ne možeš svirati bez istog)

shvatio da ima podmladak... i formirao tamburašku sekciju, za nas, nešto mlađe...

Tako da smo bata i ja, kod kuće bili duet...

a za spoljni svet, uz malu pomoć prijatelja,

bili orkestar..

Kao levo smetalo, sam se često osećala zapostavljeno...

''šta će klinka, sa mnom'' :dry: - i sada mogu da razumem...

Šibao ga je pubertet...

Moj bata je... u svakoj našoj priči - dobar plocajac, a ja loš..

Veštičara, a ima tako dobrog brata :treptrep:

I jeste, ne zato što je moj ;)

I uvek je bio uz mene, kada sam padala...

Moj spas... od sebe same...

Da nije bilo njega, moje venčanje bi se pretvorilo u reku suza...

a na njoj... lađa...

Kada sam rodila Kikija, upoređujući slike i gledajući svoje čedo,

shvatila sam... da fizički liče... eh.. da je ''samo'' fizički... :lol:

Ali su se njih dvojica skompali odmah...

Uja, je za Kikija nešto posebno...

Onda se oženio, i dobio malog zvrndova... i veliku dosadu...

u plavom izdanju... original na tetku...

Čisto da utvrdi gradivo :cica: iz nekog drugog ugla...

Ni on ni snajka nisu oduševljeni mojim izjavama, kako je to tetkino dete...

Valjda su već oguglali...

Ovo je prvi batin rođendan... koji mu neću čestitati lično...

sa čupanjem ušiju... i zezanjem na konto godina - njegovih - naravno :lol:

Danas slavim... X3...

Budi mi zdrav i srećan, rođeni... :srce:

Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima
  • 2 sedmica kasnije...

Dogodilo mi (nam) se 4500 grama spakovano u 60 cm...

Dogodilo mi (nam) se jedno spadalo koje je sarmiralo sve koji bi ga samo pogledali.

Dogodilo mi (nam) se po drugi put jedno cudo zvano "smuckali se geni" kao kaleidoskop i ucinilo nas boljim, savrsenijim, potpunijim...dalo svrhu i smisao svemu...

Danas je to cudo vise od mene za pola glave, kad zagrli devojku mog zivota ona "nestane" u njegovom zagrljaju, u njemu prepoznajemo sebe...

Svastar na tatu, zvrk na mamu, visok na uju, crta na tetku, a opet svoj, neponovljiv i jedinstven...

Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima

Na dan pred Vaskrs, pre dve godine prvi put sam se prijavio na neki forum.Onaj forum.

Prvo sam neko vreme privirivao, posmatrao, pokušao da u moru nikova skontam ko je ko, ko kako piše...

More nikova.Nisam mogao da razlikujem Morphea od Mementa, Kohili od Makili...

Nikako skontati kako se šalje post, pa kako se citira, pa ...:hahaha:

I malo po malo pa se odomaćio :kez:

Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima

Na ovaj dan, ustala sam mamurna.. Od pica, od ljubavi, od poljupca..

Noc pre, 24. na 25. april, bili smo na rodjendanu, i nekako, znala sam da ce to biti bas tu noc. Moralo je biti bas tu noc. Iako je citav rodjendan oko mene zujao kao pcelica Maja, zavrsio je sa drugom devojkom. Ja sam, iz detinjeg bunta, dosla do njega i rekla mu da me je jako razocarao, i izletela napolje iz kafica. On je krenuo za mnom, iako ja to nisam znala. Kad me je sustigao, poceli smo da se prepiremo, tacnije, ja sam pocela da se derem (vazda grlata), kad mi je rekao da smirim strasti. Malo se posle toga secam. Jedino sto mi je zivo u secanju je njegov nos jako blizu mog obraza, srca u grlu, tabanima, kosi, noktima, lupa kao blesavo, i osecaja koji mi se vise nikad nije ponovio. Kad me je poljubio, zaista sam sam imala osecaj da je zemlja stala, da mi se gubi tlo pod nogama a da ja ne mogu da disem, da sanjam. Glupo zvuci, kao pravi klise, ali.. Svedok sam da postoji.. :)

Nikad vise to nisam osetila, a posle njega mi je ostao ogroman oziljak koji, tako, s vremena na vreme, ponekad i krvari. Neka. To je znak da sam ziva.

Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima

Na današnji dan sam pre 19 godina bila sva u poslu oko rođendanske torte za mog tadašnjeg drugara koji nije mogao da ode za praznike kući zbog rata... pa, da mu bude lakše u gostima, moja strina i ja smo pravile kolače i tortu za njega... :uredu:

Posle par dana, kada smo i ''zvanično'' počeli da se zabavljamo, rekao je da nikada nije probao nešto slađe i ukusnije od te torte :stid2:

:srce:

jbt, prošlo je 19 godina od tada... a ja pamtim skoro svaki detalj...

Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima

Pre 31 godinu, nedelja beše, vraćali smo se sa arbajta u voćnaku i u peglici, koliko se moglo, slušali radio. I onda, taman prolazeći pored Šebešfoka, smo čuli...

Ja ne poznajem nikoga ko tih dana iskreno nije bio tužan. I oni, koji danas pljuju, opravdano il' neopravdano, po njegovom liku i delu, siguran sam da su tada suzu tuge pustili.

Link ka poruci
Podeli na drugim sajtovima
  • 3 sedmica kasnije...
  • 2 sedmica kasnije...

Join the conversation

You can post now and register later. If you have an account, sign in now to post with your account.

Gost
Odgovori na ovu temu...

×   Pasted as rich text.   Paste as plain text instead

  Only 75 emoji are allowed.

×   Your link has been automatically embedded.   Display as a link instead

×   Your previous content has been restored.   Clear editor

×   You cannot paste images directly. Upload or insert images from URL.




×
×
  • Create New...